Otrovanje ugljičnim monoksidom izaziva akutne simptome koji uključuju: glavobolju, mučninu, povraćanje, slabost, anginu, dispneju, gubitak svijesti i komu. Neuropsihijatrijski simptomi mogu nastati tjednima kasnije. Dijagnoza se postavlja određivanjem razine karboksihemoglobina i ABS–a, sa mjerenjem saturacije kisikom. Liječenje je s O2. Prevenirati se može kućnim detektorima ugljičnog monoksida.
Vidi također Osnovni principi Trovanja
Udisanje ugljičnog monoksida (CO) jedno je od najčešćih fatalnih otrovanja. CO je plin bez boje i mirisa koji nastaje nepotpunim sagorijevanjem ugljikovodika. Najčešći izvori CO otrovanja su: otvorene vatre u kućama, automobili s nepravilnim ispušnim sustavom, talionice, grijači vode, peći na drva i ugljen , grijači na petrolej. CO nastaje izgaranjem prirodnih plinova metana i butana. Inhaliranje duhanskog dima rezultira povećanjem razine CO u krvi, ali nedovoljnim da izazove otrovanje.
Patofiziologija
Poluvrijeme eliminacije CO iznosi oko 4,5 sati kod udisanja sobnog zraka, 1,5 sati kod udisanja 100% O2 i 20 minuta ukoliko je O2 stlačen s 3 atmosfere (kao u hiperbaričnoj komori—str. vidi: Rekompresijsko liječenje).
Mehanizmi toksičnosti CO nisu potpuno razjašnjeni. Vjeruje se da je zbog:
-
Premještanja O2 iz Hb (jer CO ima veći afinitet za Hb nego što je to O2)
-
Pomicanje O2-Hb krivulje disocijacije u lijevo ( čime se smanjuje otpuštanje O2 od Hb na tkiva- vidi: Disocijacijska krivulja oksihemoglobina.)
-
Onemogućavanje mitohondrijskog disanja
-
Vjerojatni izravni toksični učinci na tkivo mozga
Simptomi i znakovi
Znaci CO trovanja imaju obilježje da dobro koreliraju s vršnom razinom karboksihemoglobina u krvi bolesnika. Simptomi trovanja često su nespecifični.
-
Glavobolja i mučnina mogu nastati kad je razina 10 do 20%.
-
Razine >20% najčešće izazivaju omaglice, opću slabost, slabljenje koncentracije i rasuđivanja.
-
Razine >30% obično izazovu dispneju kod napora, bol u prsima kod bolesnika s koronarnom bolešću i konfuziju.
-
Veće razine izazivaju sinkopu, konvulzije i smetenost.
Hipotenzija, koma, respiratorna insuficijencija i smrt dešavaju se najčešće kod koncentracija >60%.
Bolesnici također mogu imati brojne druge znakove poput vidnih ispada, bolova u trbuhu i fokalnih neuroloških ispada. Kod jakih trovanja , neuropsihijatrijski simptomi i znaci (npr demencija, psihoze, parkinsonizam, koreja, amnezija) mogu se javiti danima i tjednima nakon izlaganja te trajno ostati. Kako otrovanje s CO često nastaje nakon kućnih požara, bolesnici mogu zadobiti istovremeno oštećenje dišnih putova (vidi vidi: Udisanje dima) s povećanim rizikom respiratorne insuficijencije.
Dijagnoza
Dijagnoza se može lako previdjeti (ili postaviti pogrešna) jer simptomi mogu biti nejasni, nespecifični i promjenljivi. Mnogi slučajevi blagih otrovanja s nespecifičnim simptomima se pogrešno proglase virozom, te na njih treba stalno misliti. Liječnici moraju posumnjati u ddg na ovo trovanje. Ako ljudi s istim mjestom stanovanja trpe slične nespecifične smetnje, treba posumnjati na otrovanje s CO, posebno ukoliko se ti prostori griju.
