Sinkopa

Autori: Andrea D. Thompson, MD, PhD
Michael J. Shea, MD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Diana Delić-Brkljačić, dr. med. i prof. dr. sc.Marko Boban dr. med.
Prijevod: prof. dr. sc. Diana Delić-Brkljačić dr. med.

Sinkopa je nagli, kratkotrajni gubitak svijesti praćen gubitkom posturalnog tonusa, nakon čega, po definiciji, slijedi spontani povrat svijesti. Tipično je bolesnik blijed, nepokretan, oznojen i hipotenzivan, s hladnim ekstremitetima, slabo palpabilnim pulsom te brzim i plitkim disanjem. Ponekad se pojave kratki nekontrolirani mišićni trzaji nalik napadaju.

Presinkopa je omaglica i osjećaj nadolazeće nesvjestice bez gubitka svijesti. Presinkopa se obično klasificira i objašnjava zajedno sa sinkopom jer su uzroci isti.

Napadaji mogu uzrokovati nagli gubitak svijesti, ali nisu sinkopa. Međutim, konvulzije se moraju uzeti u obzir u bolesnika kod kojih je moguća sinkopa, osobito ako je anamneza nejasna ili nedostupna, a neki napadaji ne uzrokuju tonično-klonične grčeve. Nadalje, kratak napadaj, u trajanju < 5 sekundi, ponekad se može dogoditi uz pravu sinkopu.

Dijagnoza ovisi o anamnezi, heteroanamnezi očevidaca ili fizikalnom pregledu tijekom događaja.

Patofiziologija

Patofiziologija sinkope

Većina sinkopa posljedica je nedovoljnog cerebralnog protoka krvi. Neki slučajevi uključuju odgovarajući protok, ali nedostatnu opskrbu mozga supstratima, tj. kisikom, glukozom ili obojim.

Nedovoljan cerebralni protok krvi

Većina poremećaja moždanog protoka krvi posljedica je smanjenog minutnog volumena srca.

Uzroci smanjenog minutnog volumena uključuju:

  • Srčane poremećaje koji ometaju istjecanje krvi

  • Srčane poremećaje sa sistoličkom disfunkcijom

  • Srčane poremećaje s dijastoličkom disfunkcijom

  • Aritmije, prebrze ili prespore

  • Stanja koja smanjuju venski priljev

Vježbanje i hipovolemija mogu pogoršati opstrukciju protoka, osobito kod aortne stenoze i hipertrofične kardiomiopatije, te mogu uzrokovati sinkopu.

Aritmije uzrokuju sinkopu kada je frekvencija srca prebrza da bi omogućila odgovarajuće punjenje ventrikula, npr. > 150 do 180 otkucaja/min, ili prespora da bi omogućila odgovarajući minutni volumen srca, npr. < 30 do 35 otkucaja/min.

Venski priljev može se smanjiti zbog krvarenja, povećanog intratorakalnog tlaka, povišenog vagalnog tonusa, koji također može smanjiti frekvenciju srca, te gubitka simpatičkog tonusa, primjerice zbog lijekova, pritiska na karotidni sinus ili autonomne disfunkcije. Sinkopa koja uključuje te mehanizme, osim krvarenja, često se naziva vazovagalnom ili neurokardiogenom i obično je benigna.

Ortostatska hipotenzija nastaje kada normalni mehanizmi, npr. sinusna tahikardija, vazokonstrikcija ili oboje, ne mogu kompenzirati privremeno smanjenje venskog priljeva nakon ustajanja.

Cerebrovaskularni poremećaji, npr. moždani udar i tranzitorna ishemijska ataka, rijetko uzrokuju sinkopu jer većina njih ne zahvaća centrocefalične strukture koje moraju biti pogođene da bi došlo do gubitka svijesti. No ishemija bazilarne arterije zbog TIA-e ili migrene može uzrokovati sinkopu. Rijetko, bolesnici s teškim vratnim artritisom ili spondilozom mogu razviti vertebrobazilarnu insuficijenciju sa sinkopom kada se glava pomiče u određenim smjerovima.

