Akutne porfirije

Autori: Herbert L. Bonkovsky, MD

Sean R. Rudnick, MD

Urednik sekcije: doc. dr. sc. Dario Rahelić, dr. med.

Prijevod: doc. dr. sc. Silvija Canecki Varžić dr. med. i Kristina Steiner, dr. med.

Akutne porfirije proizlaze uslijed manjka određenih enzima u putu biosinteze hema, što rezultira nakupljanjem prethodnika hema koji uzrokuju intermitentne napade abdominalnih bolova i neuroloških simptoma. Takve napade izazivaju određeni lijekovi i drugi čimbenici. Dijagnoza počiva na povišenim razinama δ–aminolevulinske kiseline i porfirinskog prethodnika porfobilinogena u urinu tijekom napada. Akutna faza (napad) liječi se glukozom ili, u težim slučajevima, IV hemom. Simptomatska terapija, uključujući analgeziju, daje se prema potrebi.

(Vidi također Pregled porfirija.)

Akutne su porfirije ( vidi: Pregled porfirija), po redoslijedu učestalosti:

Akutna intermitentna porfirija (AIP)
Porfirija variegata (VP)
Nasljedna koproporfirija (HCP)
Porfirija uslijed manjka dehidrataze delta-aminolevulinske kiseline (ALAD) (izuzetno rijetka)

Bolesnici s VP i HCP, s ili bez neurovisceralnim simptomima, mogu razviti bulozne erupcije pogotovo na rukama, podlakticama, licu, vratu ili drugim područjima kože koja su izložena suncu.

Akutne se porfirije u heterozigota rijetko klinički manifestiraju prije puberteta, a nakon puberteta manifestiruaju se u svega 2–4%. U homozigota i složenih heterozigota bolest se obično manifestira u djetinjstvu, a simptomi su često vrlo teški.

Precipitirajući čimbenici

Postoje mnogi precipitirajući čimbenici koji obično ubrzavaju biosintezu hema iznad razine katalitičke sposobnosti neispravnog enzima. Dolazi do nakupljanja porfirinskih prethodnika porfobilinogena (PBG) i delta-aminolevulinske kiseline (ALA), odnosno same ALA u slučaju porfirije uslijed manjka ALA dehidrataze (ALAD).

Napad bolesti je obično posljedica nekoliko čimbenika, od kojih se neki ne uspiju niti ustanoviti. Poznati precipitirajući čimbenici uključuju

hormonalne promjene u žena
lijekovi
niskokalorične dijete, dijete sa smanjeninim unosom ugljikohidrata
alkohol
izloženost organskim otapalima
infekcije i druge bolesti
kirurški zahvati
emocionalni stres

Posebno su važni hormonski čimbenici. Žene su sklonije napadajima od muškaraca, posebice u razdobljima hormonalnih promjena (primjerice u lutealnoj fazi menstrualnog ciklusa, tijekom primjene oralnih kontraceptiva, u prvim tjednima trudnoće, u razdoblju odmah nakon poroda). Ipak, trudnoća u ovih bolesnica nije kontraindicirana.

Drugi čimbenici uključuju lijekove (uključujući barbiturate, hidantoine, druge antiepileptike, sulfonamidne antibiotike—vidi tablicu) i spolne hormone (progesterone i povezane steroide), posebice one koje potiču jetrenu ALA sintazu i citokrome P-450. Napadi se obično javljaju unutar 24 h od izlaganja precipitirajućem lijeku.

Izlaganje suncu precipitira kožne simptome u porfiriji variegati i nasljednoj koproporfiriji.

