Kronična upala srednjeg uha je uporna, kronična otoreja (> 6 tjedana), i defekt bubnjića. Simptomi su bezbolna otoreja uz provodnu nagluhost. Komplikacije su polipi, kolesteatom i druge infekcije. Za liječenje je potrebno potpuno čišćenje zvukovoda nekoliko puta dnevno, pažljivo odstranjenje granulacijskog tkiva i lokalna primjena kortikosteroida i antibiotika. Sistemska primjena antibiotika i kirurški zahvat čuvaju se za teške slučajeve.

Kronična upala srednjeg uha može nastati iz AOM, začepljenja Eustahijeve cijevi, mehaničkog oštećenja, toplinskih ili kemijskih opeklina, eksplozivnih (blast) ozljeda ili jatrogeno (npr. nakon postavljanja drena - ventilacijske cjevčice). Nadalje, pod povećanim su rizikom bolesnici s kraniofacijalnim anomalijama, Downovim sindromom, sindromom cri du chat, rascjepom usnice, atrezijom nosnica ili mikrocefalijom.

Kronična upala srednjeg uha može egzacerbirati nakon infekcije gornjih dišnih putova ili kad voda uđe u srednje uho tijekom kupanja ili plivanja. Infekcije često uzrokuju gram–negativni bacili ili Staphylococcus aureus, i dovode do bezbolne, gnojne, ponekad smrdljive otoreje. Trajna kronična upala srednjeg uha može dovesti do razarajućih promjena u srednjem uhu (npr. nekroze dugog kraka inkusa) ili polipa zvukovoda (granulacijskog tkiva koje se kroz perforaciju bubnjića izbočuje u slušni hodnik). Polip zvukovoda je ozbiljan znak koji gotovo bez iznimke ukazuju na kolesteatom.

Kolesteatom je izraslina epitela koja se stvara u srednjem uhu, mastoidu ili epitimpanumu, nakon kronične upale srednjeg uha. Litički enzimi, poput kolagenaza, koje kolesteatom stvara, mogu uništiti susjednu kost i meko tkivo. Mogu se razviti gnojni labirintitis, paraliza lica ili intrakranijalni apsces.

Kronična upala srednjeg uha se obično očituje gubitkom provodnog sluha i otorejom. Bol je rijetka, osim ukoliko nije udružena s osteitisom temporalne kosti. Bubnjić je perforiran i iz njega se cijedi, a zvukovod je maceriran i ispunjen granulacijskim tkivom.

Bolesnik s kolesteatomom u srednjem uhu ima bijeli detritus, polipoidnu masu koja viri iz perforiranog bubnjića i zvukovod začepljen mukopurulentnim granulacijskim tkivom.

Deset kapi topikalnog ciprofloksacina nakapati u zahvaćeno uho 2 puta / dan tijekom 14 dana.

Granulacijsko tkivo se odstranjuje mikroinstrumentima ili kauterizira štapićem srebrnog nitrata. Ciprofloksacin 0,3% i deksametazon 0,1% zatim se kapa u uho kroz 7 do 10 dana.

Kod teških egzacerbacija, potrebna je sistemska primjena antibiotika i to amoksicilina u dozi od 250 do 500 mg PO svakih 8 sati tijekom 10 dana ili 3. generacija cefalosporina, što se kasnije prilagođava prema rezultatima kulture i antibiograma i odgovoru na liječenje.

Timpanoplastika je indicirana u bolesnika s marginalnim perforacijama, retrakcijom bubnjića u atiku i kroničnim središnjim perforacijama bubnjića. Tijekom timpanoplastike, također se može rekonstruirati i lanac slušnih koščica.

Kolesteatomi se moraju kirurški odstraniti; Budući da je recidiv čest, rekonstrukcija srednjeg uha se obično odgađa sve dok se ne učini operacija tzv. drugog pogleda (pomoću otvorenog kirurškog pristupa ili otoskopa s malim promjerom) nakon 6 do 8 mjeseci.