Nedovoljan cerebralni supstrat

Za funkcioniranje CNS-a potrebni su kisik i glukoza. Čak i uz normalan moždani protok, značajan manjak kisika ili glukoze dovest će do gubitka svijesti. U praksi je hipoglikemija glavni uzrok jer se hipoksija rijetko razvija na način koji uzrokuje nagli gubitak svijesti, osim u bolesnika koji uzimaju beta-blokatore. Gubitak svijesti zbog hipoglikemije rijetko se događa naglo kao kod sinkope ili konvulzija jer se obično ranije javljaju pridruženi simptomi, osim u bolesnika koji uzimaju beta-blokatore; međutim, napad može biti nejasan liječniku ako nije svjedočio događaju.

Etiologija

Etiologija sinkope

Uzroci se obično klasificiraju prema mehanizmu.

Najčešći uzroci su:

  • Vazovagalni, odnosno neurokardiogeni

  • Idiopatski

Mnogi slučajevi sinkope nikada ne dobiju sigurnu dijagnozu, ali ne dovode do ozbiljnijih tegoba. Manji broj slučajeva ima ozbiljan uzrok, obično kardiogeni.

Neki uzroci sinkope

Uzrok

Indikativni nalazi

Dijagnostički pristup*

* EKG i pulsnu oksimetriju treba učiniti svim bolesnicima.

† Vidi tablicu Neki lijekovi koji uzrokuju sinkopu.

Opstrukcija srčanog istjecanja ili priljeva

Bolesti zalistaka: aortna stenoza, mitralna stenoza, Fallotova tetralogija, dehiscijencija ili tromboza valvularne proteze

Mlađi ili stariji bolesnik

Sinkopa često tijekom napora; brz oporavak

Šum na srcu

Ehokardiografija

Hipertrofična kardiomiopatija, restriktivna kardiomiopatija

Mlađi ili stariji bolesnik

Sinkopa često tijekom napora; brz oporavak

Šum na srcu kod hipertrofične kardiomiopatije

S4 kod restriktivne kardiomiopatije

Ehokardiografija

Srčani tumori ili trombi

Sinkopa može biti pozicijska

Obično šum na srcu, moguće varijabilan

Periferni embolijski fenomeni

Ehokardiografija

Plućna embolija, embolija amnionskom tekućinom ili, rijetko, zračna embolija

Obično s velikim embolusom, uz dispneju, tahikardiju ili tahipneju

Česti čimbenici rizika za plućnu emboliju

Ponekad određivanje D-dimera

CT angiografija ili scintigrafija

Srčane aritmije

Bradiaritmije, npr. zbog disfunkcije sinusnog čvora, atrioventrikulskog bloka visokog stupnja ili lijekova†

Sinkopa se javlja bez upozorenja; oporavak nastupa odmah nakon buđenja

Može se dogoditi u bilo kojem položaju

Bradiaritmije su češće među starijim osobama

Bolesnik uzima lijekove, osobito antiaritmike ili druge lijekove koji produljuju QT interval u osjetljivih bolesnika

Strukturna bolest srca

Ako je EKG nejasan, razmotriti Holter EKG, snimač događaja ili implantabilni “loop” rekorder

Elektrofiziološko ispitivanje ako su zabilježene promjene sumnjive

Elektroliti u serumu ako postoji klinički razlog za poremećaj elektrolita, npr. terapija diuretikom, povraćanje ili proljev

Tahiaritmije, supraventrikulske ili ventrikulske, npr. zbog ishemije, zatajivanja srca, infarkta miokarda, lijekova†, poremećaja elektrolita, aritmogene displazije desne klijetke, sindroma dugog QT intervala, Brugada sindroma ili preekscitacije

Sinkopa se javlja bez upozorenja; oporavak nastupa odmah nakon buđenja

Može se dogoditi u bilo kojem položaju

Bolesnik uzima lijekove, osobito antiaritmike ili druge lijekove za kardiovaskularne bolesti