Lijekovi i porfirije *

Kategorija/poremećaj koji se liječi	Nije siguran	Siguran	Vjerojatno siguran
*Klasifikacija lijekova na ovome popisu temelji se na kombinaciji kliničkih opažanja, prikaza slučajeva u literaturi i teorijskih razmatranja o strukturi i metabolizmu pojedinih tvari. Međutim, klinička opažanja mogu ,u mnogim slučajevima, biti nepouzdana. Također, biokemijski i molekularno-biologijski modeli aktivacije bolesti su nepotpuni. Svrha ovoga popisa je samo pružanje smjernica jer nije niti potpun niti primjenjiv za sve bolesnike. Lijekovi se trebaju primjenjivati s oprezom u bolesnika koji su nositelji gena za akutnu porfiriju. Za pitanja o pojedinim lijekovima, liječnici se mogu posavjetovati na www.drugs-porphyria.org.
^†Nije dostupan u SAD-u.
analgetik	dekstropropoksifen^† diklofenak meprobamat propoksifen^† tramadol	acetilsalicilna kiselina buprenorfin kofein kodein morfij propofol	atropin deksibuprofen^† fentanil hidromorfon ketobemidon^† ketoprofen naproksen
anestetici (lokalni)	lidokain	bupivakain	artikain
anestetici (premedikacija, indukcija ili održavanje)	barbiturati	atropin morfij propofol	alfentanil desfluran droperidol fentanil izofluran remifentanil skopolamin sufentanil
antidepresivi	—	litij	fluoksetin
antidijaroici	—	aktivni ugljen loperamid	—
antiemetici	—	klorpromazin	granisetron ondansetron skopolamin tropisetron^†
antiepileptici	barbiturati karbamazepin dioni (parametadion^†, trimetadion) felbamat lamotrigin mefenitoin^† fenitoin primidon sukcinimidi (etosuksimid, metsuksimid) valproat	—	klonazepam diazepam (aktivni napad) gabapentin levetiracetam topiramat vigabatrin
antihiperglikemici	sulfonilureja	akarboza inzulin metformin	—
antimikrobni lijekovi	kloramfenikol klindamicin eritromicin indinavir ketokonazol mecillinam^† nitrofurantoin pivampicillin^† pivmecillinam^† rifampicin ritonavir sulfonamidi trimetoprim	aciklovir amikacin amoksicilin amoksicilin s inhibitorom za beta-laktamazu ampicilin kloksacilin^† dikloksacilin fuzidične kiseline^† ganciklovir gentamicin imunoglobulin imuni serumi metenamine hipurat netilmicin^† oseltamivir penicilin G penicilin V piperacilin teikoplanin^† tobramicin cjepiva valaciklovir vankomicin zanamivir	amfotericin B azitromicin bakampicilin^† cefalosporini ciprofloksacin didanozin etambutol ertapenem famciklovir; flucitozin foskarnet; fosfomicin imipenem/cilastatin levofloksacin meropenem moksifloksacin norfloksacin^† ofloksacin piperacilin s tazobaktamom ribavirin
protuupalni lijekovi ili antireumatici	—	hijaluronska kiselina penicilamin salicilati	abakavir deksibuprofen^† ibuprofen ketoprofen lamivudin lornoksikam^† naproksen piroksikam tenofovir disoproksil fumarat tenoksikam^† zalcitabin^†
anksiolitici, sedativi, hipnotici, ili antipsihotici	etklorvinol^† glutetimid^† hidroksizin meprobamat	klorpromazin droperidol fluoksetin flufenazin haloperidol levomepromazine^† proklorperazin propiomazin^†	alprazolam klozapin diksirazin^† eszopiklon lorazepam olanzapin oksazepam perfenazin triazolam
kardiovaskularni poremećaji	dihidralazin^† ergoloid mesilati hidralazin lidokain metildopa nifedipin spironolakton	amilorid beta-blokatori kolestiramin kolestipol digoksin diltiazem enalapril adrenalin heparini lizinopril losartan niacin organski nitrati	adenozin amrinon bendroflumetiazid bezafibrat^† bumetanid glikozidi digitalisa dobutamin dopamin dopeksamin^† doksazosin etakrinska kiselina etilefrin^† fenofibrat furosemid hidroklorotiazid milrinon fenilefrin prostaglandini kinidin
hormoni	danazol progesteron sintetski gestageni	nereproduktivni hormoni, uključujući glukokortikoide	prirodni estrogeni
laksativi	—	bisakodil Cascara Sagrada dijetalna vlakna laktitol^† laktuloza lauril sulfat sjeme psyllium senna glikozidi natrijev dokuzat natrij pikosulfat^† sorbitol	—
migrene	ergot alkaloidi	—	—
miorelaksansi	karisoprodol orfenadrin	atrakurium cisatrakurium mivakurium^† pankuronium rokuronium sukcinilkolin (suksametonium) vekuronium	baklofen
osteoporoza	—	bisfosfonati suplementi kalcija	—
peptički ulkus	—	alginska kiselina antacidi koji sadrže kalcij cimetidin antacidi koji sadrže magnezij sukralfat	famotidine mizoprostol nizatidin ranitidin
poremećaji dišnog sustava	klemastin dimenhidrinat	albuterol (salbutamol) alimemazin^† kodein kortikosteroidi dipalmitoil fosfatidilkolin dornaza alfa efedrin etilmorfij ipratropij fenilpropanolamin^† fosfolipid surfaktant	bambuterol^† kromolin desloratadin fenoterol^† feksofenadin formoterol levokabastin^† lidokain (otopina za ispiranje grla) loratadin mizolastin^† oksimetazolin salmeterol terbutalin tiotropij

