Nistagmus je ritmički pokret očiju koji može imati različite uzroke.
Vestibularni poremećaji mogu rezultirati nistagmusom jer su vestibularni sustav i okulomotorni jezgre međusobno povezani. Prisutnost vestibularnog nistagmus pomaže u otkrivanju vestibularnih poremećaja, a ponekad razlikuju središnje od perifernih vrtoglavica. Vestibularni nistagmus ima sporu komponentu uzrokovanu vestibularnim podražajem i brzu, korektivnu komponentu koja uzrokuje kretanje oka u suprotnom smjeru. Smjer nistagmusa je definiran smjerom brze komponente, jer ju je lakše zapaziti. Nistagmus može biti rotatorni, vertikalni ili horizontalni i može biti spontan, pogledni ili induciran pokretom glave.
Početna evaluacija nistagmusa se radi kad pacijent leži s izostankom pogledne fiksacije (+30 dioptrija ili Frenzelove leće mogu se koristiti kako bi se onemogućila pogledna fiksacija). Pacijenta se zatim polagano okreće ulijevo na bok, a zatim u desni bočni položaj. Smjer i trajanje nistagmusa se bilježe. Ako nistagmus nije otkriven, Dix-Hallpike (ili Barany) manevar slijede. U tom manevru, pacijent sjedi uspravno na nosilima, tako da kada leži, glava se proteže preko ruba podloge. Uz podršku ispitivača, pacijent se brzo spušta na horizontalnu podlogu, a glava se zabacuje unatrag za 45° ispod horizontalne ravnine, te zakreće za 45° nalijevo. Smjer i trajanje nistagmusa i razvoj vrtoglavice se bilježe. Pacijent se vraća u uspravan položaj, a manevar se ponavlja s rotacijom u desno. Svaki položaj ili manevar koji uzrokuje nistagmus treba ponoviti da se vidi zamara li se nistagmus.
Nistagmus nastao zbog perifernih poremećaja živčanog sustava ima latenciju od 3 do 10 sekundi i brzu zamorljivost, dok nistagmus koji nastaje zbog lezija CNSa nema razdoblje latencije i nije zamorljiv. Tijekom induciranog nistagmusa, pacijenta se upućuje fokusirati neki objekt. Nistagmus uzrokovan perifernim poremećajima inhibira se fiksacijom pogleda. Zbog Frenzelovih leća neće biti pogledne fiksacije, pa one moraju biti uklonjene prije procjene učinka pogledne fiksacije.
Kalorijska stimulacija uha izaziva nistagmus u osoba s očuvanim vestibularnim sustavom. Neuspjeh da se potakne nistagmus ili razlika > 20 do 25% u trajanju između dviju strana ukazuje na leziju na strani smanjenog odgovora. Kvantifikaciju kalorijskog odgovora je najbolje učiniti formalnom (kompjuteriziranom) elektronistagmografijom.
Sposobnost vestibularnog sustava da odgovori na periferne stimulacije može se procijeniti i uz krevet pacijenta. Treba paziti da se ne ispire uho s poznatom perforacijom bubnjića ili kroničnom infekcijom. U ležećeg pacijenta, glave povišene 30°, svako uho se ispire uzastopno s 3 mL ledene vode. Alternativno, može se koristiti 240 mL tople vode (40 do 44°C), vodeći računa da se ne ozlijedi pacijenta pretjerano toplom vodom. Hladna voda izaziva nistagmus na suprotnoj strani; topla voda uzrokuje nistagmus na istoj strani. Mnemonički uređaj je COWS (Cold Opposite i Warm Same). Za pacijente s perforacijom bubnjića, voda se može zamijeniti toplim i hladnim zrakom.