Fotoosjetljivost je prekomjerna reakcija kože na sunčevu svjetlost. Može biti povezana s fotoalergijom ili fototoksičnošću i može biti idiopatska ili se pojaviti nakon izlaganja određenim toksičnim ili alergenskim lijekovima ili kemikalijama. Ponekad može biti i obilježje sistemskih poremećaja (npr. sistemski eritemski lupus, porfirija, pelagra, xeroderma pigmentosum). Dijagnoza se postavlja klinički. Liječenje ovisi o tipu.
Osim akutnih učinaka sunčevog svjetla i kroničnih učinajka sunčevog svjetla, nakon izlaganja suncu mogu se pojaviti razne manje uobičajene reakcije. Ako uzrok nije očit, bolesnike s izraženom fotoosjetljivošću treba obraditi na sistemski eritemski lupus, dermatomiozitis i porfiriju.
(Vidi također Pregled učinaka sunčevog svjetla.)
Solarna urtikarija
U nekih bolesnika se na mjestima izloženima suncu za nekoliko minuta razvija urtikarija. Lezije najčešće nestanu unutar 24 sata. Ako su zahvaćena velika područja, mogu se razviti sinkopa, omaglica, zvižduci pri disanju i drugi sistemski simptomi. Etiologija je nejasna, ali može uključivati endogene sastojke kože koji djeluju kao fotoalergeni, što dovodi do degranulacije mastocita kao i u drugim vrstama urtikarija. Solarnu urtikariju moguće je razlikovati od ostalih vrsta urtikarije time što se javlja isključivo na koži prethodno izloženoj ultraljubičastom (UV) svjetlu.
Solarna urtikarija
Ova fotografija prikazuje solarnu urtikariju u žene koja je nosila majicu na bretele. Ove urtike se pojavljuju unutar nekoliko minuta nakon izlaganja suncu.
© Springer Science+Business Media
Solarna urtikarija se može klasificirati na temelju komponente UV spektra (UVA, UVB i vidljiva svjetlost) koja ih izaziva. Ako je potrebno, pacijenti mogu biti testirani pomoću izlaganja dijela kože prirodnoj svjetlosti ili umjetnom svjetlu, pri određenim valnim duljinama (fototestiranje).
Liječenje solarne urtikarije može biti teško i može uključivati H1 blokatore, lokalne kortikosteroide i sredstva za zaštitu od sunca. Ako standardno liječenje ne uspije, može se pokušati desenzibilizacija uskopojasnom UVB ili PUVA (psoralen plus UVA) terapijom. Omalizumab (anti-IgE terapija) pokazao je uspjeh u malog broja pacijenata. Ovaj je poremećaj kroničan i može se pojačavati i slabiti tijekom godina.
Kemijska fotoosjetljivost
Poznato je preko 100 tvari koje unesene u tijelo ili nanesene lokalno stvaraju sklonost kožnim reakcijama nakon izlaganja suncu. Za većinu reakcija odgovoran je ograničen broj navedenih tvari (vidi tablicu). Reakcije se dijele u fototoksične i fotoalergične. Fototestiranje može potvrditi dijagnozu. Kemijska fotoosjetljivost liječi se lokalnom primjenom kortikosteroida i izbjegavanjem uzročne tvari.
Fotoosjetljivost (hidroklorotiazid)
Ova slika prikazuje eritem uzrokovan kemijskom fotoosjetljivošću na hidroklorotiazid. Lezije kože su slične opeklinama.
Fotografija zahvaljujući Karen McKoy, dr. med.
Kod fototoksičnih reakcija, spoj koji apsorbira svjetlost neposredno stvara slobodne radikale i upalne posrednike, uzrokujući oštećenje tkiva koje se očituje bolnošću i crvenilom (poput opekline od sunca). Za razvoj ove reakcije nije potrebno prethodno izlaganje suncu i može se pojaviti kod bilo koga, premda je reakcija jako različita. Tipični uzroci fototoksičnih reakcija mogu biti lokalni (npr. parfemi, katran, furokumarin kojeg sadrže biljke [kao što su limete, celer i peršin], lijekovi koji se koriste za fotodinamičku terapiju) ili sistemni (npr. tetraciklini, diuretici). Fototoksične reakcije se ne šire na kožu koja nije izložena suncu.