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi akutne porfirije uključuju živčani sustav, abdomen, ili oboje (neurovisceralno). Napad se razvija tijekom nekoliko sati ili dana, a potraje i par tjedana. Većina nositelja gena tijekom života nema napade bolesti ili ih ima tek nekoliko. Dok drugi doživljavaju rekurentne simptome. U žena se rekurentni napadi često pokalapaju s lutealnom fazom menstrualnog ciklusa.

Napad akutne porfirije

Akutnom napadu obično prethodi opstipacija, malaksalost, razdražljivost i nesanica. Vodeći simptomi napada su bolovi u abdomenu i povraćanje. Bolovi mogu biti vrlo jaki, a u nesrazmjeru su s mekoćom abdomena ili drugim kliničkim znakovima. Abdominalni simptomi su posljedica oštećenja visceralnih živaca ili lokalne vazokonstrikcijske ishemije. Kako nema upale, abdomen nije osjetljiv i nema znakova nadražaja potrbušnice. Tjelesna temperatura i razine leukocita su uredne ili tek neznatno povišene. Može se javiti distenzija crijeva u sklopu paralitičkog ileusa. Tijekom napada urin je crvenkaste ili crvenkastosmeđe boje te je nalaz PBG-a u urinu pozitivan.

Svi dijelovi perifernog živčanog sustava kao i središnjeg živčanog sustava mogu biti uključeni u napad. Tijekom teških i produljenih napada uobičejena je motorna neuropatija. Mišićna slabost obično počinje na udovima, ali može zahvatiti svaki motorni ili moždani živac i napredovati prema tetraplegiji. Bulbarna oštećenja mogu uzrokovati zatajenje disanja.

Zahvaćenost središnjeg živčanog sustava može uzrokovati konvulzije ili mentalne otklone (primjerice apatiju, depresiju, nemir, halucinacije, psihoze). Konvulzije, psihotično ponašanje i halucinacije su dijelom posljedica hiponatremije ili hipomagnezijemije, koje opet mogu pridonijeti nastupu srčanih aritmija. Hiponatremija se može pojaviti tijekom akutnog napada zbog prekomjernog oslobađanja vazopresina (antidiuretskog hormona [ADH]) i/ili primjene hipotone IV otopine (5% ili 10% otopine dekstroze), koja je standardna terapija u liječenju akutnih napada.

Suvišak katekolamina obično izaziva nemir i tahikardiju. Rijetko kada, aritmije potaknute katekolaminima mogu izazvati iznenadnu smrt. Labilna hipertenzija sa skokovima arterijskoga tlaka, ukoliko se ne liječi, može uzrokovati promjene na krvnim žilama te progredirati u ireverzibilnu hipertenziju. Zatajenje bubrega u akutnoj porfitriji je višeuzročno, glavni precipitirajući čimbenik je akutna hipertenzija (koja vjerojatno vodi ka kroničnoj hipertenziji).