Strukturna bolest srca

Ako je EKG nejasan, razmotriti Holter EKG ili snimač događaja

Elektrofiziološko ispitivanje ako su zabilježene promjene sumnjive

Elektroliti u serumu ako postoji klinički razlog za poremećaj elektrolita, npr. terapija diuretikom, povraćanje ili proljev

Ventrikulska disfunkcija

Akutni infarkt miokarda, miokarditis, sistolička i dijastolička disfunkcija, kardiomiopatija

Sinkopa se rijetko pojavljuje kao simptom infarkta miokarda, a većina takvih bolesnika su starije osobe, uz aritmiju ili šok

Troponin

EKG

Ehokardiografija

Ponekad MR srca

Perikardna tamponada ili konstrikcija

Povišeno punjenje jugularnih vena; paradoksni puls > 10 mm Hg

Ehokardiografija

Ponekad CT

Vazovagalni, odnosno neurokardiogeni uzroci

Povećani intratorakalni tlak, npr. kod tenzijskog pneumotoraksa, kašlja, naprezanja pri mokrenju ili defekaciji ili Valsalvina manevra

Znakovi upozorenja, npr. omaglica, mučnina i znojenje; oporavak je obično brz, ali ne neposredan, najčešće 5 do 15 min ili dulje, ponekad i do nekoliko sati

Obično jasan precipitirajući uzrok

Klinička procjena

Jake emocije, npr. bol, strah ili pogled na krv

Znakovi upozorenja, npr. omaglica, mučnina i znojenje; oporavak je brz, ali ne neposredan, najčešće 5 do 15 min, a ponekad i do nekoliko sati

Obično jasan precipitirajući uzrok

Klinička procjena

Pritisak na karotidni sinus

Znakovi upozorenja, npr. omaglica, mučnina i znojenje; oporavak je brz, ali ne neposredan, najčešće 5 do 15 min, a ponekad i do nekoliko sati

Obično jasan precipitirajući uzrok

Klinička procjena

Gutanje, rijetko

Znakovi upozorenja, npr. omaglica, mučnina i znojenje; oporavak je brz, ali ne neposredan, najčešće 5 do 15 min, a ponekad i do nekoliko sati

Obično jasan precipitirajući uzrok

Klinička procjena

Anafilaksija

Primjena lijeka, ubod insekta ili alergija u anamnezi

Alergološko testiranje

Ortostatska hipotenzija

Lijekovi

Simptomi se razvijaju unutar nekoliko minuta nakon zauzimanja uspravnog položaja

Pad krvnog tlaka u stojećem položaju tijekom pregleda

Klinička procjena

Testiranje na nagibnom stolu

Autonomna disfunkcija

Simptomi se razvijaju unutar nekoliko minuta nakon zauzimanja uspravnog položaja

Pad krvnog tlaka u stojećem položaju tijekom pregleda

Klinička procjena

Testiranje na nagibnom stolu

Dekondicioniranje uzrokovano produljenim ležanjem u krevetu

Simptomi se razvijaju unutar nekoliko minuta nakon zauzimanja uspravnog položaja

Pad krvnog tlaka u stojećem položaju tijekom pregleda

Klinička procjena

Testiranje na nagibnom stolu

Anemija

Kronični umor, ponekad tamna stolica ili obilne menstruacije

Kompletna krvna slika i diferencijalna krvna slika

Endokrini poremećaji, npr. adrenalna insuficijencija ili hipotireoza

Simptomi se razvijaju unutar nekoliko minuta nakon zauzimanja uspravnog položaja

Često pridruženi simptomi temeljnog endokrinog poremećaja

Metabolički panel

Mjerenje slobodnog kortizola u urinu

Tireostimulirajući hormon, odnosno tireotropin (TSH)

Cerebrovaskularni uzroci

TIA ili moždani udar bazilarne arterije

Ponekad deficiti kranijalnih živaca i ataksija

CT ili MR

Migrena

Aura s vidnim simptomima, fotofobija; jednostrana bol

Izostanak jednostranih simptoma u slučajevima bazilarne migrene

Klinička procjena

Ostalo

Dugotrajno stajanje

Očito iz anamneze; nema drugih simptoma

Klinička procjena

Trudnoća

Zdrava žena reproduktivne dobi; nema drugih simptoma

Obično rana ili neprepoznata trudnoća

Urinski test na trudnoću

Hiperventilacija

Često trnci oko usta ili u prstima prije sinkope

Obično u kontekstu emocionalnog stanja

Klinička procjena

Hipoglikemija

Promijenjeno mentalno stanje do početka liječenja; napadi su rijetki, ali mogu biti nagli; znojenje, piloerekcija

