Procijenjeno je da 1-3 od 100.000 naoko zdravih mladih sportaša iznenada razvije ventrikulsku tahikardiju ili ventrikulsku fibrilaciju i naglo umre prilikom opterećenja. Muškraci su pogođeni 10 puta češće od žena. Košarkaši i igrači američkog nogometa u SAD–u, te nogometaši u Europi, izloženi su najvećem riziku (1).

U mladih sportaša, Iznenadna srčana smrt ima mnogo uzroka (vidi tablicu), ali najčešće je

• Neotkrivena hipertrofična kardiomiopatija

Commotio cordis (iznenadna ventrikularna tahikardija ili fibrilacija nakon udarca u prekordij) je riskantna kod sportaša s tankim, popustljivim prsnim košem, čak i kada nema podležećih kardiovaskularnih poremećaja. Udarac može uključivati projektil srednje snage (npr. bejzbolska lopta, hokejski pak, lopta za hokej na travi) ili sudar s drugim igračem tijekom vulnerabilne faze repolarizacije miokarda.

Ostali uzroci uključuju naslijedne proaritmijske sindrome (npr, sindrom produljenog QT intervala, Brugadin sindrom). Neki mladi sportaši umru od rupture aneurizme aorte (u Marfanovom sindromu).

U starijih sportaša, iznenadna srčana smrt je obično uzrokovana

• Bolešću koronarnih arterija

Ponekad, uzroci mogu biti i hipertrofična kardiomiopatija, prolaps mitralne valvule ili stečena bolest valvule.

U drugim stanjima, u kojima ventrikulska tahikardija ili fibrilacija dovode do smrti (astma, toplinski udar, namjerno uzimanje lijekova za povećanje športskih dosega), one su terminalni, a ne primarni događaj.

Simptomi i znakovi su povezani s kardiovaskularnim kolapsom i dijagnoza je očigledna.

Brzi tretman s naprednim mjerama održavanja života je uspješan u < 20%; a postotak se može povećati uz povećanje dostupnosti automatskih vanjskih defibrilatora. Kod bolesnika koji prežive, liječenje je usmjereno na osnovnu bolest. U nekim slučajevima, implantabilni kardioverter-defibrilator može u konačnici biti potreban.

• Medicinska, obiteljska anamneya i povijest uzimanja droga (uključujući korištenje lijekova za poboljšavanje izvedbe i lijekova koji su štetni u sindromu produljenog QT intervala)

• Fizikalni pregled (uključujući mjerenje krvnog tlaka te auskultacija srca u ležećem i stojećem položaju)

• Dijagnoza počiva na anamnezi i fizikalnom pregledu.

European guidelinesske smjernice se razlikuju od američkih po tome što je elektrokardiogram (EKG) preporučen za svu djecu, mladež i sportaše na fakultetu.

Screening za starije osobe (35 god i stariji) uključuje test s postupnim opterećenjem do razvoja simptoma.

Povijest bolesti i pregled nisu ni osjetljivi ni specifični; lažno pozitivni i lažno negativni nalazi su uobičajeni zbog niske prevalencije srčanih poremećaja u očigledno zdravoj populaciji. Korištenje probirnog UZV srca ili EKG–a moglo bi poboljšati otkrivanje bolesti, ali bi moglo dovesti do još više lažno pozitivnih nalaza te je njihova uporaba u populaciji nepraktična.

Genetsko testiranje na hipertrofičnu kardiomiopatiju ili sindrom produljenog QT intervala nije preporučljivo niti izvedivo u screeningu sportaša.

Sportaši s pozitivnom obiteljskom anamnezom ili simptomima i znakovima hipertrofične kardiomiopatije, sindroma produljenog QT intervala, ili Marfanovog sindroma zahtijevaju daljnju evaluaciju, obično EKG, ehokardiografiju ili oboje. Potvrda bilo koje od navedenih bolesti može isključiti mogućnost bavljenja sportom.

Sportaše koji razviju sinkopu ili presinkopu mora se obraditi kako bi se isključila anomalna koronarna arterija.

Ukoliko se elektrokardiografski verificira AV blok tipa Mobitz II, totalni AV blok, blok lijeve ili desne grane, ili postoje klinički i elektrokardiografski dokazi supraventrikularnih ili ventrikularnih poremećaja ritma, potrebna je daljnja kardiološka obrada. ( vidi: Atrioventrikulski blok.).

Ako se ehokardiografski (ili slučajno) verificira proširena aorta, potrebna je daljnja obrada.

Sportaše treba odvraćati od uzimanja lijekova za poboljšanje sportskih rezultata. Bolesnici s blagim ili umjerenim bolestima srčanih zalistaka mogu sudjelovati u težim sportskim aktivnostima; međutim, bolesnici s teškim bolestima srčanih zalistaka, osobito oni sa stenozama, ne bi trebali sudjelovati u natjecateljskim sportovima ili se rekreativno baviti aktivnostima visokog intenziteta. Bolesnici s većinom strukturalnih ili aritmogenih poremećaja srca (npr, hipertrofična kardiomiopatija, anomalije koronarnih arterija, aritmogena displazija desne klijetke) ne bi trebali sudjelovati u natjecateljskim sportovima ili se rekreativno baviti aktivnostima visokog intenziteta.