Episkleritis je samoograničavajuća, recidivirajuća, idiopatska upala episkleralnog tkiva koja ne ugrožava vid. Simptomi uključuju lokaliziranu hiperemiju očne jabučice, iritaciju i suzenje. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječenje je simptomatsko.

(Vidi također "Pregled poremećaja spojnice i bjeloočnice")

Episkleritis nastaje u mlađoj odrasloj dobi, češće kod žena. Obično je idiopatski, ali može biti povezan s bolestima vezivnog tkiva i s drugim sistemskim bolestima.

Prisutna je blaga iritacija. Dodatno, ispod bulbarne spojnice vidljiva je jarko crvena mrlja (jednostavan episkleritis). Također može biti prisutan i hiperemični, edematozni, uzdignuti čvor (nodularni episkleritis). Palpebralna spojnica urednog je izgleda.

Episkleritis se od konjunktivitisa razlikuje po ograničenoj hiperemiji na dijelu očne jabučice, slabijem suzenju i nepostojanjem sekreta. Od skleritisa razlikuje se po nepostojanju fotofobije i jake boli.

Samoograničavajuća je bolest, a dijagnostička obrada sistemskih bolesti nije rutinski opravdana. Lokalna primjena kortikosteroida (npr. kapi prednizolon acetata, 1%, 4×1/dan tijekom 7 dana, uz postupno smanjenje tijekom 3 tjedna) ili oralni NSAIL (nesteroidni protu upalni lijekovi) obično skraćuju nastupe. Kortikosteroide propisuje oftalmolog. Kozmetski mogu se primijeniti i lokalni vazokonstriktori (npr. tetrahidrozolin), iako njihova redovna primjena može pogoršati eritem zbog povratnog učinka (rebound).