Izlaganje teškim metalima i drugih toksina može dovesti do tubulointersticijskih poremećaja.
Pregled tubulointersticijskih bolesti
Teški metali (npr, olovo, kadmij, bakar) i drugi toksini mogu uzrokovati kronični intersticijski nefritis.
Nefropatija izazvana olovom
Kronični tubulintersticijsk nefritis nastaje nakupljanjem Pb u stanicama proksimalnih tubula.
Kratkoročno izlaganje olovu izaziva disfunkciju proksimalnih tubula, sa smanjenim izlučivanjem urata i hiperuricemijom (podloga gihta u saturnizmu), aminoacidurijom i renalnom glikozurijom. Kronično izlaganje Pb (5–30 god.)
uzrokuje progresivnu atrofiju tubula, fibrozu intersticija, hipertenziju i giht. Kronično izlaganje niskim koncentracijama može dovesti do bubrežne insuficijencije i hipertenzije neovisne u tubulointersticijskim promjenama. Sljedeće grupe su u najvećem riziku:
Izložena djeca mogu razviti nefropatiju u odrasloj dobi.
Uobičajeni rezultati uključuju blagi poremećaj mokraćnog sedimenta i hiperuricemiju nesrazmjernu sa stupnem insuficijencije bubrega:
-
serumski urati > 9 mg / dL i serumski kreatinin < 1,5 mg / dL
-
serumski urati > 10 mg / dL i serumski kreatinin 1,5 do 2 mg / dL
-
serumski urati > 12 mg / dL i serumski kreatinin> 2 mg / dL
Dijagnoza se većinom postavlja mjerenjem koncentracije Pb u punoj krvi. Alternativno dolazi u obzir radiološka fluorescencija ne bi li se pokazao povećan sadržaj Pb u kosti kao odraz visoke kumulativne ekspozicije.
Liječenje kelatorima stabilizira bubrežnu funkciju, ali oporavak zna biti nepotpun.
kadmij nefropatija
Cd iz zagađene vode, hrane, duhana ili s radnog mjesta može izazvati nefropatiju. To također može uzrokovati glomerulopatija koji je obično asimptomatska.
Rani znaci odražavaju disfunkciju tubula, uključujući proteinuriju niske molekulske mase (npr. β2–mikroglobulin), aminoaciduriju i renalnu glikozuriju. Simptomi, ako ih bude, posljedica su zatajenja bubrega. Oštećenje bubrega slijedi krivulju doze i odgovora.
Dijagnoza kadmij nefropatije je vjerojatno sljedeće:
-
Povijest profesionalne izloženosti kadmija
-
Povećana razina izlučivanja beta2-mikroglobulinu (izostavljena mokraćnim testiranje trakom za mjerenje razine proteina, ali detektirana pomoću radioimunotesta)
-
Povećanje mokraćnog razina kadmija (> 7 μg / g kreatinina)
Liječenje je uklanjanje izloženosti kadmiju; imajte na umu da chelation s EDTA može pogoršati bubrežnu toksičnost kod akutnih otrovanja kadmijem, ali se uspješno koristi u slučajevima kroničnog izlaganja kadmiju. Tubularna proteinurija je većinom ireverzibilna.
Ostali nefropatije teškim metalima
Drugi teški metali koji su nefrotoksičan uključuju
-
BAKAR
-
Zlato
-
uranij
-
Arsen (As)
-
Željezo
-
Merkur
-
Bizmut
-
KROM
Svi uzrokuju oštećenje i disfunkciju tubula (npr. tubularna proteinurija, aminoacidurija) sve do nekroze, no uz neke (Au, Hg) prevladava glomerulopatija.
Tretman uključuje uklanjanje pacijenta od daljnjeg izlaganja i jedno ili oboje od slijedećeg:
-
Kelirajuća sredstva (bakar, arsen, bizmut)
-
Dijaliza (krom, arsen, bizmut), često se koristi kada kelacija ne uspije ili istovremeno s kelacijom za teška trovanja arsenom