Socijalna fobija je trajni strah od sramoćenja, ismijavanja ili ponižavanja u društvim okolnostima. Tipično, zahvaćena djeca izbjegavaju situacije koje mogu izazvati društveno prosuđivanje (poput škole). Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze. Liječenje je s bihevioralnom terapijom; u teškim slučajevima se koriste SIPPS.
(Vidi također Pregled Anksioznih poremećaja u djece i adolescenata i Socijalna fobija.)
Simptomi i znakovi
Prvi simptomi socijalnog anksioznog poremećaja kod adolescenata mogu biti pretjerana zabrinutost prije pohađanja društvenog događaja ili pretjerane pripreme za prezentaciju u razredu. Prvi simptomi kod djece mogu biti izljevi bijesa, plakanje, zamrzavanje, prianjanje o roditelje, povlačenje u socijalnim situacijama. Mogu slijediti izbjegavajuća ponašanja (primjerice, odbijanje odlaska u školu, neodlasci na zabave, nejedenje pred drugima). Tegobe često imaju somatsko žarište (npr. “boli me trbuh”, “boli me glava”). U nekim slučajevima, zbog tih somatskih tegoba, postoji anamneza brojnih odlazaka liječniku i obrada.
Zahvaćena djeca su užasnuta da bi se mogla poniziti pred vršnjacima dajući krivi odgovor, rekavši nešto neodgovarajuće, sramoteći se ili čak povraćajući. U nekim slučajevima društvena fobija se javlja nakon neke nezgode ili posramljujujućeg događaja. U teškim slučajevima, djeca mogu odbijati razgovor telefonom ili izlaženje iz kuće.
Dijagnoza
Za dijagnozu socijalnog anksioznog poremećaja anksioznost mora trajati ≥ 6 mj i biti dosljedno prisutna u svim sličnim situacijama (npr. djeca su zabrinuta za sve razredne prezentacije, a ne samo povremene ili posebne). Tjeskoba se mora dogoditi u okružju vršnjaka, a ne samo za vrijeme interakcije s odraslima.
Liječenje
-
Bihevioralna terapija
-
Ponekad anksiolitik
Bihevioralno liječenje je kamen temeljac liječenja socijalne anksioznosti. Djetetu ne treba dozvoliti da izostaje iz škole. Izostajanje samo pojačava odbijanje djeteta da nazoči u školi.
Ako djeca i adolescenti nisu dovoljno motivirani za sudjelovanje u bihevioralnoj terapiji ili ne reagiraju adekvatno na to, anksiolitik poput SIPPS može pomoći ( vidi: Lijekovi za dugotrajno liječenje tjeskobe i sličnih poremećaja). Liječenje sa SIPPS može smanjiti anksioznost u dovoljnoj mjeri da se djetetu olakša sudjelovanje u bihevioralnom liječenju.