Ako se sumnja na CO trovanje , određuje se razina karboksihemoglobina; nezamjetna je razlika u uzorcima arterijske i venske krvi. ABS se ne određuje rutinski. ABS i pulsna oksimetrija, same ili u kombinaciji, su neadekvatne za dijagnozu CO trovanja jer O2 zasićenje u ABS-u predstavlja otopljeni O2 te ne ukazuje na razinu karboksihemoglobina; nadalje, pulsni oksimetar ne može razlikovati oksihemoglobin od karboksihemoglobina te stoga takva očitanja pokazuju lažno povišene vrijednosti oksihemoglobina. Nije dokazano da su neinvazivni CO detektori korisni u procjeni izloženosti ili trovanja s CO.
Iako su visoke razine karboksihemoglobina jasna potvrda otrovanja, one mogu biti i lažno negativne jer se rapidno snižavaju nakon prestanka izloženosti CO, posebno ukoliko se bolesnika u međuvremenu liječilo davanjem O2 (npr. u ambulantnim vozilima). Metabolička acidoza može biti ključ rješenja. Ostali testovi se rabe radi procjene specifičnih simptoma (npr. EKG kod boli u prsima, CT kod neuroloških simptoma).
Liječenje
-
100% O2
-
možda hiperbarična O2
Bolesnike treba maknuti od izvora CO i stabilizirati u slučaju potrebe. Liječenje počinje davanjem 100% O2 preko maske za kisik i potpornim mjerama. Iako je njegova upotreba dvojbena, hiperbaričnu O2 terapija (u komori, na 2 do 3 bara od 100% O2) treba razmotriti kod bolesnika koji imaju bilo što od navedenog:
-
Po život opasne kardiopulmonalne komplikacije
-
Novonastalu bol u prsima
-
Promjene duševnog stanja
-
Gubitak svijesti (ma koliko kratak)
-
Razinu karboksihemoglobina >25%
Hiperbaričnu O2 terapiju također treba primjeniti u trudnica, i to pri nižim razinama CO u serumu nego kod bolesnika bez trudnoće.
Ova terapija može smanjiti incidenciju odgođenih psihijatrijskih simptoma. Može međutim izazvati i barotraumu i nije dostupna u svim bolnicama, zbog čega bi i nestabilne bolesnike trebalo transportirati. Dokazi za učinkovitost hiperbarične O2 terapija ostaju kontroverzni, a u nekim studijama ukazuju na štetu. U navedenim slučajevima kada hiperbarična O2 terapija dolazi u obzir, potrebno se savjetovati s centrom za trovanja ili sa stručnjakom za hiperbaričnu medicinu.
Prevencija
Prevencija uključuje provjeravanje izvora izgaranja u zatvorenom prostoru radi potvrde da su pravilno instalirani i ventilirani prema vani. Povremeno treba provjeravati ispušne cijevi radi eventualnog oštećenja. Automobil nikada ne treba pustiti da radi u zatvorenoj garaži. Treba instalirati CO detektore jer omogućavaju rano upozorenje na slobodni CO u atmosferi prostora za stanovanje. Ako se posumnja na slobodni CO treba odmah otvoriti prozore, evakuirati stanare i provjeriti izvor CO.
Ključne točke
-
CO trovanja (npr. uzrokovana kućnim požarima, nepropisno ventiliranim automobilima, plinskim grijačima, pećima na drva, ugljen ili kerozin, grijačima tople vode) su jedan od najčešćih smrtonosnih otrovanja.
-
Razmislite o mogućem CO trovanju kod bolesnika s nespecifičnim simptomima (npr. simptomi nalik gripi tijekom zime) ili kod neobjašnjive metaboličke acidoze.
-
Mjerenje razine CO s CO-oksimetar.
-
Ne isključuje mogućnost CO trovanja na temelju normalne razine CO,jer se te razine mogu brzo smanjiti, osobito nakon već započetog liječenja s O2.
-
Liječite sa 100% O2.
-
Za teška trovanja, savjetujte se sa stručnjakom iz Centra za trovanja te razmotrite liječenje sa hiperbaričnim O2.