Otrovanje ugljičnim monoksidom izaziva akutne simptome koji uključuju: glavobolju, mučninu, povraćanje, slabost, anginu, dispneju, gubitak svijesti i komu. Neuropsihijatrijski simptomi mogu nastati tjednima kasnije. Dijagnoza se postavlja određivanjem razine karboksihemoglobina i ABS–a, sa mjerenjem saturacije kisikom. Liječenje je s kisikom. Prevenirati se može kućnim detektorima ugljičnog monoksida.
Vidi također Osnovni principi Trovanja
Udisanje ugljičnog monoksida (CO) jedno je od najčešćih fatalnih otrovanja. CO je plin bez boje i mirisa koji nastaje nepotpunim sagorijevanjem ugljikovodika. Najčešći izvori CO otrovanja su: otvorene vatre u kućama, automobili s nepravilnim ispušnim sustavom, talionice, grijači vode, peći na drva i ugljen , grijači na petrolej. CO nastaje izgaranjem prirodnih plinova metana i butana. Inhaliranje duhanskog dima rezultira povećanjem razine CO u krvi, ali nedovoljnim da izazove otrovanje.
Patofiziologija
Patofiziologija trovanja CO
Poluvijek eliminacije ugljičnog monoksida (CO) iznosi oko 4,5 sata pri disanju zraka iz okoline, 1,5 sati pri disanju 100% kisika i 20 minuta pri 3 atmosferska pritiska (u hiperbarijskoj komori).
Mehanizmi toksičnosti CO nisu potpuno razjašnjeni. Vjeruje se da je zbog:
Premještanja O2 iz Hb (jer CO ima veći afinitet za Hb nego što je to O2)
Pomicanje krivulje disocijacije kisika i hemoglobina ulijevo (smanjeno otpuštanje kisika iz hemoglobina u tkiva—vidi sliku Krivulja disocijacije oksihemoglobina)
Onemogućavanje mitohondrijskog disanja
Vjerojatni izravni toksični učinci na tkivo mozga
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi trovanja CO
Znaci CO trovanja imaju obilježje da dobro koreliraju s vršnom razinom karboksihemoglobina u krvi bolesnika. Simptomi trovanja često su nespecifični.
Glavobolja i mučnina mogu nastati kad je razina 10 do 20%.
Razine >20% najčešće izazivaju omaglice, opću slabost, slabljenje koncentracije i rasuđivanja.
Razine > 30%bično uzrokuju dispneju tijekom napora, bolove u prsima (u pacijenata s bolesti koronarnih arterija), i konfuziju.
Veće razine izazivaju sinkopu, konvulzije i smetenost.
Hipotenzija, koma, respiratorna insuficijencija i smrt dešavaju se najčešće kod koncentracija >60%.
Bolesnici također mogu imati brojne druge znakove poput vidnih ispada, bolova u trbuhu i fokalnih neuroloških ispada. Kod jakih trovanja , neuropsihijatrijski simptomi i znaci (npr demencija, psihoze, parkinsonizam, koreja, amnezija) mogu se javiti danima i tjednima nakon izlaganja te trajno ostati. Zbog trovanja CO-om koje često nastaje uslijed požara u kući, pacijenti mogu imati istovremene ozljede dišnih puteva (vidi Inhalacija dima), što može povećati rizik od respiratornog zatajenja.
Dijagnoza
Dijagnoza trovanja CO
Dijagnoza se može lako previdjeti (ili postaviti pogrešna) jer simptomi mogu biti nejasni, nespecifični i promjenljivi. Mnogi slučajevi blagih otrovanja s nespecifičnim simptomima se pogrešno proglase virozom, te na njih treba stalno misliti. Liječnici moraju posumnjati u ddg na ovo trovanje. Ako ljudi s istim mjestom stanovanja trpe slične nespecifične smetnje, treba posumnjati na otrovanje s CO, posebno ukoliko se ti prostori griju.