Fotoalergija je tip IV (stanicama posredovan) imunološki odgovor. Apsorpcija svjetlosti izaziva strukturne promjene lijeka ili tvari, omogućujući im da se vežu za stanične bjelančevine i da djeluju kao hapten. Potrebno je prethodno izlaganje alergenu. Reakcija je obično ekcematozna s eritemom, ljuskanjem, svrbežom i ponekad pojavom vezikula. Tipični uzroci fotoalergijskih reakcija su losioni poslije brijanja, kreme za zaštitu od sunca i sulfonamidi. Fotoalergija se javlja rjeđe od fototoksičnosti, a reakcija se može proširiti na dijelove kože koji nisu izloženi suncu
Neki lijekovi i tvari koji uzrokuju preosjetljivost kožeKategorija | Specifična tvar |
|---|
* Postoje mnogi lokalni pripravci. Specifične tvari navedene su kao primjeri. |
Lijekovi protiv akne | Izotretinoin |
Analgetici | Nesteroidni protuupalni lijekovi (osobito piroksikam i ketoprofen) |
Antibiotici | Kinoloni Sulfonamidi Doksiciklin Trimetoprim |
Antidepresivi | Triciklički |
Antimikotici | Grizeofulvin |
Antidijabetici | Sulfonilureja |
Antimalarici | Klorokin Kinin |
Antipsihotici | Fenotijazini |
Anksiolitici | Alprazolam |
Klordiazepoksid |
Kemoterapeutici | Dakarbazin Florouracil (sistemski ili lokalni) Metotreksat Vinblastin |
Diuretici | Furosemid Tiazidi |
Lijekovi za srce | Amiodaron |
Kinidin |
Lokalni pripravci * | Antibakterijski lijekovi (npr. klorheksidin, heksaklorofen) Katran Mirisi Furokumarin kojeg sadrže biljke (primjerice, limeta, celer, peršin) Kreme za zaštitu od sunca |
Polimorfna reakcija na svjetlo
Polimorfna reakcija na svjetlo je česta reakcija fotoosjetljivosti na UV zrake, a ponekad i na vidljivu svjetlost. Ne čini se da je povezana sa sustavnim bolestima ili korištenjem lijekova. Pozitivna obiteljska anamneza u nekih bolesnika upućuje na genetski faktor rizika.
Reakcije se javljaju na suncu izloženim područjima, obično 30 minuta do nekoliko sati nakon izlaganja; međutim, ponekad se reakcija naknadno, nakon nekoliko dana. Promjene svrbe, crvene su i često papulozne, no mogu biti papulovezikulozne ili nalik na plakove. Češće su u osoba koje žive u sjevernim područjima kad se po prvi puta izlože proljetnom ili ljetnom suncu, nego u onih koje su suncu izložene tijekom cijele godine. Promjene se često povuku u roku od nekoliko dana do nekoliko tjedana.
Polimorfna reakcija na svjetlo
Ova fotografija prikazuje eritematozne papule i plakove na gornjem dijelu trupa.
Image courtesy of E. Laurie Tolman, MD.
Dijagnoza polimorfne reakcije na svjetlo se postavlja anamnezom uz isključenje drugih uzroka. Dijagnoza ponekad zahtijeva reprodukciju lezija fototestom kada pacijent ne upotrebljava nikakve potencijalno fotoosjetljive lijekove.
Često su lezije samoograničene i spontano prolaze u daljnjem tijeku ljeta. Preventivne mjere uključuju širok spektar krema za zaštitu od sunca i umjereno izlaganje suncu. Jače pogođeni bolesnici mogu imati koristi od desenzibilizacije polaganim izlaganjem UV svjetlosti PUVA terapijom u proljetnim mjesecima (PUVA― vidi: Fototerapija:) ili uskospektralnom UVB fototerapijom (312 nm). Blaga do umjerena polimorfna reakcija liječi se s lokalnom primjenom kortikosteroida. Kod bolesnika s ozbiljnim tegobama ponekad je u terapiju potrebno uključiti i p.o. imunosupresivnu terapiju, kao što je prednizon, azatioprin, ciklosporin, ili hidroksiklorokin.
Neki dokazi sugeriraju da antioksidansi poput dodatka prehrani Polypodium leucotomos, prirodnog ekstrakta tropske paprati, mogu pomoći u prevenciji polimorfne reakcije na svjetlo, ali su potrebne daljnje studije (1).
Literatura
1. Nestor MS, Berman B, Swenson N: Safety and efficacy of oral Polypodium leucotomos extract in healthy adult subjects. J Clin Aesthet Dermatol 8(2):19–23, 2015. PMID: 25741399