Obično šećerna bolest ili inzulinom u anamnezi

Provjera glukoze u krvi

Odgovor na infuziju glukoze

Psihijatrijski poremećaji

Nije prava sinkopa; bolesnik može djelomično ili nedosljedno reagirati tijekom događaja

Uredan fizikalni status

Često psihijatrijski poremećaji u anamnezi

Klinička procjena
Neki lijekovi koji uzrokuju sinkopu

Mehanizam

Primjer

Bradiaritmija

Amiodaron, drugi lijekovi koji ograničavaju frekvenciju srca

Beta-blokatori

Nedihidropiridinski blokatori kalcijevih kanala

Digoksin

Tahiaritmija

Bilo koji lijek koji produljuje repolarizaciju, npr. neki antiaritmici, neki antipsihotici, neki antidepresivi, neki antihistaminici i neki fluorokinoloni

Ortostatska hipotenzija

Većina antihipertenziva, rijetko beta-blokatori

Antipsihotici, uglavnom fenotiazini

Doksorubicin

Levodopa

Diuretici, npr. diuretici Henleove petlje kao što je furosemid te tiazidski diuretici kao što je hidroklorotiazid

Nitrati, s inhibitorima fosfodiesteraze za erektilnu disfunkciju ili bez njih

Kinidin

Triciklički antidepresivi

Vinkristin

Procjena

Procjena sinkope

Procjenu treba učiniti što je moguće prije nakon događaja. Što je prošlo više vremena od nastanka sinkope, dijagnoza je teža. Informacije svjedoka vrlo su korisne i najbolje ih je dobiti što je prije moguće.

Anamneza

Anamneza treba sadržavati opis događaja koji je doveo do sinkope, uključujući aktivnost bolesnika, npr. vježbanje, svađu ili potencijalno emocionalno stanje, položaj tijela, npr. ležeći ili stojeći, a ako je stajao, koliko dugo. Važni pridruženi simptomi neposredno prije ili poslije događaja uključuju osjećaj da će osoba izgubiti svijest, mučninu, znojenje, zamagljen vid ili tunelski vid, trnce usana i prstiju, bol u prsima ili lupanje srca. Treba odrediti i vrijeme oporavka. Treba potražiti svjedoke, ako ih ima, i zamoliti ih da opišu događaj, osobito prisutnost i trajanje bilo kakvog napadaja ili konvulzija.

Pregledom organskih sustava treba pitati boli li bolesnika neki dio tijela ili ima li ozljeda, pitati za epizode omaglice ili presinkope nakon ustajanja te za palpitacije ili epizode boli u prsima tijekom napora. Bolesnike treba pitati o simptomima koji upućuju na moguće uzroke, uključujući krvavu ili crnu stolicu i obilne menstruacije, što može upućivati na anemiju; povraćanje, proljev i učestalo mokrenje, što može upućivati na dehidraciju ili poremećaj elektrolita; te čimbenike rizika za plućnu emboliju, npr. nedavnu operaciju ili imobilizaciju, poznatu malignu bolest, prethodne ugruške ili hiperkoagulabilno stanje.

Povijest bolesti treba sadržavati podatke o ranijim sinkopama, kardiovaskularnim bolestima i napadajima ili konvulzijama. Treba identificirati lijekove koje bolesnik uzima, osobito antihipertenzive, diuretike, vazodilatatore i antiaritmike (vidi tablicu Neki lijekovi koji uzrokuju sinkopu). U obiteljskoj anamnezi treba zabilježiti prisutnost srčanih bolesti u ranijoj životnoj dobi ili iznenadne smrti kod bilo kojeg člana obitelji.