Ako se sumnja na CO trovanje , određuje se razina karboksihemoglobina; nezamjetna je razlika u uzorcima arterijske i venske krvi. ABS se ne određuje rutinski. ABS i pulsna oksimetrija, same ili u kombinaciji, su neadekvatne za dijagnozu CO trovanja jer O2 zasićenje u ABS-u predstavlja otopljeni O2 te ne ukazuje na razinu karboksihemoglobina; nadalje, pulsni oksimetar ne može razlikovati oksihemoglobin od karboksihemoglobina te stoga takva očitanja pokazuju lažno povišene vrijednosti oksihemoglobina. Nije dokazano da su neinvazivni CO detektori korisni u procjeni izloženosti ili trovanja s CO.
Iako su visoke razine karboksihemoglobina jasna potvrda otrovanja, one mogu biti i lažno negativne jer se rapidno snižavaju nakon prestanka izloženosti CO, posebno ukoliko se bolesnika u međuvremenu liječilo davanjem O2 (npr. u ambulantnim vozilima). Metabolička acidoza može biti znak za dijagnozu Ostali testovi se rabe radi procjene specifičnih simptoma (npr. EKG kod boli u prsima, CT i MR kod neuroloških simptoma).
Liječenje
Liječenje trovanja CO
100% kisik
možda hiperbarični O2
Bolesnike treba maknuti od izvora CO i stabilizirati u slučaju potrebe. Liječenje počinje davanjem 100% O2 preko maske za kisik i potpornim mjerama. Iako je njegova upotreba sve kontroverznija, hiperbarična terapija kisikom(u komori na 2 do 3 atmosfere 100% kisika) obično treba biti razmotrena za pacijente koji imaju bilo koji od sljedećih simptoma:
Po život opasne kardiopulmonalne komplikacije
Novonastalu bol u prsima
Promjene duševnog stanja
Gubitak svijesti (ma koliko kratak)
Razinu karboksihemoglobina >25%
Hiperbaričnu O2 terapiju također treba primjeniti u trudnica, i to pri nižim razinama CO u serumu nego kod bolesnika bez trudnoće.
Ova terapija može smanjiti incidenciju odgođenih psihijatrijskih simptoma. Može međutim izazvati i barotraumu i nije dostupna u svim bolnicama, zbog čega bi i nestabilne bolesnike trebalo transportirati. Dokazi za učinkovitost hiperbarične O2 terapija ostaju kontroverzni, a u nekim studijama ukazuju na štetu. U navedenim slučajevima kada hiperbarična O2 terapija dolazi u obzir, potrebno se savjetovati s centrom za trovanja ili sa stručnjakom za hiperbaričnu medicinu.
Prevencija
Prevencija trovanja CO
Prevencija uključuje provjeravanje izvora izgaranja u zatvorenom prostoru radi potvrde da su pravilno instalirani i ventilirani prema vani. Povremeno treba provjeravati ispušne cijevi radi eventualnog oštećenja. Automobil nikada ne treba pustiti da radi u zatvorenoj garaži. Treba instalirati CO detektore jer omogućavaju rano upozorenje na slobodni CO u atmosferi prostora za stanovanje. Ako se posumnja na slobodni CO treba odmah otvoriti prozore, evakuirati stanare i provjeriti izvor CO.
Ključne točke
CO trovanja (npr. uzrokovana kućnim požarima, nepropisno ventiliranim automobilima, plinskim grijačima, pećima na drva, ugljen ili kerozin, grijačima tople vode) su jedan od najčešćih smrtonosnih otrovanja.
Razmislite o mogućem CO trovanju kod bolesnika s nespecifičnim simptomima (npr. simptomi nalik gripi tijekom zime) ili kod neobjašnjive metaboličke acidoze.
Mjerenje razine CO s CO-oksimetar.
Ne isključuje mogućnost CO trovanja na temelju normalne razine CO,jer se te razine mogu brzo smanjiti, osobito nakon već započetog liječenja s O2.
Liječite sa 100% O2.
Za teška trovanja, savjetujte se sa stručnjakom iz Centra za trovanja te razmotrite liječenje sa hiperbaričnim O2.