Fotoosjetljivost je prekomjerna reakcija kože na sunčevu svjetlost Može biti idiopatska ili se pojaviti nakon izlaganja nekim kemijskim tvarima ili alergenima, a ponekad je klinička manifestacija sistemskih bolesti (npr. SLE, porfirije, pelagre, pigmentne kserodermije). Dijagnoza se postavlja klinički. Liječenje ovisi o tipu.
(Vidi također Pregled učinaka sunčevog svjetla.)
Osim akutnih i kroničnih učinaka sunčeve svjetlosti, ubrzo nakon i tek kratkog izlaganja suncu može se razviti niz neobičnih reakcija. Ako uzrok nije očit, bolesnike s izraženom fotosenzitivnošću treba obraditi na sistemski lupus eritematodes, dermatomiozitis i porfiriju.
Solarna urtikarija
U nekih bolesnika se na mjestima izloženima suncu za nekoliko minuta razvija urtikarija. Lezije najčešće nestanu unutar 24 sata. Ako su zahvaćena velika područja, mogu se razviti sinkopa, omaglica, zviždanje pri disanju i drugi sistemski simptomi. Etiologija je nejasna, ali može uključivati endogene sastojke kože koji djeluju kao fotoalergeni, što dovodi do degranulacije mastocita kao i u drugim vrstama urtikarija. Solarnu urtikariju moguće je razlikovati od ostalih vrsta urtikarije time što se javlja isključivo na koži prethodno izloženoj ultraljubičastom (UV) svjetlu.
Solarna urtikarija se može klasificirati na temelju komponente UV spektra (UVA, UVB i vidljiva svjetlost) koja ih izaziva. Ako je potrebno, pacijenti mogu biti testirani pomoću izlaganja dijela kože prirodnoj svjetlosti ili umjetnom svjetlu, pri određenim valnim duljinama (fototestiranje).
Liječenje solarne urtikarije može biti teško i može uključivati H1 blokatore, topikalne kortikosteroide i sredstva za zaštitu od sunca. Ako standardni tretman liječenja ne uspije, može se pokušati desenzibilizacija s uskopojasnim UVB ili PUVA (psoralen plus UVA). Omalizumab (anti-IgE terapija) pokazao je uspjeh kod malog broja pacijenata. Ovaj je poremećaj kroničan i može se pojačavati i slabiti tijekom godina.
Kemijska fotoosjetljivost
Poznato je preko 100 tvari koje unesene u tijelo ili nanesene lokalno stvaraju sklonost kožnim reakcijama nakon izlaganja suncu. Za većinu reakcija odgovoran je ograničen broj navedenih tvari (vidi tablicu). Reakcije se dijele u fototoksične i fotoalergične. Fototestiranje može potvrditi dijagnozu. Kemijska fotoosjetljivost liječi se lokalnom primjenom kortikosteroida i izbjegavanjem uzročne tvari.
Kod fototoksičnih reakcija, spoj koji apsorbira svjetlost neposredno stvara slobodne radikale i upalne posrednike, uzrokujući oštećenje tkiva koje se očituje s boli i crvenilom (poput sunčane opekline). Za razvoj ove reakcije nije potrebno prethodno izlaganje suncu i može se pojaviti kod bilo koga, premda je reakcija jako različita. Tipični uzroci fototoksičnih reakcija mogu biti lokalni (npr. parfemi, katran, furokumarin kojeg sadrže biljke [kao što su limete, celer i peršin], lijekovi koji se koriste za fotodinamičku terapiju) ili sistemni (npr. tetraciklini, diuretici). Fototoksične reakcije se ne šire na kožu koja nije izložena suncu.
Fotoalergija je reakcija preosjetljivosti tipa IV (stanično posredovana); Apsorpcija svjetlosti izaziva strukturne promjene lijeka ili tvari, omogućujući im da se vežu za stanične bjelančevine i da djeluju kao hapten. Potrebno je prethodno izlaganje alergenu. Reakcija se obično ekcem s eritemom, ljuskanje, svrbež i ponekad pojava vezikula. Tipični uzroci fotoalergijskih reakcija su losioni poslije brijanja, faktori za zaštitu od sunca i sulfonamidi. Fotoalergija se javlja rjeđe od fototoksičnosti, a reakcija se može proširiti na sunce neizložene dijelove kože.
