Tinea pedis (atletsko stopalo) je dermatofitna infekcija stopala.
Tinea pedis je najčešća dermatofitoza; vlaga uslijed znojenja nogu pogoduje rastu gljivica. Tinea pedis se može javiti u 4 klinička oblika ili njihovoj kombinaciji kao:
Kronična hiperkeratotična tinea pedis uzrokovana T. rubrum dovodi do specifičnih promjena u vidu ljuskanja i zadebljanja tabana koje se često širi preko rubova stopala u obliku “mokasinke”. Bolesnici koji ne reagiraju na antifungalnu terapiju mogu imati drugi, rjeđi uzrok osipa u predjelu tabana. Diferencijalna dijagnoza uključuje sterilnu maceraciju (uzrokovanu hiperhidrozom i uskom obućom), kontaktni dermatitis (kasna reakcija preosjetljivosti tipa IV na različite materijale u cipelama, osobito ljepilo), iritativni dermatitis i psorijazu.
Klinička prezentacija tinee pedis
Kronična intertriginozna tinea pedis manifestira se ljuštenjem, eritemom i erozijom kože između i ispod prstiju, a najčešće zahvaća lateralna tri nožna prsta.
Akutna ulcerozna tinea pedis (najčešće uzrokovana T. mentagrophytes, var. interdigitale) obično započinje u 3. i 4. interdigitalnom prostoru i širi se do lateralnog dijela dorzuma i/ili plantarne površine luka stopala. Promjene među prstima su obično macerirane i s ljuskavim rubom. Česte komplikacije su sekundarna bakterijska infekcija, celulitis i limfangitis.
Kod vezikulobulozne tinee pedis dolazi do stvaranja vezikula na tabanu koje se spajaju u bule. Ovaj oblik je rijetka posljedica pogoršanja interdigitalne tinee pedis; čimbenici rizika su uska obuća, topao i vlažan okoliš.
Dijagnoza
Dijagnoza se obično postavlja na osnovi fizikalnog pregleda i rizičnih faktora. Ako klinička slika nije dovoljna za postavljanje dijagnoze, može pomoći nativni (vlažni) razmaz s KOH.
Diferencijalna dijagnoza tinee pedis uključuje
Liječenje
( vidi: Mogućnosti liječenja površinskih gljivičnih infekcija*.)
Lokalni antimikotici su najsigurniji oblik liječenja, međutim recidivi su česti te se liječenje obično mora produljiti. Druge mogućnosti liječenja koje pružaju dugotrajniji odgovor su peroralna primjena itrakonazola u dozi od 200 mg 1×/dan tijekom 1 mj. (ili pulsna terapija primjenom 200 mg 2×/dan tijekom 1 tj./mj. kroz 1–2 mj.) i terbinafina u dozi od 250 mg PO 1×/dan tijekom 2–6 tjedana. Istovremena primjena lokalnih antimikotika može smanjiti pojavu recidiva.
Za prevenciju recidiva važno je smanjiti vlažnost stopala i obuće. Važno je nositi propusnu obuću ili onu s otvorenim prstima te redovito mijenjati čarape, posebno za toplog vremena. Nakon kupanja potrebno je dobro osušiti interdigitalni prostor. Preporuča se korištenje isušujućih pripravaka kao što su prašci protiv gljivica (npr. mikonazolski), otopinom gentiana violet, kupke Burowljeve otopine za noge 2×/dan ili 20–25%/tni heksahidrat aluminijev hidroksid svaku večer tijekom tjedan dana, potom po potrebi 1-2x/tjedan.