Kaheksija je odraz opsežnog gubitka masnog tkiva i skeletnih mišića. Javlja se u nizu stanja, a skoro uvijek prati uznapredovale maligne bolesti. Neki karcinomi, posebno gušterače i želuca, izazivaju izrazitu kaheksiju. Oboljeli pacijenti mogu izgubiti 10 do 20% tjelesne težine. Muškarci imaju tendenciju da dožive teži oblik kaheksije kao posljedicu raka nego žene. Ni veličina tumora ni opseg metastatske bolesti ne predviđaju stupanj kaheksije. Kaheksija je povezana i sa slabijim odgovorom na kemoterapiju (vidi također Pregled terapije raka), slabijom mogućnosti funkcioniranja u svakodnevnom životu i povećanim mortalitetom..
Primarni uzrok kaheksija nije anoreksija ili smanjen unos kalorija. Umjesto toga, ovo kompleksno metaboličko stanje uključuje povećani katabolizam tkiva; smanjenu sintezu, a povećanu razgradnju proteina. Stanje posreduju određeni citokini, posebno TNF–α, IL– 1b i IL–6, koje luče kako maligne, tako i domaćinove stanice u tkivnoj masi. Određenu ulogu igra i put ATP–ubikvitin– proteaze.
Kaheksiju se lako prepoznaje, u prvom redu po gubitku tjelesne mase, što je osobito vidljivo na licu, po smanjenju mase temporalnih mišića (Hipokratovo lice). Manjak potkožnog masnog tkiva pogoduje nastanku dekubitusa iznad koštanih izbočina.
Liječenje
Temelji se na liječenju osnovne bolesti. Ako se rak uspije kontrolirati ili čak izliječiti, bez obzira na terapijski pristup, kaheksija se povlači.
Dodavanjem kalorija kaheksija se ne popravlja. Dobitak težine je obično minimalan, a vjerojatno će se sastojati od masnog tkiva, a ne mišića. Ni funkcija ni prognoza se ne poboljšavaju. Prema tome, većini kahektičnih bolesnika s rakom se ne savjetuje visokokalorična nadoknada. Parenteralna prehrana nije indicirana, osim u okolnostima kad nije moguć peroralni unos.
Drugi terapijski pristupi međutim ublažavaju kaheksiju i poboljšavaju funkcije. Tako kortikosteroidi podižu apetit i raspoloženje, ali nemaju učinka na tjelesnu težinu. I kanabinoidi (marihuana, dronabinol) poboljšavaju tek, ali bez učinka na tjelesnu težinu. Progestageni, poput megestrola, 40 mg 2–3×/dan, mogu međutim popraviti i apetit i tjelesnu masu. Još se istražuju lijekovi koji utječu na stvaranje i na učinke citokina.