Neke tvari koje uzrokuju kožnu preosjetljivost
|
Kategorija
|
Specifična tvar
|
|
* Postoje mnogi lokalni pripravci. Specifične tvari navedene su kao primjeri.
|
|
Lijekovi protiv akni
|
Izotretinoin
|
|
Analgetici
|
NSAR (osobito piroksikam i ketoprofen)
|
|
Antibiotici
|
Kinoloni
Sulfonamidi
Tetraciklini
Trimetoprim
|
|
Antidepresivi
|
Triciklički
|
|
Sredstva protiv gljiva (antifungici)
|
Grizeofulvin
|
|
Antidijabetici (antihiperglikemici)
|
Sulfonilureja
|
|
Antimalarici
|
Klorokin
Kinin
|
|
Antipsihotici
|
Fenotijazini
|
|
Anksiolitici
|
Alprazolam
|
|
Klordiazepoksid
|
|
Kemoterapeutici
|
Dakarbazin
Fluorouracil
Metotreksat
Vinblastin
|
|
Diuretici
|
Furosemid
Tiazidi
|
|
Lijekovi za srce
|
Amiodaron
|
|
Kinidin
|
|
Lokalni pripravci *
|
Antibakterijski lijekovi (npr. klorheksidin, heksaklorofen)
Katran
Mirisi
Furokumarin kojeg sadrže biljke (primjerice, limeta, celer, peršin)
Kreme za sunčanje
|
Polimorfna reakcija na sunčevu svjetlost
Polimorfna reakcija na sunčevu svjetlost je česta fotoosjetljiva reakcija na UV zrake, a ponekad i na vidljivu svjetlost. Ne čini se da je povezana sa sustavnim bolestima ili korištenjem lijekova. Pozitivna obiteljska anamneza u nekih bolesnika upućuje na genetski faktor rizika.
Reackije se javljaju na suncu izloženim područjima, obično 30 minuta do nekoliko sati nakon izlaganja; međutim, ponekad se reakcija naknadno, nakon nekoliko dana. Promjene svrbe, crvene su i često papularne, no mogu biti papulovezikularne ili nalik na plakove. Češće su u osoba koje žive u sjevernim područjima kad se po prvi puta izlože proljetnom ili ljetnom suncu, nego u onih koje su suncu izložene tijekom cijele godine. Promjene se često povuku u roku od nekoliko dana do nekoliko tjedana.
Dijagnoza polimorfne reakcije na sunčevu svjetlost se postavlja anamnezom uz isključenje drugih uzroka. Dijagnoza ponekad zahtijeva reprodukciju lezija fototestom kada pacijent ne upotrebljava nikakve potencijalno fotoosjetljive droge.
Često su lezije samo-ograničene i spontano prolaze kako ljeto napreduje. Preventivne mjere uključuju širok spektar krema za sunčanje i umjerenu izloženosti suncu. Jače pogođeni bolesnici mogu imati koristi od desenzibilizacije polaganim izlaganjem UV svjetlosti s PUVA–om u proljetnim mjesecima (PUVA― vidi: Fototerapija:) ili fototerapijom uskom valnom duljinom UVB (312 nm). Blaga do umjerena polimorfna reakcija liječi se s lokalnom primjenom kortikosteroida. Kod bolesnika s ozbiljnim tegobama ponekad je u terapiju potrebno uključiti i p.o. imunosupresivnu terapiju, kao što je prednizon, azatioprin, ciklosporin, ili hidroksiklorokin. Neki dokazi upućuju na to da antioksidansi kao što su Polypodium leucotomos, prirodni ekstrakt tropske paprati može spriječiti polimorfnu erupciju svjetlosti, ali su potrebna daljnja istraživanja (1).
Literatura
-
Nestor MS, Berman B, Swenson N: Sigurnost i djelotvornost oralne primjene ekstrakta Polypodium leucotomos u zdravih odraslih osoba. J Clin Aesthet Dermatol 8 (2):19–23, 2015.