Bipolarni poremećaj je obilježen naizmjeničnim razdobljima maničnog, depresivnog i normalnog raspoloženja, od kojih svaki traje tjednima do mjesecima. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkih mjerila. Liječenje se temelji na kombinaciji stabilizatora raspoloženja (npr. litij, neki antiepileptici i antipsihotici), psihoterapije i psihosocijalne potpore.
Bipolarni poremećaj tipično počinje tijekom sredine adolescencije do sredine 20–tih godina života. U mnogim slučajevima, početni znak je jedna ili više epizoda depresije.
Bipolarni poremećaj je rijedak u djece. U prošlosti, bipolarni poremećaj dijagnosticiran je u pretpubertetske djece koja su bila onesposobljena intenzivnim, nestabilnim raspoloženjima. Međutim, budući da takva djeca obično napreduju do depresivnog prije nego bipolarnog poremećaja, oni su sada klasificirana kao disruptivni poremećaj s disregulacijom raspoloženja.
Etiologija
Etiologija bipolarnog poremećaja je nepoznata, no naslijeđe je uključeno. Deregulacija serotonina i noradrenalina može biti uključena, kao što mogu i stresni životni događaji.
Određeni lijekovi (npr. kokain, amfetamini, fenciklidin, određeni antidepresivi) i okolišni toksini (npr. olovo) mogu pogoršati ili oponašati poremećaj. Određeni poremećaji (npr. bolesti štitinjače) mogu uzrokovati slične simptome.
Simptomi i znakovi
Glavno obilježje bipolarnog poremećaja je epizoda manije. Manične epizoda izmjenjuju se s depresivnim epizodama, koje mogu biti češće. Tijekom manične epizode u adolescenata, raspoloženje može biti vrlo pozitivno ili hiperritabilno i često se mijenja između ta dva raspoloženja, ovisno o društvenim okolnostima. Govor je brz i užurban, spavanje je skraćeno a samopouzdanje prenapuhano. Manija može doseći razmjere psihoze, npr. “sjedinio sam se s Bogom”. Rasuđivanje može biti jako poremećeno, a adolescent se može riskantno ponašati, npr. upustiti se u promiskuitetne spolne odnose ili nepažljivu vožnju.
Predpubertalna djeca mogu iskusiti dramatična raspoloženja, ali trajanje tih raspoloženja mnogo je kraće (često traje samo nekoliko trenutaka) nego kod adolescenata.
Početak je karakteristično podmukao, a u anamnezi se tipično nalazi podatak kako je dijete uvijek bilo vrlo temperamentno i s njim se teško izlazilo na kraj.
Dijagnoza
Dijagnoza bipolarnog poremećaja se temelji na identifikaciji simptoma manije kao što je gore opisano, plus povijest remisija i relapsa.
Niz medicinskih poremećaja (primjerice, poremećaji štitnjače, upala ili tumor mozga) i intoksikacija lijekovima se mora isključiti odgovarajućom medicinskom procjenom, uključujući toksikološki probir za droge i okolišne toksine. Također treba tragati za precipitirajućim čimbenicima, poput teškog psihološkog stresa, uključujući spolno zlostavljanje ili incest.
Prognoza
Prognoza bipolarnog poremećaja s početkom u adolescenciji može biti različita. Bolesnici s blagim do umjerenim simptomima, kod kojih je odgovor na liječenje dobar i koji surađuju i prilagođavaju se liječenju, imaju odličnu prognozu. Međutim, prečesto je odgovor na liječenje nepotpun, a adolescenti su poznati po nepridržavanju uzimanju lijekova. Za takve adolescenata, dugoročna prognoza nije tako dobra.
U današnje vrijeme se malo zna o dugoročnoj prognozi kod male djece kod koje je na osnovi jako nestalnih i intenzivnih raspoloženja dijagnosticiran bipolarni poremećaj.
Liječenje
I u adolescenata i u male djece, stabilizatori raspoloženja liječe manična ili agitirana razdoblja bolesti, dok se depresivna razdoblja liječe antidepresivima i psihoterapijom.
Stabilizatori raspoloženja (vidi tablicu) se grubo mogu podijeliti u 3 skupine:
Svi stabilizatori raspoloženja imaju potencijal izazivanja problematičnih čak i opasnih neželjenih učinaka. Dakle, liječenje mora biti individualizirano. Nadalje, lijekovi koji su jako uspješni u početnom stabilizacijskom razdoblju mogu biti neprihvatljivi za nastavak liječenja (terapija održavanja) zbog neželjenih učinaka, od kojih je najupadljivije debljanje.
Antidepresivi mogu biti prekidač od depresije u maniju. Stoga, se obično koriste uz stabilizator raspoloženja.
