Bejlisaskarijoza

Autor: Richard D. Pearson, MD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Ante Šokota, dr. med.

Kod rijetkih pojava infekcija ljudi zaraženih s rakunskim askaridom Baylisascaris procyonis, infekcija SŽS–a može biti smrtonosna.

(Vidi Pristup Parazitskim Infekcijama.)

Infekcija se obično javlja u djece koja se igraju sa zemljom ili sa stvarima kontaminiranim izmetom rakuna. Većina slučajeva se javlja u srednjeatlantskom, srednjezapadnom i sjeveroistočnom dijelu SAD-a. Premda je infekcija sa Baylisascarisom rijetka u ljudi, postaje problem zbog velikog broja rakuna koji žive u blizini ljudi, a stopa infekcije s B. procyonis u tih životinja je visoka.

Zaraženi rakuni izlučuju milijune jajašaca dnevno u svojem izmetu; jajašca mogu preživjeti u okolišu godinama. Ljudi se zaraze ingestijom jajašaca.

Nakon što ih ljudi ingestiraju, jajašca se izlegu u ličinke. Ličinke migriraju kroz razna tkiva (jetra, srce, pluća, mozak, oči), što je rezultira s visceralnim i očnim larvama migrans, sličnim onima kod toksokaroze. Međutim, za razliku od ličinke Toxocarae , Baylisascaris ličinke mogu unuar SŽS-a rasti do velike veličine (do 24 cm za ženke i 12 cm za mužjake). Ličinke u SŽS-u mogu uzrokovati upalne reakcije i eozinofilni meningoencefalitis, oštećenje tkiva te postati inkapsulirane u granulomima.

Ozbiljnost neurološke forme bolesti kod ljudi varira ovisno o

  • Broju progutanih jajašaca

  • Broju ličinki koje su migrirale u SŽS

Oštećenja tkiva, simptomi i znakovi infekcije Baylisascarisom su često teški jer ličinke imaju tendenciju da široko lutaju i teško umiru.

Dijagnoza

  • MR

  • Serologija

Baylisascaris encefalitis treba uzeti u obzir u bolesnika s iznenadnim nastupom eozinofilnog encefalitisa uz podatak mogućeg izlaganja rakunima i/ili mjestima gdje rakuni defeciraju (npr. ingestija izmeta rakuna ili kontaminiranog tla).

Karakteristični nalazi uključuju eozinofilnu pleocitozu u CSF-u, perifernu eozinofiliju i duboke, pogotovo periventrikularne, promjene bijele tvari na MRI-u.

Postavljanje dijagnoze infekcije sa Baylisascarisom je teško jer serološki testovi nisu komercijalno dostupni, međutim CSF ili serum se mogu biti testirana na antitijela na CDC-u ako postoji visoka sumnja.

Viđena ličinka tijekom očnog pregleda je također trag.

Liječenje

  • Albendazol

Kada je sumnja na infekciju visoka, liječenje albendazolom 25 do 50 mg/kg po jednom/dan tijekom 10 do 20 dana može biti učinkovito.

Ključne Točke

  • Infekcija sa Baylisascarisom kod ljudi, inače patogenom rakuna, je rijetka, ali je problem jer veliki broj rakuna žive u blizini ljudi i stopa infekcije s B. procyonis kod rakuna je visoka.

  • Infekcija sa Baylisascarisom se obično javlja kod djece koja se igraju sa zemljom ili objektima kontaminiranim izmetom rakuna.

  • Oštećenja tkiva i klinička slika su često teški jer ličinke Baylisascarisa imaju tendenciju da široko lutaju po tijelu i teško umiru.

  • Dijagnoza se teško postavlja jer serološki testovi nisu komercijalno dostupni, ali CSF ili serum se mogu testirati na antitijela u CDC-u.

  • Kada je sumnja na infekciju sa Baylisascarisom visoka, liječenje albendazolom može biti učinkovito.