Subakutni ili subkronični simptomi

Neki bolesnici imaju dugotrajnije simptome manjeg intenziteta (primjerice opstipaciju, umor, glavobolju, bolove u leđima i bedrima, parestezije, tahikardiju, dispneju, nesanicu, depresiju, anksioznost, ili druge poremećaje raspoloženja, konvulzije).

Kožni simptomi u porfiriji variegati i nasljednoj koproporfiriji.

Na dijelovima tijela izloženim suncu mogu se javiti osjetljivost kože s buloznim eflorescencijama, čak i bez neurovisceralnih simptoma. Bolesnici obično nisu ni svjesni veze između sunčevih zraka i kožnih promjena. Kožne manifestacije su identične onima u porfiriji cutanei tardi; lezije se obično javljaju na dorzumu šaka, podlakticama, licu, ušima i vratu.

Kasne manifestacije akutne porfirije

Zahvaćenost motoneurona tijekom akutnog napada može dovesti do trajne mišićne slabosti i mišićne atrofije između napada. Nakon srednje životne dobi se bolesnicima s AIP, a vjerojatno i onima s VP i HCP, posebice ako su imali više napada porfirije, češće javljaju ciroza, hepatocelularni karcinom, sistemna arterijska hipertenzija i nefropatija.

Dijagnoza

Probir urina na PBG.
Ako su rezultati urina pozitivni, tada se kvantitativno određuje ALA i PBG.
Za potvrdu akutne intermitentne porfirije, koristi se mjerenje aktivnosti PBG deaminaze u eritrocitima.
Ako želimo odrediti vrstu porfirije tada koristimo genetsku analizu.

Akutni napad

Ponekad se postavi pogrešna dijagnoza jer se akutni napad većinom zamijeni za neki drugi uzrok akutnog abdomena (i dovede do nepotrebnog kirurškog zahvata) ili za primarno neurološke ili duševne bolesti. Međutim, treba posumnjati na porfiriju u osoba koje su ponaznati nositelji gena za porfiriju ili imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu za iste. Ipak, kod takvih bolesnika treba uzeti u obzir i druge razloge nastanka simptoma.

Crvena ili crvenkastosmeđa boja urina koja nije bila prisutna prije početka simptoma, a javlja se tijekom akutnog napada, ključni je znak. Zato svim bolesnicima s nejasnim uzrokom abdominalnih bolova treba testirati uzorak urina, posebice ako se uz abdominalnu bolnost javlja i teška opstipacija, povraćanje, tahikardija, mišićna slabost, bulbarni ispadi ili simptomi promjene duševnog stanja.

Pri sumnji na porfiriju urin se testira na PBG brzim kvalitativnim ili semikvantitativnim testom. Pozitivan ishod ovog probira ili visoka razina kliničke sumnje zahtjevaju kvantitativno određivanje ALA i PBG, po mogućnosti iz istoga uzorka. Razine PBG i ALA koje su >5× iznad gornje razine referentnih vrijednosti govore u prilog akutnom napadu porfirije, osim ako nije riječ o nositelju patološkog gena koji izlučuje povećane razine porfirinskih prethodnika i u latentnoj fazi bolesti.

Ukoliko su vrijednosti urinarng PBG i ALA uredne, treba razmotriti i druge diferencijalno dijagnostičke opcije. Mjerenje ukupnih porfirina u urinu i tekućinska kromatografija visokog učinka su korisne u profiliranju tih porfirina. Povišene vrijednosti ALA i koproporfirina u urinu uz uredne ili neznatno povišene razine PBG ukazuju na trovanje olovom, porfiriju uslijed manjka ALAD ili nasljednu tirozinemiju tipa 1. Nije potrebna analiza uzorka 24 satnog urina. Umjesto toga, koristi se nasumični uzorak urina, a vrijednosti razine PGB i ALA se korigiraju obzirom na razinu kreatinina u uzorku.

Treba odrediti standardne elektrolite i magnezij. Hiponatremija se može javiti kao posljedica nadoknade tekućine hipotonim otopinama, uslijed obilnog povraćanja ili proljeva, ili je odraz sindroma neprimjerenog lučenja ADH (SIADH).

