Gljivične infekcije najčešće dijelimo na
Oportunističke infekcije najčešće se javljaju kod imunokompromitiranih domaćina.
Primarne infekcije se mogu razviti i u imunokompetentnih osoba.
Gljivične infekcije mogu biti
Lokalne gljivične infekcije obično uključuju kožu (vidi Gljivične infekcije kože), usta (npr stomatitis), i/ili rodnicu ( kandida vaginitis) i javljaju se i kod imunokompetentnih i kod imunokompromitiranih osoba.
Sistemske gljivične infekcije mogu zahvatiti kožu i organe kao što su pluća, oči, jetra i mozak i obično se javljaju kod imunokompromitiranih domaćina (vidi Oportunističke gljivične infekcije).
(Vidi također Antifungalni lijekovi.)
Oportunističke gljivične infekcije
Mnoge gljive obično nisu patogene, no u imunokompromitiranog domaćina mogu uzrokovati oportunističke infekcije. Do imunokompromitiranog stanja mogu dovesti HIV bolest, azotemija, šećerna bolest, opekline, terapija kortikosteroidima, imunosupresivima ili antimetabolitima te limfomi, leukemija i ostali hematološki maligniteti. Pacijenti koji provedu više od nekoliko dana u jedinici intenzivnog liječenja mogu biti imunokompromitirani uslijed raznih medicinskih postupaka, poremećaja u podlozi bolesti i/ili pothranjenosti.
Tipične oportunističke sustavne gljivične infekcije (mikoze) uključuju
Sistemske mikoze koje zahvaćaju teško imunokompromitirane bolesnike često su akutne i manifestiraju se kao brzonapredujuća pneumonija, fungemija ili ekstrapulmonalni rasap.
Primarne gljivične infekcije
Primarne gljivične infekcije obično se pojavljuju nakon udisanja spora gljiva, što može dovesti do lokalizirane upale plućog parenhima kao primarne manifestacije infekcije.
U imunokompetentnih domaćina sistemske mikoze obično imaju kronični tijek - diseminirane mikoze sa pneumonijom i sepsom su rijetke, a u slučaju zahvaćanja plućnog parenhima bolest obično ima sporiji tijek. Mjeseci mogu proći prije nego bolesnik zatraži pomoć liječnika tj. do postavljanja dijagnoze. Kod takvih kroničnih mikoza simptomi su rijetko intezivni, no mogu se pojaviti vrućica, zimica, noćno znojenje, anoreksija, gubitak tjelesne mase, malaksalost i depresija. Različiti organi mogu biti zahvaćeni, uzrokujući simptome i disfunkciju.
Primarne gljivične infekcije mogu imati karakterističnu geografsku raspodjelu, što se osobito odnosi na endemske mikoze uzrokovane određenim dimorfnim gljivama. Na primjer,
-
Kokcidioidomikoza je prvenstveno zastupljena na jugozapadu SAD–a, u Washingtonu, sjevernom Meksiku te u Srednjoj i Južnoj Americi
-
Histoplazmoza se prvenstveno javlja u istočnom i srednjezapadnom SAD–u te dijelovima Srednje i Južne Amerike, Afrike, Azije i Australije
-
Blastomikoza je ograničena na Sjevernu Ameriku i Afriku
-
Parakokcidioidomikoza (ranije nazivana južnoameričkom blastomikozom) je ograničena na Južnu Ameriku
Međutim, putnici mogu oboliti svaki put nakon povratka iz endemskih područja.
Diseminacija gljiva iz primarnog plućnog žarišta može biti popraćena karakterističnim manifestacijama, npr.:
-
Kriptokokoza: najčešće, kronični meningitis;
-
Progresivna diseminirana histoplazmoza: generalizirano zahvaćanje retikuloendotelnog sustava (jetra, slezena, koštana srž)
-
Blastomikoza: solitarne/multiple kožne lezije ili zahvaćanje središnjeg živčanog sustava, kosti i prostate.
