Tumori stijenke prsišta su benigni ili zloćudni tumori koji mogu ometati plućnu funkciju.
Primarni tumori stijenke prsišta čine 5% svih tumora toraksa i 1 do 2% svih primarnih tumora. Gotovo polovica ovih tumora je benigna.
Najčešći benigni tumori stijenke prsišta su:
-
osteohondromi
-
hondromi
-
fibrozna displazija
Postoji i veliki broj malignih tumora stijenke prsišta. Preko polovine njih su metastaze iz udaljenih organa i one nastale direktnim prodorom iz susjednih struktura (dojka, pluća, pleura, medijastinum).
Najčešći maligni primarni tumori koji nastaju iz stijenke prsnog koša su:
Hondrosarkomi su najčešći primarni sarkomi stijenke prsnog koša, a nastaju iz hrskavičnog dijela prednjih okrajaka rebara, a rjeđe iz sternuma, skapule ili klavikule. Ostali tumori kostiju su osteosarkomi i maligni tumori malih stanica (npr. Ewingov sarkom, Askinov tumor).
Najčešći primarni tumori mekog tkiva su fibrosarkomi (dezmoidi, neurofibrosarkomi) i maligni fibrozni histiocitomi. Ostali primarni tumori su hondroblastomi, osteoblastomi, melanomi, limfomi, rabdomiosarkomi, limfangiosarkomi, multipli mijelom i plazmocitom.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi tumora torakalne stijenke
Tumori mekog tkiva stijenke prsišta često se manifestiraju kao lokalizirana masa bez drugih simptoma. Mnogi tumori torakalne stijenke otkriveni su slučajno na radiološkim snimkama rađenim iz drugih kliničkih razloga. Neki bolesnici imaju vrućicu. Pacijenti obično nemaju bolove dok tumor ne uznapreduje. Za razliku od njih, primarni tumori hrskavice i kosti često su bolni.
Dijagnoza
Dijagnoza tumora torakalne stijenke
Bolesnicima s tumorom torakalne stijenke treba uraditi RTG pluća, CT toraksa, MR toraksa, a ponekad i pozitronsku emisijsku tomografiju (PET)–CT kako bi se otkrilo ishodište (sijelo) i proširenost tumora te radi li se o primarnom tumoru torakalne stijenke ili metastazi. Dijagnoza se postavlja biopsijom i patohistološkim nalazom.
Prognoza
Prognoza tumora torakalne stijenke
Prognoza ovisi o vrsti raka, diferencijaciji stanica i stadiju bolesti. Čvršćih dokaza nema upravo radi niske incidencije ovih tumora. Sarkomi su najbolje proučeni, a 5-godišnja stopa preživljenja primarnog sarkoma torakalne stijenke iznosi 17%. Preživljenje je bolje kada se bolest otkrije u ranom stadiju.
Liječenje
Liječenje tumora torakalne stijenke
Većina tumora torakalne stijenke liječi se kirurškom resekcijom i rekonstrukcijom. Rekonstrukcija obično podrazumijeva kombinaciju miokutanih režnjeva i protetičkih materijala. Maligni pleuralni izljev je kontraindikacija za kiruršku resekciju.
U slučajevima multiplog mijeloma ili izoliranog plazmocitoma, kemoterapija i radioterapija trebaju biti primarna terapija.
Maligne tumore malih stanica, kao što su Ewingov sarkom i Askinov tumor, treba liječiti multimodalnim pristupom, tj. kombinacijom kemoterapije, radioterapije i kirurškog liječenja.
U slučajevima metastaziranja u stijenku toraksa iz udaljenih organa, palijativna resekcija torakalne stijenke preporučuje se samo u slučajevima kada druge nekirurške metode ne ublažavaju simptome.
Ključne poruke
Gotovo polovica tumora torakalne stijenke je benigna.
Manje od polovice malignih tumora torakalne stijenke su primarni tumori.
Uzmite u obzir ovu dijagnozu ako bolesnici imaju torakalnu tvorbu (masu) ili neobjašnjivu bol u torakalnoj stijenci, sa ili bez vručice.
Dijagnosticirajte tumore torakalne stijenke pomoću radioloških slikovnih pretraga i biopsijom.
Uglavnom se liječe kirurškom resekcijom i rekonstrukcijom (ako nema malignog pleuralnog izljeva), a ponekad i kemoterapijom i/ili radioterapijom.