Gastroezofagealni refluks (GER) je vraćanje želučanog sadržaja u jednjak. Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) je refluks koji uzrokuje komplikacije kao što su razdražljivost, problemi s disanjem i usporen rast. Dijagnoza se često postavlja klinički, uključujući i podatke o prehrambenim navikama, ali nekoj dojenčadi treba napraviti i kontrastnu rentgensku pretragu gornjeg probavnog sustava, 24-satnu pH-metriju jednjaka i impendanciju, a ponekad i endoskopiju. Gastroezofagealni refluks zahtijeva samo praćenje. Liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti počinje promjenom prehrambenih navika i položaja prilikom hranjenja; nekoj dojenčadi potrebno je dati lijekove koji suprimiraju želučanu kiselinu, kao što su ranitidin ili lanzoprazol. Antirefluksna kirurška terapija rijetko je potrebna.

Gastroezofagealni refluks pojavljuje se u gotovo sve dojenčadi, manifestirajući se kao bljuckanje nakon hranjenja. Učestalost gastroezofagealnog refluksa povećava se između 2. i 6. mjeseca života (vjerojatno zbog povećanog volumena obroka), a zatim se, nakon 7. mjeseca života, počinje smanjivati. Gastroezofagealni refluks u oko 85% djece spontano se riješi do 12. mjeseca života, a u 95% djece do 18. mjeseca života. Gastroezofagealna refluksna bolest mnogo je rjeđa.

Najčešći uzrok GERB-a u dojenčadi sličan je uzroku GERB-a u starije djece i odraslih - donji sfinkter jednjaka (DSJ) ne uspijeva spriječiti vraćanje želučanog sadržaja u jednjak. Tlak DSJ može se spontano prolazno smanjiti (neprikladna relaksacija), što je najčešći uzrok refluksa, ili nakon izlaganja dimu cigareta i kofeina (u napitcima ili majčinom mlijeku). Jednjak je obično pod negativnim tlakom, dok je želudac pod pozitivnim tlakom. Tlak u DSJ mora prijeći taj gradijent tlakova kako bi se spriječio refluks. Predisponirajući čimbenici za refluks su oni koji povećavaju taj gradijent tlakova ili smanjuju tlak u DSJ. Gradijent tlaka može se povećati u dojenčadi koja se prekomjerno hrani (prevelika količina hrane uzrokuje veći želučani tlak), u dojenčadi s kroničnom plućnom bolešću (niži intratorakalni tlak povećava gradijent tlakova preko tlaka DSJ) te kod nekih položaja (npr. sjedenje povećava želučani tlak).

Ostali uzroci uključuju alergije na hranu, najčešće na proteine kravljeg mlijeka. Manje čest uzrok je gastropareza (odgođeno pražnjenje želuca), u kojoj hrana ostaje u želucu tijekom duljeg vremenskog razdoblja, zadržavajući visoki tlak u želucu, koji je predisponirajući čimbenik za refluks. Nerijetko, dojenče može imati ponavljajuće epizode povraćanje zbog metaboličke bolesti, a koje oponaša GERB (npr. poremećaji ciklusa ureje, galaktozemija, nasljedna intolerancija fruktoze) ili anatomske abnormalnosti (kao što je stenoza pilorusa ili malrotacija.

Želučana kiselina može nadražiti jednjak, grkljan, a ako dođe do aspiracije, i dišne puteve. Iritacija jednjaka može dovesti do smanjenog unosa hrane, jer dojenčad nauči izbjegavati refluks jedući manje. Značajna iritacija jednjaka (ezofagitis) može izazvati blagi kronični gubitak krvi i strikture jednjaka. Iritacija grkljana i dišnih puteva može uzrokovati respiratorne simptome. Aspiracija može uzrokovati ponavljajuće upale pluća.

Dojenčad s GERB-om može biti razdražljiva i/ili imati respiratorne simptome kao što su kronični rekurentni kašalj ili sipnja i ponekad stridor. Mnogo rjeđe, dojenčad ima intermitentne apneje ili epizode izvijajanja leđa i okretanja glave na jednu stranu (Sandiferov sindrom). Dojenčad može neodgovarajuće napredovati na tjelesnoj masi ili, rjeđe, izgubiti na tjelesnoj masi.

Bljuckanje je česta pojava u dojenačkoj dobi te i mnoga dojenčad s ozbiljnim poremećajima također u anamnestičkim podacima ima bljuckanje. Upozoravajući znakovi da djeca imaju nešto drugo osim GERB-a su: prisilno povraćanje, povraćanja krvavog ili žučnog sadržaja, vrućica, nenapredovanje na tjelesnoj masi krv u stolici, uporan proljev, i neodgovarajući razvoj ili neurološki simptomi. Dojenčad s takvim simptomima zahtijeva hitnu procjenu, kao što je opisano na drugim mjestima u priručniku. Povraćanje žučnog sadržaja u dojenčadi je hitno stanje, jer može biti simptom malrotacije ili volvulusa.