Određeni lijekovi za bipolarni poremećaj
|
Lijek
|
Indikacija
|
Početna doza†
|
Doza održavanja†
|
Komentari
|
|
* Ti lijekovi predstavljaju mali, ali ozbiljan rizik za različite teške štetne učinake. Dakle, koristi se moraju pažljivo odvagnuti nasuprot potencijalnim rizicima.
|
|
†*Doze su približne. Interindividualna razlika u terapijskom odgovoru i neželjenim učincima je znatna. Ova tablica ne zamjenjuje kompletnu uputu priloženu uz propisane lijekove.
|
|
‡Ti lijekovi nisu istraživani u djece. Za doziranje u djece <12 god, pogledajte informacije o propisivanju.
|
|
§Ovi lijekovi povećavaju rizik od debljanja, negativnih utjecaja na profil lipida, povećanje razine glukoze i prolaktina i produljenja QT intervala.
|
|
Litij
|
|
Litij s produženim otpuštanjem,‡,§, u adolescenata ≥ 12 god
|
Akutna manija i održavanje
|
—
|
450-900 mg u dvije doze
|
Doze titrirane do razine u krvi od 0,8–1,2 mEq/L
|
|
Litij, trenutno oslobađanje‡,§, u adolescenata
|
Akutna manija i održavanje
|
200–300 mg u tri doze
|
300-600 mg u tri doze do 2400 mg / dan
|
|
|
Antipsihotici
|
|
Aripiprazol§ kod djece ≥ 10 god
|
Akutna manija
Psihoza
|
2-5 mg jednom / dan
|
Do najviše 30 mg jednom dnevno
|
Iskustva s primjenom u djece su ograničena
|
|
Klorpromazin u djece > 5 god‡,§
|
Akutna manija
Psihoza
|
0,6-1,5 mg / kg svakih 6 sati do 200 mg / dan
|
—
|
Rijetko se koristi jer noviji lijekovi imaju prihvatljiviji profil neželjenih učinaka
|
|
Olanzapin u djece> 13 god§
|
Akutna manija
Psihoza
|
2,5-5 mg jednom / dan
|
Do najviše 10 mg u dvije doze
|
Uzrokuje debljanje, što može ograničiti uporabu kod nekih bolesnika
|
|
Fiksna kombinacija olanzapin/fluoksetin > 10 ygod. ‡,§‡,§
|
Bipolarna depresija
|
3 mg / 25 mg jednom / dan
|
Do najviše 12 mg/50 mg dnevno
|
Iskustva s primjenom u djece su ograničena
|
|
Paliperidon u djece> 12 god ‡,§
|
Akutna manija
Psihoza
|
3 mg jednom / dan
|
Do najviše 3 mg u dvije doze
|
Usko povezan s risperidonom
Iskustva s primjenom u djece su vrlo ograničena
|
|
Kvetiapin, trenutno oslobađanje, u djece> 10 god§
|
Akutna manija
Psihoza
|
25 mg u dvije doze
|
Do najviše 200 mg u dvije doze
|
Uzrokuje sedaciju što može ograničiti povećanje doze
|
|
Risperidon u djece> 10 god§
|
Akutna manija
Psihoza;
|
0,5 mg jednom / dan
|
Do 2,5 mg dnevno
|
Doza održavanja vrlo promjenjiva. Podesiti dozu u koracima od 0,5 do 1 mg dnevno u intervalima od najmanje 24 sata.
Veće doze povećavaju opasnost od neželjenih neuroloških učinaka
|
|
Ziprasidon u djece> 10 god§
|
Akutna manija
Psihoza
|
20 mg u dvije doze
|
Do najviše 80 mg
|
Iskustva s primjenom u djece su vrlo ograničena
|
|
Antikonvulzivi
|
|
Karbamazepin
|
Akutna manija i miješane epizode.
|
200 mg u dvije doze
|
Do najviše 600 mg
|
Inducira metaboličke enzime, zbog toga je izgledna potreba prilagodbe doze
|
|
Na-Valproat
|
Akutna manija
|
5 mg / kg u dvije ili tri doze
|
Do 10-20 mg / kg u tri doze
|
Doze titrirati do razine u krvi od 50–125 μg/ml
|
|
Lamotrigin
|
Održavanje
|
25 mg 1 jednom dnevno
|
Do najviše 100 mg u dvije doze
|
Potrebno je pažljivo pratiti smjernice za doziranje u uputama za uporabu
|
Ključne točke
-
Bipolarni poremećaj je obilježen naizmjeničnim razdobljima maničnog, depresivnog i normalnog raspoloženja, od kojih svaki traje tjednima do mjesecima.
-
Bipolarni poremećaj tipično počinje tijekom sredine adolescencije do sredine 20–tih god. života. Rijedak je u djece.
-
Tipično, početak je podmukao; djeca imaju povijest kao vrlo temperamentna i teška za odgoj.
-
U adolescenata i predpubertetske djece, liječenje manične ili agitirane epizode je sa stabilizatorima raspoloženja i depresivnih epizoda s psihoterapijom i antidepresivima (obično uz stabilizator raspoloženja).