Nasljedne neuropatije uključuju skup kongenitalnih degenerativnih perifernih neuropatija (npr. Charcot-marie-Toothova bolest).

(Vidi također Pregled poremećaja perifernog živčanog sustava.)

Nasljedne neuropatije se klasificiraju kao

• Motorna i senzorna

• Senzorna i autonomna

• Motorna

Nasljedne neuropatije mogu biti primarne ili se mogu javiti u sklopu nekih drugih nasljednih poremećaja, uključujući Refsumovu bolest, porfiriju, i Fabryevu bolest.

Motorne i senzorne neuropatije

Postoje 3 glavna oblika (CMT1, CMT2 i CMT3); svi počinju u djetinjstvu. Neki rjeđi oblici počinju već prilikom rođenja i dovode do veće onesposobljenosti.

CMT1 i CMT2 (vrste Charcot-Marie-Toothove bolesti, koji se još nazivaju i peronealna mišićna atrofija) su najčešći; oni su uglavnom autosomno dominantni poremećaji, ali mogu biti recesivni i X-vezani. Tip I je posljedica duplikacije (ekstra kopije) perifernog mijelinskog proteinskog gena 22 (PMP22), koji je lociran na kratkom kraku kromosoma 17; nalazi se u 70 do 80% slučajeva CMT1 oblika bolesti.

CMT1 i CMT2 su karakterizirani slabošću i atrofijom, dominantno u peronaelnoj i distalnoj muskulaturi nogu. Pacijenti često imaju obiteljsku povijest neuropatije. Prirodni tijek varira: neki pacijenti su asimptomatski te imaju samo usporenje brzina provođenja (detektirano testovima živčane provodljivosti); dok su drugi jače zahvaćeni.

Bolesnici s oblikom CMT1 mogu u ranom djetinjstvu imati slabost mišića stopala i sporo napredujuću atrofiju distalnih mišića koja dovodi do deformiteta nogu "noge poput rodinih”. Slabost malih mišića šaka javlja se kasnije. Osjet vibracije, boli i temperature smanjuje se u distribuciji čarapa i rukavica. Duboki tetivni refleksi su odsutni. Visoki luk stopala i hamartomi mogu biti jedini znakovi kod članova obitelji koji su nosioci bolesti. Brzina provođenja impulsa je spora, a distalne latencije su produljene. Može se javiti segmentalna demijelinizacija i remijelinizacija. Mogu se palpirati zadebljani periferni živci. Bolest napreduje sporo i ne utječe na trajanje životnog vijeka. U jednom podtipu, muškarci imaju teže simptome, a žene imaju blaže ili mogu biti bez simptoma.

Genetika CMT2 je manje jasna. Ovaj oblik bolesti čini oko 25% svih CMT slučajeva; patogene mutacije identificirane su samo u manjine pacijenata, možda 25%, s mnogo podtipova. CMT2A je najčešći CMT2 fenotip, najčešće zbog mutacije u genu koji kodira mitohondrijski fuzijski protein mitofusin-2 (MFN2). CMT2A je autosomno dominantan poremećaj i aksonalan. Razvija se sporije; slabost se obično razvija kasnije u životu. Pacijenti imaju relativno urednu brzinu provođenja impulsa, ali je amplituda akcijskih potencijala osjetnih živaca i motornih potencijala snižena. Biopsijom se potvrđuje aksonalna (Wallerijanova) degeneracija.

CMT3 (također poznata kao Dejerine-Sottasova bolest) je rijetka kongenitalna hipomijelinizirajuća neuropatija, koja može biti autosomno dominantna ili recesivna bolest s mutacijama u nekoliko gena, uključujući PMP22, MPZ i EGR2. Počinje u djetinjstvu s progresivnom slabošću i gubitkom osjeta te nedostatkom dubokih tetivnih refleksa. Premda u početku sliči Charcot–Marie–Toothovoj bolesti, motorna slabost se brže razvija. Pojavljuju se demijelinizacija i remijelinizacija, stvarajući povećane periferne živce i lukovice koje se mogu otkriti biopsijom živca.

Senzorna i autonomna neuropatija

Nasljedne senzorne i autonomne neuropatije su rijetke. Opisano je sedam različitih oblika.

Distalni gubitak osjeta boli i osjeta temperature je izraženiji nego gubitak osjeta vibracije i propriocepcije. Glavna komplikacija je deformacija stopala zbog neosjetljivosti na bol, što rezultira povećanim rizikom od infekcije i osteomijelitisa.

Dijagnoza

• Klinička procjena

• Elektrodijagnostički testovi

Karakteristična distribucija motorne slabosti, deformiteti stopala i pozitivna obiteljska anamneza upućuju na dijagnozu nasljedne neuropatije koja se mora potvrditi elektrofiziološkim testovima.

Genetska analiza je dostupna.

Liječenje

• Potporno liječenje:

Proteze pomažu u ispravljanu deformiteta stopala kao i kirurško ortopedsko liječenje, u svrhu stabilizacije stopala.

Fizikalna terapija (za jačanje mišića) i radna terapija može pomoći; stručno savjetovanje može pomoći pripremiti mlade pacijente kako bi održali strukovne vještine unatoč napredovanju bolesti.

Ključne točke

• Nasljedne neuropatije mogu utjecati na motoričke i osjetne živce, osjetne živce, osjetne i autonomne živci ili samo na motoričke živce.

• Postoje 3 glavna oblika motornih i senzornih neuropatija, koja variraju u težini i brzini napredovanja; svi počinju u djetinjstvu.

• Potrebno je koristiti proteze za stopala, preporučiti fizikalnu terapiju i radnu terapiju u svrhu održanja funkcije pacijenata; ponekad je potrebna i ortopedska operacija.