Pregled kromosomskih anomalija

Autor: Nina N. Powell-Hamilton, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: doc. prim. dr. sc. Bernarda Lozić, dr. med.

Anomalije kromosma uzrokuju različite poremećaje. Anomalije koji pogađaju autosome (22 kromosomska para koji su jednaki u muškaraca i žena) su češće od poremećaja spolnih kromosoma ( X i Y).

Kromosomski poremećaji mogu se podijelitii u nekoliko kategorija, ali uglavnom se razmatra numerička ili strukturna.

Numerički poremećaji uključuju

  • Trisomija (dodatni kromosom)

  • Monosomija (nedostatak kromosoma)

Strukturni poremećaji uključuju

  • Translokacije (anomalije u kojima se cijeli kromosom ili dio kromosoma poveže neprimjereno s drugim kromosomima)

  • Delecije i duplikacije različitih dijelova kromosoma

Terminologija

Neki specifični pojmovi iz područja genetike su važni za opisivanje kromosomskih anomalija:

Dijagnoza

  • kromosomska analiza

  • Pruganje

  • analiza kariotipa

  • kromosomski microarray

Za kromosomske analize se obično koriste limfociti, osim prenatalno, kada se koriste amniociti ili stanice iz placentalnih korionskih resica (vidi Amniocentezai Biopsija korionskih resica). Analiza kariotipa uključuje zaustavljanje stanica u metafazi mitoze i bojenje kondenziranih kromosoma. Kromosomi iz pojedinačnih stanica se potom fotografiraju, njihove se slike izrezuju i lijepe na komad papira, oblikujući kariotip.

Primjenjuje se nekoliko postupaka za bolje razgraničiti kromosome:

  • Kromosomi se rutinski bojaju G metodom (po Giemsi), Q (fluorescentnom), i C- metodom pruganja.

  • Analiza kromosoma visoke rezolucije koristi posebne metode kultivacije za dobivanje visokog postotka profaznih i prometafaznih razmaza. Kromosomi su manje kondenzirani nego u rutinskoj analizi metafaze, a broj prepoznatljivih pruga je proširen, što omogućava veću osjetljivost analize.

  • Spektralna analiza kariotipa (također zvana kromosomsko bojenje) koristi tehniku višebojne fluorescentne in situ hibridizacije (FISH) specifičnu za kromosome koja poboljšava vidljivost određenih mana, uključujući translokacije i inverzije.

  • Tehnika kromosomskog microarray-a (CMA), koja se naziva i komparativna genomska hibridizacija (aCGH) je tehnika koja u jednom koraku omogućuje pregled cijelog genoma za abnormalnosti u broju kopija kromosoma, uključujući višak (duplikacije) ili manjak (delecije), koje također mogu upućivati na neuravnoteženu translokaciju. Analiza polimorfizama jednog nukleotida (SNP) ima dodatnu mogućnost otkrivanja područja homozigotnosti, koja se mogu vidjeti u slučajevima kada roditelji imaju zajedničko podrijetlo (krvno srodstvo), a također i kod uniparentalne disomije (UPD, odnosno, kada se oba para kromosoma naslijede od jednog roditelja). Važno je napomenuti da CMA ne otkriva uravnotežena preslagivanja (npr translokacije, inverzije) koja nisu povezana s delecijama i duplikacijama.

Probir

Neinvazivne prenatalne metode probira (NIPS) su trenutno dostupne. Za NIPS, vanstanična-slobodna fetalna DNA sekvence dobivene iz uzorka krvi majke prvenstveno se koriste za prenatalni probir kod trisomije 21 (Downov sindrom), trisomije 13, trisomije 18 i aneuploidije spolnih kromosoma. Iako NIPS ima dobru osjetljivost i specifičnost za neke kromosomske abnormalnosti, rezultati moraju biti potvrđeni pomoću dijagnostičkog testa. NIPS je korišten kao test probira za uobičajene mikrodelecijske sindrome (npr 22q11 deleciju); međutim, osjetljivost i specifičnost su još uvijek relativno niske.