Fizikalni pregled

Važno je izmjeriti vitalne parametre. Frekvencija srca i krvni tlak mjere se u ležećem položaju i nakon 3 minute stajanja. Palpacijom pulsa može se utvrditi njegova nepravilnost.

Općim pregledom bilježi se bolesnikovo mentalno stanje, uključujući zbunjenost ili usporenost koja upućuje na postiktalno stanje, te bilo kakvi znakovi ozljeda, npr. hematomi, otekline, bolnost ili ugriz jezika.

Srce se auskultira radi šumova; ako je šum prisutan, treba istaknuti mijenja li se njegova kvaliteta nakon Valsalvina manevra, stajanja ili čučanja.

Pažljiva procjena jugularnih venskih valova (vidi sliku Normalni valovi jugularne vene) uz istodobnu palpaciju karotidnog pulsa ili auskultaciju srca može omogućiti dijagnozu aritmije ako EKG nije dostupan. Primjerice, topovski valovi “a” nastaju kada se kontrakcija atrija odvija nasuprot zatvorenom trikuspidnom zalisku i upućuju na atrioventrikulsku disocijaciju.

Palpacijom abdomena provjerava se bolnost, a rektalnim pregledom traži se aktivno ili okultno krvarenje.

Potpuni neurološki pregled obavlja se radi identifikacije fokalnog ispada koji bi upućivao na uzrok u CNS-u, uključujući napadaje ili konvulzije.

Upozoravajući znakovi

Određeni nalazi upućuju na ozbiljniju etiologiju:

  • Sinkopa u naporu

  • Više recidiva u kratkom vremenu

  • Šum na srcu ili znakovi strukturne bolesti srca, npr. bol u prsima

  • Starija životna dob

  • Značajne ozljede nakon sinkope

  • Obiteljska anamneza iznenadne neočekivane smrti, sinkope u naporu ili neobjašnjive rekurentne sinkope ili napadaja

Interpretacija nalaza

Premda je uzrok često benigni, važno je otkriti povremene životno ugrožavajuće uzroke, npr. tahiaritmiju ili AV blok. Klinički nalazi (vidi tablicu Neki uzroci sinkope) pomažu u određivanju uzroka u 40 do 50% slučajeva. Sljedeće skupine simptoma i znakova korisne su u procjeni.

Benigni uzroci često dovode do sinkope.

  • Sinkopa kojoj prethodi neugodan fizički ili emocionalni podražaj, npr. bol, strah ili pogled na krv, obično se događa u stojećem položaju i često joj prethode vagusno posredovani simptomi upozorenja, npr. mučnina, slabost, zijevanje, predosjećaj nesvjestice, zamagljen vid i znojenje, što upućuje na vazovagalnu sinkopu.

  • Sinkopa koja se najčešće javlja pri zauzimanju uspravnog položaja, osobito u starijih bolesnika nakon dugotrajnog ležanja u krevetu, u bolesnika s izraženim varikozitetima vena ili u bolesnika koji uzimaju određene vrste lijekova, upućuje na ortostatsku sinkopu.

  • Sinkopa koja se događa nakon dugotrajnog stajanja bez pomicanja posljedica je zadržavanja krvi u venskom bazenu.

Opasni uzroci jesu oni koji se javljaju sa znakovima hitnosti.

  • Sinkopa u naporu upućuje na srčanu opstrukciju istjecanja krvi ili aritmiju izazvanu fizičkom aktivnošću. Takvi bolesnici ponekad imaju i bol u prsima, palpitacije ili oboje. Simptomi i znakovi bolesti srca mogu pomoći u pronalaženju uzroka. Glasan ejekcijski sistolički šum koji se širi u karotidne arterije govori u prilog aortnoj stenozi; sistolički šum koji je glasniji tijekom Valsalvina manevra i nestaje kada bolesnik čučne upućuje na hipertrofičnu kardiomiopatiju.

  • Sinkopa koja naglo i spontano počinje i završava tipična je za srčane uzroke, najčešće aritmije.

