Prenešeno novorođenče je ono novorođenče koje se porodi nakon 42 tjedna gestacije. Postmaturno novorođenče je ono prenešeno novorođenče koje ima znakove dismaturiteta.
Uzrok prenešenosti nije poznat, no prethodni porod prenešenog novorođenčeta povećava rizik 2 do 3 puta. Prenešenost može biti prouzrokovana poremećajima koji zahvaćaju fetalnu osovinu hipofiza - nadbubrežna žlijeza (npr. anencefalija, hipoplazija nadbubrežne žlijezde, kongenitalna adrenalna hipoplazija) te deficitom placentalne sulfataze kod stanja poput x-vezane ihtioze.
Patofiziologija
Patofiziologija prenešene i postmaturne djece
U većini slučajeva, fetalni rast se nastavlja do poroda. Ponekad u tom periodu dolazi do involucije posteljice, a multipli infarkti i degeneracija vila uzrokuju sindrom insuficijencije posteljice. U ovom sindromu, fetus prima nedovoljne količine hranjivih tvari i kisika od majke što rezultira porodom mršavog (zbog slabijeg razvoja mekih tkiva) novorođenčeta koje je malo za gestacijsku dob, pothranjeno i bez zaliha glikogena. Takva su dojenčad dismaturna i, ovisno o tome kada se razvije placentna insuficijencija i težini stanja, mogu biti mala-za-gestacijsku-dob. Iako se insuficijencija placente s dismaturitetom može pojaviti u bilo kojoj gestacijskoj dobi, najčešća je u trudnoćama koje traju nakon 41 do 42 tjedna.
Komplikacije
Prenešena novorođenčad imaju veći morbiditet i mortalitet od novorođenčadi rođene u terminu i to u najvećem slučaju uslijed
Perinatalna asfiksija može biti poslijedica insuficijencije posteljice kao i poslijedica kompresije pupkovine uzrokovane oligohidramnionom.
Sindrom aspiracije mekonija može biti izrazito teškog tijeka jer je smanjen volumen amnijske tekućine te je stoga aspirirani mekonij gušći. Perzistentna plućna hipertenzija. se često javlja nakon aspiracije mekonija
Neonatalna hipoglikemija je uzrokovana nedostatnim zalihama glikogena neposredno nakon poroda. Budući da se anaerobnim metabolizmom brzo troši preostali pohranjeni glikogen, ako dođe do razvoja perinatalne asfiksije hipoglikemija se pogoršava.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi prenešene i postmaturne novorođenčadi
Postmaturna novorođenčad je budna i izgleda zrelo. Imaju smanjenu masu mekih tkiva, osobito potkožnog masnog tkiva Na ekstremitetima koža može labavo visiti i često je suha i ljušti se. Nokti na rukama i nogama su dugi. Nokti i pupkovina mogu biti obojeni mekonijem ispuštenim in utero.
Dijagnoza
Dijagnoza prenešenosti i prematurnosti
Za prenešenu novorođenčad, gestacijska dob
Za postmaturnu novorođenčad, gestacijska dob i fizikalni nalaz
Prenešenost se dijagnosticira na temelju gestcijske dobi.
Postmaturnost se dijagnosticira na temelju gestacijske dobi i fizikalnim nalazima.
Liječenje
Liječenje prenešene i postmaturne novorođenčadi
Poboljšana opstetrijska skrb tijekom posljednja dva desetljeća značajno je smanjila broj novorođenčadi koja se rađaju nakon 41 tjedna gestacije, što je također smanjilo incidenciju sindroma aspiracije mekonija.
Prenešena novorođenčad je izložena riziku od hipoglikemije te trebaju pažljivo praćenje i zbrinjavanje.
Kod liječenja novorođenčadi sa perinatalnom asfiksijom zbrinjavanje ovisi o težini stanja. Terapijska hipotermija može pomoći novorođenčadi s umjerenom ili teškom encefalopatijom koja je imala tešku acidozu pri rođenju, nisku Apgar ocjenu nakon 5 min, i / ili potrebu za dugotrajnom reanimacijom.
Niti incidencija niti težina sindroma aspiracije mekonija nije smanjena endotrahealnom sukcijom nakon poroda bez obzira na to koliko je viskoznost mekonija i stanja novorođenčeta, stoga endotrahealnu intubaciju treba napraviti samo u one novorođenčadi koja zahtjeva respiratornu potporu. Novorođenčad sa sindromom aspiracije mekonija mogu zahtjevati mehaničku ventilaciju; ventilacija visokofrekventnim oscilacijama je ponekad korisna. Sedacija je često potrebna.
Liječenje egzogenim surfaktantom ne smanjuje smrtnost ali smanjuje potrebu za učestalost liječenja ekstrakorporalnom membranskom oksigenacijom (ECMO), tako da se surfaktant često primjenjuje u novorođenčadi sa značajnim respiratornim distresom. ECMO je dostupan u relativno malom broju neonatalnih centara i rezerviran je za novorođenčad hipoksičnom respiratornom insuficijencijom refraktornom na konvencionalne metode liječenja.
Perzistentna plućna hipertenzija liječi se potpornom terapijom i inhalacijskim dušičnim oksidom ili drugim plućnim vazodilatatorima.