Jod (I) je u organizmu ponajprije uključen u stvaranje dvaju hormona štitnjače, tiroksina (T4) i trijodtironina (T3).
Jod se u prehrani pojavljuje prvenstveno kao jodid. U odraslih oko 80% apsorbiranog joda iskorištava štitna žlijezda. U prirodi mala količina joda ulazi u atmosferu te kišom dospijeva u kopnene vode i to u blizini mora. Stoga su ljudi koji žive daleko od mora i na velikim nadmorskim visinama u osobitoj opasnosti od manjka joda.
Oplemenjivanjem kuhinjske soli jodidom (obično 70 mcg/g) osigurava se dovoljan unos joda u organizam (150 mcg/dan). Zahtjevi su veći kod trudnica (220 mcg/dan) i dojilja (290 mcg/dan).
(Vidi također: Pregled nedostatka minerala i toksičnosti)
Nedostatak joda je rijedak u područjima gdje se koristi jodirana sol, ali je uobičajen diljem svijeta. Manjak joda se razvija kad je unos jodida <20 μg/dan.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi deficita joda
Kod blagog ili umjerenog manjka joda štitnjača, pod utjecajem tiroid–stimulirajućeg hormona (TSH) hipertrofira, kako bi u sebi koncentrirala jod, što dovodi do koloidne strume (guše). Bolesnici su većinom eutireotični, no teški manjak joda u odraslih može izazvati hipotireozu (endemski miksedem). Može izazvati neplodnost i povećati opasnost od mrtvorođenosti, spontanog pobačaja te prenatalne i dojenačke smrti.
Teški manjak joda u majke usporava fetalni rast i razvoj mozga, dovodeći ponekad do prirođenih poremećaja, u dojenčadi uzrokuje kongenitalni hipotiroidizam, koji može uključivati intelektualni zastoj, gluhonijemost, poteškoće u hodanju, kratkoj posturi, a katkad i hipotireozu (kretenizam)
Dijagnoza
Dijagnoza nedostatka joda
Dijagnoza nedostatka joda u odraslih i djece obično se temelji na testovima funkcije štitnjače, pregledu gušavosti, slikovnim testovima za identificiraju abnormalnosti u funkciji štitnjače i njezine strukture. Novorođenčad se mora podvrgnuti probiru, mjerenjem koncentracije TSH.
Liječenje
Liječenje nedostatka joda
U dojenčadi s manjkom joda se primjenjuje levotiroksin u dozi od 3 μg/kg jednom dnevno tijekom jednog tjedna uz jod u dozi od 50 do 90 μg jednom dnevno tijekom nekoliko tjedana, kako bi se brzo uspostavilo eutiroidno stanje.
Djeci se daje jodid 90 do 120 mcg jednom dnevno uz levotiroksin dok ne budu u mogućnosti sintetizirati tiroksin (T4).
U odraslih s manjkom joda primjenjuje se jodid u dozi od 150 μg jednom dnevno. Nedostatak joda može se također liječiti davanjem levotiroksina.
Žene koje su trudne ili doje, trebaju uzimati jodid 250 mcg jednom dnevno.
Koncentracija TSH u serumu se prati sve dok ne bude u referentnim vrijednostima (odnosno <5 μi.j./ml).