Određivanje vrste akutne porfirije

Kako liječenje ne ovisi o tipu akutne porfirije, utvrđivanje vrste služi mahom za otkrivanje nositelja gena među rodbinom. Kada su vrsta porfirije i mutacija već poznati iz prijašnjih testiranja rodbine, dijagnoza je jasna, no može se potvrditi analizom gena.

Aktivnost enzima ALAD i PBGD u eritrocitima lako se mjeri i može biti korisna za uspostavljanje dijagnoze u porfirije uslijed manka ALAD i akutne intermitentne porfirije. Ukoliko su razine PBG deaminaze u eritrocitima oko 50% od normalnih vrijednosti, tada to govori u prilog za AIP.

Ukoliko nema poznate obiteljske anamneze koja bi pomogla u postavljanju dijagnoze, tada se pojedine vrste akutne porfirije razlikuju po karakterističnom obrascu nakupljanja porfirina 8i njihovih prethodnika) u plazmi, urinu i stolici. Kada se testiranjem urina otkriju povećane razine ALA i PBG, fekalni porfirini se također mogu odrediti. Fekalni porfirini su obično uredni ili neznatno povišeni u AIP, ali povišeni u HCP i VP. Ovi markeri često nisu prisutni u mirnoj fazi bolesti. Plazmatska emisija fluorescencije nakon ekscitacije sa Soret spektrom svjetlosti (~ 410 nm) se može koristiti za razlikovanje HCP i VP, koji imaju različite vršne emisije.

Obiteljske studije u akutnim porfirijama

Djeca nositelja gena za autosomno dominantni oblik akutne porfirije (AIP, HCP, VP) imaju 50% rizik za naslijeđivanje poremećaja. S druge strane, djeca bolesnika s porfirijom uslijed manjka ALAD (koja se nasljeđuje autosomno recesivno) su obligatni nositelji, ali je vrlo mala vjerojatnost razvitka kliničke bolesti. Kako rano dijagnosticiranje i savjetovanje smanjuju vjerojatnost morbiditeta, djecu iz pogođenih obitelji treba testirati prije puberteta. Genetsko testiranje se provodi ako je u probanda dokazana uzročna mutacija. Ako to nije slučaj, ide se na određivanje relevantnih enzima u eritrocitima i leukocitima. Genska analiza može se koristiti i za intrauterinu dijagnostiku (koristi se uzorkovanje korionskih resica ili amnionske tekućine), ali je rijetko indicirana s obzirom na povoljnu prognozu većine prenosioca tog gena.

Prognoza

Prognoza bolesnika sa simptomatskom akutnom porfirijom znatno je poboljšana unapređenjem medicinske skrbi i brigom za vlasitito zdravlje. Ipak, neki bolesnici razvijaju rekurentne krize ili progresiju bolesti s trajnom kljenuti ili bubrežnim zatajenjem. Također, česta potreba za opioidnim analgeticima može uzrokovati ovisnost.

Liječenje

eliminirati okidače bolesti ukoliko je moguće
dekstroza (peroralno ili intravenski)
intravenska primjena hema

Liječenje akutnog napada identično je za sve vrste akutnih porfirija. Otkrivaju se mogući okidači napada (primjerice prekomjerna uporaba alkohola, droga) te se otklanjaju. Osim u blagim napadima, bolesnici se hospitaliziraju u tamnoj, mirnoj, jednokrevetnoj sobi. Monitoriraju se arterijski tlak, srčana frekvencija, ravnoteža elektrolita i tekućine. Kontinuirano se prate neurološki status, funkcija mjehura, mišića i tetiva, respiratorna funkcija i zasićenost kisikom. Simptomi (primjerice bolovi, povraćanje) se po potrebi suzbijaju neporfirinogenim lijekovima (vidi tablicu).

Dekstroza (300–500 g/dan) inhibira hepatalnu ALA sintazu (ALAS 1) i smanjuje simptome. Dekstroza se može primjeniti per os ukoliko bolesnici ne povraćaju, u suprotnome se primjenjuje intravenski. Obično se primjenjuje 3L 10% otopine dekstroze, putem središnjeg venskog katetera tijekom 24 sata (125 mL/h). Međutim, kako bi se izbjegla prekomjerna hidracija s posljedičnom hiponatremijom, može se upotrijebiti i 1L 50% otopine dekstroze.