  • Sinkopa u ležećem položaju također upućuje na aritmiju jer vazovagalni i ortostatski mehanizmi ne uzrokuju sinkopu u ležećem položaju.

  • Sinkopa pri kojoj nastaju ozljede najčešće je uzrokovana srčanom bolešću ili epileptičkim napadajima, stoga takva situacija treba izazvati zabrinutost. Upozoravajući znakovi i sporiji gubitak svijesti koji prate benignu vazovagalnu sinkopu donekle smanjuju vjerojatnost ozljede.

Gubitak svijesti tijekom napadaja ili postiktalna konfuzija ponekad se mogu zamijeniti sa sinkopom, ali trzanje mišića ili konvulzije koje traju dulje od nekoliko sekundi, inkontinencija, slinjenje ili ugriz jezika, ako su prisutni, obično upućuju na napadaj.

Dijagnostika

Obično je potrebno učiniti obradu.

  • EKG

  • Pulsna oksimetrija

  • Ponekad ehokardiografija

  • Ponekad testiranje na nagibnom stolu

  • Krvne pretrage samo ako su klinički indicirane

  • Slikovne metode prikaza CNS-a rijetko su indicirane

U svakom slučaju, ako sinkopa rezultira ozljedom ili se ponavlja, potrebna je detaljnija obrada. Slikovne metode prikaza srca i CNS-a ne rade se ako ne postoji klinička indikacija na temelju ranijih nalaza, npr. sumnja na srčanu etiologiju ili neurološki deficit.

Bolesnike s aritmijom, miokarditisom ili ishemijom treba hospitalizirati radi obrade. Ostale bolesnike moguće je obrađivati ambulantno.

EKG je potrebno snimiti svim bolesnicima. EKG-om se mogu otkriti aritmija, poremećaji provođenja, ventrikulska hipertrofija, preekscitacija, produljenje QT intervala, poremećaj rada srčanog elektrostimulatora, ishemija ili infarkt miokarda. Ako nema kliničkih znakova, razumno je odrediti srčane biljege ili snimiti serijski EKG kako bi se isključio infarkt miokarda u starijih bolesnika, uz 24-satni Holter EKG. Svaka otkrivena aritmija mora biti povezana s promjenom stanja svijesti kako bi se mogla smatrati uzrokom, no većina bolesnika ne doživi sinkopu tijekom nadzora. S druge strane, prisutnost simptoma bez poremećaja ritma pomaže isključiti srčani uzrok. Snimač događaja može biti koristan ako sinkopi prethode upozoravajući simptomi. EKG dobiven uprosječivanjem signala može identificirati predispoziciju za ventrikulske aritmije u osoba s ishemijskom bolešću srca ili u bolesnika koji su preboljeli infarkt miokarda. Ako su sinkope rijetke, npr. < 1/mjesec, implantabilni “loop” rekorder može se koristiti za dugoročno snimanje. Ovaj uređaj kontinuirano bilježi ritam i može se ispitati vanjskim uređajem koji omogućuje ispis srčanog ritma.

Ako je moguće, potrebno je pulsnom oksimetrijom izmjeriti zasićenost krvi kisikom tijekom ili neposredno nakon epizode kako bi se utvrdila hipoksemija, koja može upućivati na plućnu emboliju. Ako je prisutna hipoksemija, potrebno je učiniti CT pluća kako bi se isključila plućna embolija.

Laboratorijske pretrage provode se na temelju kliničke sumnje; rutinski laboratorijski paneli od male su koristi. Sve žene generativne dobi trebale bi učiniti urinski test na trudnoću. Ako se sumnja na anemiju, određuje se hematokrit. Elektroliti se mjere ako postoje klinički znakovi sumnje na poremećaj elektrolita, npr. simptomi ili pojedini lijekovi u terapiji bolesnika. Ako se posumnja na infarkt miokarda, potrebno je provjeriti troponin u serumu.

Ehokardiografija je indicirana u bolesnika sa sinkopom izazvanom fizičkim naporom, šumovima na srcu ili ako postoji sumnja na intrakardijalni tumor.