Razdražljivost može imati mnogo uzroka, uključujući ozbiljne infekcije i neurološke poremećaje, koje bi trebalo isključiti prije donošenja zaključka da je razdražljivost uzrokovana GERB-om.

Dojenčadi koja ima simptome koji ukazuju na GERB bez teških komplikacija, može se dati terapija za GERB. Poboljšanje ili nestanak simptoma ukazuje na to da je GERB prava dijagnoza te da daljnja dijagnostička obrada nije potrebna. Dojenčadi se također može dati ekstenzivno hidrolizirani mliječni pripravak u razdoblju od 7 do 10 dana da se vidi jesu li simptomi uzrokovani alergijom na hranu.

Dojenčadi bez odgovora na terapijske postupke ili koja se prezentira znakovima komplikacija GERB-a, može biti potrebna daljnja dijagnostička obrada. Obično je prvi dijagnostički postupak kontrastna rentgenska pretraga gornjeg dijela probavnog sustava. Ona može pomoći u dijagnosticiranju refluksa te također otkriti neke anatomske abnormalnosti probavnog sustava, koji uzrokuju regurgitaciju. Pronalaženje refluksa barijem u srednjem ili gornjem dijelu jednjaka mnogo je važnije, nego pronalaženje refluksa samo u distalnom dijelu jednjaka. Dojenčadi s regurgitacijom više sati nakon jela, koja može imati gastroparezu, može se učiniti scintigrafija pražnjenja želuca, kao alternativa kontrastnoj rentgenskoj pretrazi gornjeg dijela probavnog sustava.

Ako dijagnoza i dalje ostaje nejasna ili još uvijek postoji pitanje je li refluks stvarni uzrok simptoma kao što su kašalj ili sipnja, pedijatar gastroenterolog može nastaviti daljnju dijagnostičku obradu te učiniti 24-satnu pH-metriju ili impedanciju ( vidi: Ambulantno praćenje pH). Skrbnici bilježe pojavu simptoma (ručno ili pomoću markera simptoma na sondi). Simptomi su tada u korelaciji s refluksom detektiranim na sondi. Sonda za pH-metriju može također procijeniti učinkovitost terapije. Impedancija ima sposobnost da detektira nekiselinski refluks, kao i kiselinski refluks.

Endoskopija gornjeg dijela probavnog sustava i biopsija ponekad se rade kako bi se dijagnosticirale infekcija ili alergija na hranu i otkrio i kvantificirao stupanj ezofagitisa. Laringotraheobronhoskopija može se učiniti kako bi se otkrila upala grkljana i glasnica te dokazali lipidima opterećeni alveolarni makrofazi u bronhalnom aspiratu bolesnika sa značajnim respiratornim simptomima.

Hipoalergeno mlijeko za dojenčad može se dati dojenčadi koja može imati alergiju na hranu. Hipoalergeno mlijeko za dojenčad može biti čak i korisno za dojenčad koja nema alergiju na hranu poboljšanjem pražnjenja želuca. Svu djecu treba držati dalje od utjecaja kofeina i duhanskog dima.

Liječenje GERB-a obično započinje blokatorima H2-receptora, kao što je ranitidin 2 mg/kg, dva puta dnevno. Ako se javi dobar odgovor na lijek, terapija se nastavlja nekoliko mjeseci, a zatim smanjuje i ukida (ako je moguće). Ako terapija blokatorima H2-receptora ne pokazuje učinka, može se pokušati terapijom inhibitorima protonske pumpe, kao što je lanzoprazol, iako postoji jako malo podataka o upotrebi IPP-a u dojenčadi. IPP su učinkovitiji u suzbijanju želučane kiseline od blokatora H2-receptora i daju se samo jednom dnevno. U dojenčadi s GERB-om i akutnim simptomima kao što je razdražljivost, može se primijeniti tekući antacid.

Dojenčad koja ima gastroparezu može imati koristi od promotilitetnog lijeka kao dodatku lijekovima koji suprimiraju želučanu kiselinu. Eritromicin je jedan od najčešće korištenih promotilitetnih lijekova u ovoj situaciji. Metoklopramid se ranije koristio, ali nije izgledao jednako učinkovit i može imati značajne nuspojave. U novije vrijeme amoksicilin s klavulanskom kiselinom također se koristio zbog svojih promotilitetnih svojstava.