Anamneza

Povijest bolesti treba utvrditi nastup nastanka, vrijeme trajanja te eventualnu progresiju simptoma, kao i da li su promjene bilateralne ili unilateralne. Simptom treba opisati što detaljnije postavljajući široka pitanja ili molbu (npr. "Opišite što mislite kad kažete mutan vid"). Na primjer, gubitak uočavanja detalja nije jednak gubitaku uočavanja kontrasta. Također, ispade vidnog polja pacijent ne mora primijetiti kao takve, već ih navodi kao promašivanje stuba, ili nemogućnosti uočavanja svih riječi u nizu dok čita. Važni su i prateći simptomi, crvenilo oka, fotofobija, plutajuće mutnine, osjećaj iskrica, bljeska svjetlosti (fotopsija), prisutna bolnost oka u mirovanju ili pokretanjem oka. Treba ustanoviti postoje li smetnje vida u stanjima tame (noćni vid), smetnje koje uzrokju svijetla svjetla (tj. ona koja uzrokuju dojam zamućenja, zvjezdica, haloa te fotofobija), smetnje u odnosu na udaljenost od objekta, da li je centralni ili periferni vid više zahvaćen, te kakvog su odnosa s korekcijom refraktivne greške.

Sustavni pregled uključuje pitanja o simptomima mogućih uzroka, kao što su povećana žeđ i poliurija (dijabetes).

Povijest bolesti voditi brigu da li su postojale prethodne ozljede oka ili druga očna bolesti te informirati se o poremećajima koji su poznati kao čimbenici rizika za očne bolesti (npr. hipertenzija, dijabetes, HIV / AIDS, SLE, anemija srpastih stanica, poremećaji koji bi mogli uzrokovati sindrom hiperviskoznosti kao što je multipli mijelom ili Waldenstrom makroglobulinemija). Anamnestički podaci o uzimanju lijekova koji mogu utjecati na vidnu oštrinu (npr. kortikosteroidi) te o liječenju poremećaja koji mogu utjecati na vid (npr. dijabetična retinopatija).

Fizikalni pregled

Ostalih simptomi (neooftalmološki) ispituju se ovisno o potrebi; sam pregled očiju je većinom dovoljan.

Ispitivanje vidne oštrine je ključno. Mnogi pacijenti se nedovoljno trude. Odgovarajuće vrijeme uz pacijenta i razgovaranje daju nam točnije nalaze.

Vidna oštrina se uzima na udaljenosti 6 m (oko 20 stopa) od Snellen optotipa postavljenih na zid. Ako se ispitivanje vidne oštrine ne može ispitati na ovaj način, ispitivanje se vrši na udaljenosti 36 cm (14 inča) od očiju. Određivanje vidne oštrine na blizinu se ispituje s korekcijom za blizinu kod pacijenta starijih >40 god. Vidna oštrina se odrđuje monokularno (zasebno oko po oko), dok je drugo oko pokriveno sa čvrstim pokrivačem (ne sa rukom jer pacijent može razdvojiti prste tijekom ispitivanja). Ako pacijent ne može pročitati najveći i najviši red na Snelen optotipu na udaljenosti 6 m, vidna oštrina se ispituje na 3 m Ako pacijent ne može čitati niti jedan red optotipa niti sa najbliže udaljenosti, ispitivač pokazuje različiti broj svojih prstiju da ispita da li pacijent može točno izbrojati. Ukoliko ni to nije moguće, ispituje se da li pacijent može uočiti kretanje (mahanje) ruke. Ako ne uočava niti mahanje ruke, ispituje se postojanje osjeta svjetla.

Vidna oštrina se ispituje sa i bez naočala pacijenata. Ako se vidna oštrina korigira s naočalama, problem je refraktivna greška. Ako pacijenti nemaju svoje naočale, koristi se refraktivno pokrivalo sa stenopeičnim otvorom (otvor veličine pribadače) Ako komercijalni stenopeični otvor nije dostupan može se napraviti od kartona koji se buši 18 gauge iglom i svaki otvor dodatno malo proširi. Pacijenti odaberu veličinu stenopeičnog otvora s kojom im je vidna oštrina najbolja. Ako je vidna oštrina korigirana stenopeičnim otvorom, problem je refraktivna greška. Ispitivanje stenopeičnim otvorom je brzo i učinkovito i daje na podatak da li se radi o refraktivnoj grešci, što je i najčešći uzrok zamućenog vida. Ipak, ispitivanjem stenopeičnim otvorom u većini slučajeva dobijemo najbolju korigiranu vidnu oštrinu 20/30, ne 20/20.

Pregled očiju je također od izuzetne važnosti Ispituje se zjenična reakcija na direktno i indirektno svjetlosno podraživanje. Vidno polje se ispituje testom konfrontacije i testom Amsler mrežice.

Pregledava se rožnica i transparentnost rožnice, najbolje koristeći se biomikroskopom. Ako je moguće prednja očna sobica se pregledava biomikropskopom, ispituje se postojanje stanica i mutnina, iako ne očekujemo da taj nalaz razjasni zamagljen vid u pacijenata koji su bez crvenila oka i bolnosti oka.

Zamućenja leća se ispituju korištenjem oftalmoskopa, biomikroskopom, ili kombinacijom.

Upozoravajući znakovi

Sljedeći nalazi su od posebne važnosti:

• Nagle promjene u vidne oštrine

• Bol u oku (uz ili bez pokreta očiju)

• Ispadi vidnog polja (anamnestički ili ispitivanjem)

• Patološki nalaz očne pozadine, mrežnica ili optički disk

• HIV / AIDS-a ili drugi imunosupresivni poremećaji

• Sistemske bolesti koje mogu uzrokovati retinopatiju (npr. anemija srpastih stanica, sindrom hiperviskoznosti, dijabetes, hipertenzija)

Interpretacija nalaza

Testiranje

Ako se vidna oštrina korigira ispravljanjem refraktivne greške, pacijenti se upućuju optometristu ili oftalmologu za redovito ispitivanje refrakcije. Ali ako se vidna oštrina ne korigira refraktivnim stakalcima, ali niti nema upozoravajućih znakova pacijent se upućuje na rutinski oftalmološki pregled. Ako su prisutni upozoravajući nalazi, pacijenti se upućuju na žurni ili hitni oftalmološki pregled.

Pacijenti sa simptoma i znakovima sistemskih bolesti trebaju imati odgovarajuću obradu:

• Dijabetes: mjerenje razine šećera u krvi

• Slabo kontrolirana aretrijska hipertenzija i akutna hipertenzivna retinopatija (krvarenja, eksudati, ili papiloedem): analiza urina, ispitivanje bubrežne funkcije, mjerenje i praćenje krvnog tlaka i EKG

• HIV / AIDS i abnormalnosti mrežnice: HIV serološki i broj CD4 + stanica

• SLE i abnormalnosti mrežnice: antinuklearna antitijela, SE, i KKS

• Waldenstrom makroglobulinemija, multipli mijelom ili anemija srpastih stanica: KKS uz DKS i drugim ispitivanjem ovisno o kliničkoj sumnji (npr. elektroforeza proteina seruma).