(Vidi također Prikaz plućnih bolesti izazvanih vanjskim čimbenicima.)

Sagorijevanje bioloških goriva (npr. drvo, životinjski otpad, usjevi) u zatvorenim prostorima je dodatni izvor zagađenja u zemljama u razvoju (npr. za kuhanje i grijanje). Dim cigareta za pasivne pušače se također smatra zagađivačem.

Učinak visoke razine onečišćenja zraka može nepovoljno utjecati na plućnu funkciju i izazvati napad astme i egzacerbaciju KOPB-a te povećati rizik za rak pluća. Onečišćenje zraka također povećava rizik od akutne kardiovaskularne bolesti (npr. infarkt miokarda) i od razvoja bolesti koronarnih arterija. Ljudi koji žive u oblastima gdje je promet intenzivan, posebno kada je ustajali zrak stvoren termalnom inverzijom, posebno su ugroženi.

Od svih tzv. visoko kritičnih zagađivača (kao što su oksidi dušika, oksidi sumpora, ozon, ugljični monoksid, olovo i razne druge čestice), samo ugljični monoksid i olovo ne izazivaju hiperreaktivnost dišnih putova. Dugotrajna izloženost zagađivačima može dovesti do veće učestalosti respiratornih infekcija i simptoma u općoj populaciji, naročito u djece, i može im smanjiti plućnu funkciju.

Ozon, koji je glavni sastojak smoga, izrazit je respiratorni iritans i oksidans. Koncentracija ozona je najviša ljeti, u kasno jutro i rano popodne. Kratkotrajna izloženost ovom plinu može izazvati dispneju, bol u prsima i nadražaj (reaktivnost) dišnih putova. Djeca koja se redovito bave sportom na otvorenom, u danima s većom koncentracijom ozona, sklonija su asthma. Dugotrajna izloženost ozonu dovodi do malog, ali trajnog oštećenja plućne funkcije.

Oksidi sumpora koji nastaju sagorijevanjem benzina bogatog sumporom mogu stvarati kisele, lako topive aerosole koji se talože u gornjim dišnim putevima. Sumporni oksidi mogu izazvati upalu dišnih putova, što može povećati sklonost kroničnom bronhitisu, kao i bronhospazmu.

Čestice koje se nalaze u onečišćenom zraku su složene mješavine nastale sagorijevanjem fosilnih goriva (posebno dizela). Čestice izazivaju lokalne i sistemske upalne učinke, što se odražava na zdravlje respiratornog i kardiovaskularnog sustava. Vrlo sitne čestice, tzv. PM2,5 (promjera < 2,5 μm) izazivaju jači upalni odgovor nego veće čestice. Sadašnji podaci ukazuju da čestice koje zagađuju zrak povećavaju stopu mortaliteta od svih uzroka, posebno od kardiovaskularnih i respiratornih bolesti.

Podaci o onečišćenju zraka izazvali su zabrinutost zbog potencijalnih zdravstvenih učinaka čak i sitnijih čestica, tzv. nanočestica, koje su proizvedene kontroliranim tehničkim postupkom, i ultrafinih čestica. Određene nanočestice i ultrafine čestice mogu inducirati oksidativni stres, upalu dišnih putova i toksičnost na životinjskim modelima te su povezane s pojačanim respiratornim simptomima kod astmatičara; međutim, izravna uzročna veza još nije dokazana.