Intravenski primjenjen hem je učinkovitiji od dekstroze i treba ga odmah primjeniti u teškim napadima, neravnoteži elektrolita ili mišićnoj slabosti. Hem obično rješava simptome unutar 3 do 4 dana. Ukoliko se odgađa primjena hema, oštećenje živaca je teže te je oporavak sporiji, ponekad i nepotpun. Hem je u SAD-u dostupan kao liofilizirani hematin koji se u staklenoj bočici otapa u sterilnoj vodi. Doza je 3 do 4 mg/kg IV jednom/dan kroz 4 dana. Alternativa je hem arginat, koji se daje u istoj dozi, osim što se razrijeđuje u 5% dekstrozi ili napola normalnoj ili četvrtini normalnoj otopine soli. Hematin i hem arginat mogu uzrokovati vensku trombozu i/ili tromboflebitis. Čini se kako je rizik od razvitka tih nuspojava niži ako se hem daje vezan za ljudski serumski albumin. Takvo vezanje također smanjuje stopu razvitka agregata hematina. Stoga većina stručnjaka preporučuje primjenu hematina ili hem arginata s humanim serumskim albuminom.

Rekurentni napadi

U bolesnika s teškim rekurentnim napadima, koji su u opasnosti od bubrežnog oštećenja ili trajnog neurološkog oštećenja, transplantacija jetre dolazi u obzir. Uspješna transplantacija jetre dovodi do trajnog izlječenja akutne intermitentne porfirije. Nedostatak hepatalne PBG deaminaze ispravlja se transplantacijom jetre, što rezultira razrješenjem biokemijskih pokazatelja (normalne razine PBG i ALA) i simptoma (1). Kliničko iskustvo s transplantacijom jetre u AIP je ograničeno na 14 opisanih slučajeva, s postotkom preživljenja sličnim kao u transplantacije jetre u drugim indikacijama; tromjesečno preživljenje je 93%, a petogodišnje 77%. Transplantacija jetre nije opisana u nasljednoj koproporfiriji. Jedno dijete s ALAD podvrgnuto je transplantaciji jetre što je rezultiralo smanjenjem broja hospitalizacija, ali ne i poboljšanjem biokemijskih biljega (2).

Iako nije prepoznata kao zasebna indikacija za jetrenu transplantaciju u posljednjim praktičnim smjernicama Practice Guideline Američkog društva koje proučava bolesti jetre (AASLD), hepatalne porfirije bi točno bile uvrštene u metabolička stanja bazirana na bolesti jetre sa sistemnim manifestacijama. U nedostatku standardiziranih isključujućih točaka u modelu za završni stadij bolesti jetre (MELD), transplantacija jetre u AIP se bazira na zamolbi regionalnog nadzornog odbora unutar transplantacijskog centra "United Network for Organ Sharing region" (UNOS).

Bolesnici s akutnim porfirijama ne bi trebali biti donatori jetre, iako se njihova jetra može činiti strukturalno normalna (primjerice bez ciroze), jer su primatelji razvili akutni porfirični sindrom; takav ishod pomogao je utvrditi kako su akutne porfirije hepatalni poremećaji. Transplantaciju bubrega, s ili bez istovremene izmjene jetre, treba uzeti u obzir u bolesnika s aktivnom bolešću i završnim stadijem bubrežnog zatajenja, jer postoji znatan rizik da će oštećenje živaca napredovati s početkom dijalize.

Literatura

1. Dowman JK, Gunson BK, Mirza DF, et al: Liver transplant for acute intermittent porphyria is complicated by a high rate of hepatic artery thrombosis. Liver Transpl 18: 195–200, 2012. doi: 10.1002/lt.22345.
2. Thunell S, Henrichson A, Floderus Y, et al: Liver transplantation in a boy with acute porphyria due to aminolaevulinate dehydratase deficiency. Eur J Clin Chem Clin Biochem 30: 599–606, 1992.