-
Kokcidioidomikoza: infekcija kosti i zglobova, kožne lezije i meningitis.
Dijagnoza
Pregled gljivičnih infekcija
-
Kulture i razmazi
-
Histopatologija
-
Serološki testovi (uglavnom za Aspergillus, Blastomyces, Candida, Coccidioides, Cryptococcus, i Histoplasma)
-
Molekularna dijagnostika
Ako liječnici sumnjaju na akutnu ili kroničnu primarnu gljivičnu infekciju, trebali bi uzeti detaljnu epidemiološku anamnezu kako bi se utvrdilo je li bolesnik mogao biti izložen određenim endemičnim mikozama, moguće i prije više godina.
Plućne gljivične infekcije se trebaju razlikovati od tuora i kroničnih upala pluća uzrokovanih negjivičnim uzročnicima kao što su mikobakterije (uključujući Mycobacterium tuberculosis). Uzorci se uzimaju za kulture na gljive i mikobakterije te za patohistološki pregled. Uzorci sputuma mogu biti adekvatni, ali katkad treba uraditi bronhoalveolarno ispiranje, transtorakalnu iglenu biopsiju ili čak kirurški zahvat da bi se dobili odgovarajući uzorci.
Gljive koje uzrokuju primarne sustavne infekcije lako se prepoznaju po svojom patohistološkom izgledu. Međutim, identifikacija specifičnog uzročnika može biti teška i obično zahtijeva kulture na gljive ili molekularne metode dijagnostike. Klinički značaj pozitivnih kultura sputuma može biti nejasan ako se izoliraju komenzalni organizmi (npr. Candida albicans) ili gljive ubikvitarne u okolini (npr. Aspergillus species). Zbog navedenog, ostali dokazi infekcije (npr. rizični čimbenici domaćina kao što su imunosupresija, serološki dokaz, invazija tkiva verificirana na histološkim preparatima ili radiološki nalazi) nerijetko su potrebni za postavjanje dijagnoze.
Serološki testovi mogu se koristiti kod dijagnostike mnogih sistemskih mikoza u slučajevima kada kultura i patohistologija nisu dostupne tj. kad njihov rezultat nije jednoznačan, iako malo njih otkriva definitivnu dijagnozu. Posebno korisni testovi uključuju:
-
Mjerenje antigena koji su specifični mikroorganizmu, osobito kod sljedećih patogena: Cryptococcus neoformans, Histoplasma capsulatum, i Aspergillus species (povremena križna reaktivnost s drugim gljivama se javlja kod svakog takvog serološkog testa);
-
Serumski beta-glukan često je pozitivan kod invazivne kandidijaze , aspergiloze i infekcija uzrokovanih Pneumocystis jirovecii
-
Testovi fiksacije komplementa i noviji imunoenzimski testovi za antikokcidiodalna protutijela koji su dovoljno specifični i ne zahtjevaju dokaz rasta titra (visoki titar potvrđuje dijagnozu i ukazuje na visoku mogućnost ekstrapumonalne diseminacije)
Većina drugih testova antifungalnih protutijela ima nisku osjetljivost i/ili specifičnost i nisu korisni za određivanje inicijalne terapije, budući da je potrebno mjerenje i akutnih i konvalescentnih titrova.
Molekularna dijagnostika pojavljuju se korisni alati za identificiranje molekularnih komponenti određenih gljivičnih infekcija. Testovi koje je odobrila Američka agencija za hranu i lijekove uključuju DNK sonde koje za identifikaciju koriste uzorke kulture Histoplasma, Blastomyces, i Coccidioides i testovi lančane reakcije polimeraze ili DNA hibridizacije koji koriste uzorke hemokulture za identifikaciju Candida. Matrix-assisted laser desorption ionization–time of flight (MALDI-TOF) masena spektrofotometirja na uzorcima kultura se može koristiti za identifikaciju brojnih kvasaca, uključujući i Candida species.