Tetraciklini su bakteriostatski antibiotici koji se vežu za 30S podjedinicu bakterijskog ribosoma i na taj način inhibirajući proizodnju bakterijskih proteina. Specifični tetraciklini su
Farmakokinetika
Oko 60 do 80% tetraciklina i ≥90% doksiciklina i minociklina apsorbira se nakon oralne primjene. Međutim, kationi metala (npr. aluminij, kalcij, magnezij, željezo) smanjuju apsorpciju, zbog čega se tetraciklini ne bi smjeli uzimati sa pripravcima koji sadrže te tvari (npr. antacidi, brojni pripravci vitamina i minerala). Tetraciklin i omadaciklin treba uzimati s puno vode na prazan želudac. Hrana smanjuje apsorpciju ostalih tetraciklina, iako je ovaj učinak manje izražen u slučaju doksiciklina i minociklina.
Tetraciklini prodiru u većinu tjelesnih tkiva i tekućina. Svi se koncentriraju u neopstruiranoj žuči. Međutim, koncentracija u likvoru nije pouzdano terapijska. Minociklin je jedini tetraciklin koji doseže visoke koncentracije u suzama i slini.
Tetraciklin i minociklin se prvenstveno izlučuju mokraćom. Doksiciklin, eravaciklin i omadaciklin se izlučuju primarno probavnim traktom.
Indikacije
Indikacije za primjenu tetraciklina
Tetraciklini su aktivni protiv infekcija uzrokovanih sljedećim bakterijama:
Oko 5 do 10% sojeva pneumokoka i znatan broj beta–hemolitičkih streptokoka grupe A, mnogi gram–negativni bacilarni uropatogeni i gonokoki koji proizvode penicilinazu su rezistentni.
Tetraciklini se mogu zamijeniti drugim antibioticima u većini indikacija, premda je minociklin najbolje istražen za infekcije koje uzrokuje meticilin-rezistentni S. aureus.
Budući da se bolje tolerira i može se primjeniti 2x dnevno, doksiciklin se obično preferira u liječenju sljedećih bolesti:
Kontraindikacije
Kontraindikacije za primjenu tetraciklina
Tetraciklini su kontraindicirani kod
-
Bolesnika koji su imali alergijsku reakciju na njih
-
DJeca u dobi od < 8 godina (iznimno u slučaju inhalacije antraksa ili drugih teških bolesti kao što je Pjegava vrućica Rocky planine, kada prednosti prevagnu moguće rizike bojanja zuba.
Međutim, studija o djeci mlađoj od 8 godina koja su liječena kratkim doksiciklinom zbog sumnje na pjegavu groznicu Rocky Mountaina nije pronašla dokaze o mrljama na zubima ili oštećenjima cakline u usporedbi s djecom koja nisu primala doksiciklin (1).
Kontraindikacije
-
1. Todd SR, Dahlgren FS, Traeger MS, et al: No visible dental staining in children treated with doxycycline for suspected Rocky Mountain spotted fever. J Pediatr 166(5):1246–1251, 2015. doi: 10.1016/j.jpeds.2015.02.015
Uporaba tijekom trudnoće i dojenja
Tetraciklini prolaze kroz posteljicu, ulaze u fetalnu cirkulaciju, akumuliraju se u fetalnim kostima, a ako se koriste tijekom 2. ili 3. tromjesečja, mogu uzrokovati trajnu diskoloraciju zuba.
Hepatotoksičnost se može pojaviti u trudnica, osobito nakon IV primjene i kod pacijenata s azotemijom ili pijelonefritisom. Uzimanje visokih doza tijekom trudnoće može dovesti do masne degeneracije jetre, koja može biti fatalna.
Tetraciklini ulaze u majčino mlijeko, ali obično u malim količinama (posebice tetraciklin). Uporaba tijekom dojenja se obično ne preporuča.
Nuspojave
Nuspojave primjene tetraciklina
Nuspojave uključuju
-
Probavne smetnje
-
Clostridiodes (ranije nazivan Clostridium) difficile induciran proljev (pseudomembranozni kolitis)
-
Kandidijazu
-
Fotosenzitivnost
-
Djelovanje na kosti i zube kod djece
-
Stetaozu jetre
-
Vestibularnu disfunkciju (kod primjene minociklina)
Svi oralno primijenjeni tetraciklini mogu izazvati mučninu, povraćanje i proljev, a mogu prouzročiti i pseudomembranozni kolitis (C. difficile) te kandidijazu (superinfekcija). Ako se ne progutaju s vodom, tetraciklini mogu uzrokovati erozije jednjaka.
Fotosenzitivnost se može manifestirati kao opekline uslijed sunčanja.
Učinici na kosti i zube uključuju diskoloraciju zuba, hipoplaziju zubne cakline i abnormalan rast kostiju u djece u dobi ≤8 godina i u fetusa. U novorođenčadi, tetraciklini mogu uzrokovati idiopatsku intrakranijsku hipertenziju i ispupčenje fontanela.
Prekomjerne serumske koncentracije uslijed visokih doza ili renalne insuficijencije mogu rezultirati fatalnom masnom degeneracijom jetre, posebice u trudnoći.
Minociklin obično uzrokuje vestibularnu disfunkciju, što ograničava njegovu primjenu. Upotreba minociklina je povezana s razvojem autoimunih poremećaja kao što su sistemski eritematozni lupus i poliarteritis nodosa, koji mogu biti reverzibilni. Minociklin također može izazvati medikamentoznu reakciju s eozinofilijom i sustavnim simptomima (DRESS), koju karakterizira vrućica, osip, limfadenopatija, hepatitis, atipična limfocitoza, eozinofilija i trombocitopenija.
Tetraciklin (osim doksiciklina) može pogoršati azotemiju, hiperfosfatemiju i metaboličku acidozu u bolesnika s bubrežnom insuficijencijom. Iako doksiciklin ima mnoga metabolička svojstva skupine tetraciklina, obično ne uzrokuje toksične razine u krvi zbog izvanbubrežnog puta izlučivanja.
Tablete tetraciklina sa isteklim rokom upotrebe mogu degenerirati i u slučaju ingestije mogu uzrokovati Fankonijev sindrom. Bolesnike treba savjetovati da ne koriste lijekove kojima je istekao rok upotrebe.
Doziranje
Literatura
Doksiciklin, eravaciklin i omadaciklin izlučuju se primarno u intestinalnom traktu i ne zahtijevaju smanjenje doze kod bubrežne insuficijencije, dok tetraciklin i minociklin zahtijevaju prilagodbu doze u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega.
Tetraciklini mogu smanjiti učinkovitost oralnih kontraceptiva i pojačati učinke oralnih antikoagulansa.