Prevencija

Nositelji akutne porfirije trebali bi izbjegavati sljedeće:

potencijalno štetne lijekove (vidi tablicu)
veliku konzumaciju alkohola
fizički ili emocionalni stres, iscrpljenost
izlaganje organskim otapalima (primjerice u slikarstvu ili kemijskom čišćenju)
teške dijete
razdoblja gladovanja

Redukcijske dijete u svrhu mršavljenja trebaju osigurati postupni gubitak tjelesne mase, a dolaze u obzir samo u razdobljima remisije. Nosioci VP ili HCP trebali bi smanjiti izloženost suncu; kreme za sunčanje koje blokiraju samo ultraljubičastu B svjetlost nisu djelotvorne, za to su preparati tamnog cinkovog oksida ili titan dioksida djelotvorni. Potporne udruge, kao što su American Porphyria Foundation i European Porphyria Network, mogu pružiti pisane informacije i izravno savjetovanje.

Bolesnici trebaju biti profilirano identificirani u zdravstvenim zapisnicima kao nositelji i trebaju nositi kartice koje potvrđuju njihov status nositelja bolesti te biti na oprezu kojega se trebaju pridržavati.

Dijeta bogata ugljikohidratima snižava rizik akutnih napada. Neki bolesnici ponekad mogu liječiti blage akutne napade povećanjem njihovog unosa dekstroze ili glukoze. Dugotrajnu uporabu takve dijete treba ipak izbjegavati kako bi se smanjio rizik pretilosti i karijesa.

Bolesnici s učestalim i predvidivim napadima (osobito žene u kojih su napadi povezani s menstrualnim ciklusom) mogu imati koristi od profilaktičke primjene hema neposredno pred očekivani napad. Ne postoji standardizirani režim; trebao bi se konzultirati specijalist. Česti predmenstrualni napadi se u nekih žena mogu prekinuti primjenom agonista gonadotropin-otpuštajućeg hormona plusnim niskim dozama estrogena. Ponekad se uspješno primjenjuju niske doze oralnih kontraceptiva, iako progestinska komponenta može pogoršati porfiriju.

Kako bi se spriječilo oštećenje bubrega, kroničnu arterijsku hipertenziju treba liječiti agresivno (primjenom sigurnih lijekova). Pacijenti s dokazanom oštećenom bubrežnom funkcijom se konzultiraju s nefrologom. Nedavno anegdotsko iskustvo upućuje da je tolvaptan, vazopresinski blokator receptora koristan u liječenju hiponatremije u tijeku akutnog napada.

Incidencija hepatocelularnog karcinoma je visoka među nosiocima akutne porfirije, osobito u bolesnika s aktivnom bolešću. Bolesnici koji su > 50 godina starosti, trebaju jednom ili dvaput godišnje učiniti praćenje, uključujuči pregled jetre ultrazvukom. Rana intervencija može biti učinkovita i povećava životni vijek.

Ključne točke

Akutne porfirije uzrokuju intermitentne napade abdominalnih bolova i neurološke simptome; neke vrste imaju kožne manifestacije koje su potaknute izlaganjem suncu.
Napadi su potaknuti brojnim okidačima, uključujući hormone, lijekove, niskokalorične dijete te dijete sa smanjenim unosom ugljikohidrata te ispijanje alkohola.
Napadi obično uključuju jaku abdominalnu bol (s neosjetlljivom stijenkom) i povraćanje; svaka komponenta perifernog i središnjeg živčanog sustava može biti zahvaćena, a mišićna slabost je uobičajena.
Tijekom napada urin je često crvenkastosmeđe boje.
Napravite kvalitativni test urina na porfobilinogen (PBG) i pozitivan rezultat potvrdite s kvantitativnim mjerenjem delta-aminolevulinske kiseline (ALA) i PBG.
Akutne napade liječite dekstrozom per os ili intravenski i u slučaju teških napada intravenskim hemom.

Više informacija

American Porphyria Foundation
European Porphyria Network
The Drug Database for Acute Porphyrias