Testiranje na nagibnom stolu provodi se ako anamneza i fizikalni pregled upućuju na vazodepresornu ili drugu refleksno induciranu sinkopu. Također se koristi za evaluaciju sinkope izazvane vježbanjem ako su ehokardiografija ili ergometrija negativne.

Ergometrija ili farmakološko stres-testiranje provodi se kada se sumnja na intermitentnu ishemiju miokarda. Često se radi bolesnicima sa simptomima izazvanima vježbanjem. Testiranje vježbanjem manje je korisno ako fizička aktivnost ne uzrokuje sinkopu.

Invazivno elektrofiziološko testiranje razmatra se ako neinvazivno testiranje ne otkrije aritmiju u bolesnika s neobjašnjivom ponavljajućom sinkopom uz jedno od sljedećih stanja:

  • Neobjašnjiva ponavljajuća sinkopa

  • Neobjašnjeni znakovi hitnosti‡

  • Ishemijska kardiomiopatija, neishemijska kardiomiopatija i urođena srčana bolest u odraslih ili neobjašnjiva sinkopa koja inače ne zadovoljava kriterije za ICD u primarnoj prevenciji

Negativan odgovor definira podskupinu niskog rizika s visokom stopom remisije sinkope. U drugih bolesnika uloga elektrofiziološkog testiranja je kontroverzna.

EEG je važan ako se sumnja na epileptičke napadaje.

CT i MR glave i mozga indicirani su samo ako znakovi i simptomi upućuju na žarišni poremećaj CNS-a ili na intrakranijski proces.

Liječenje

Liječenje sinkope

Ako svjedočimo sinkopi bolesnika, treba odmah provjeriti periferne pulseve. Ako je bolesnik bez pulsa, započinje se kardiopulmonalna reanimacija. Ako su pulsevi prisutni, teška bradikardija liječi se atropinom ili vanjskom transtorakalnom elektrostimulacijom. Izoproterenol se može koristiti za održavanje odgovarajuće frekvencije srca dok se ne postavi privremeni elektrostimulator srca.

Tahiaritmije se liječe; istosmjerni sinkronizirani šok brže je i sigurnije rješenje za nestabilne bolesnike. Neodgovarajući venski povrat liječi se držanjem bolesnika u ležećem položaju, podizanjem nogu i intravenskom primjenom fiziološke otopine. Tamponada se liječi perikardiocentezom. Tenzijski pneumotoraks zahtijeva postavljanje pleuralnog drena i drenažu. Anafilaksija se liječi parenteralnom primjenom adrenalina.

Postavljanje bolesnika u vodoravan položaj s podignutim nogama obično prekida epizodu sinkope. Ako bolesnik prebrzo sjedne iz tog položaja, sinkopa se može ponoviti; podupiranje bolesnika u uspravnom položaju ili prijevoz u uspravnom položaju može produljiti cerebralnu hipoperfuziju i spriječiti oporavak.

Specifično liječenje ovisi o uzroku i patofiziologiji. Upravljanje vozilima i strojevima treba zabraniti dok se uzrok ne utvrdi i ne liječi.

Specifičnosti bolesnika starije životne dobi

Najčešći uzrok sinkope u starijih osoba jest posturalna hipotenzija zbog kombinacije čimbenika. Ti čimbenici uključuju krute, nerastezljive arterije, smanjen rad venske pumpe skeletnih mišića zbog fizičke neaktivnosti te degeneraciju sinoatrijskog čvora i provodnog sustava srca zbog progresije strukturne bolesti srca.

U starijih osoba sinkopa često ima više od jednog uzroka. Primjerice, kombinacija uzimanja više lijekova za srce i krvni tlak te stajanja u crkvi tijekom vruće, duge ili emocionalne mise može dovesti do sinkope, iako nijedan čimbenik samostalno ne bi doveo do sinkope.

Ključne točke

  • Sinkopa je posljedica globalne disfunkcije CNS-a, obično zbog nedostatnog cerebralnog protoka krvi.

  • Većina sinkopa posljedica je benignih uzroka.

  • Neki rjeđi uzroci uključuju srčanu aritmiju ili opstrukciju istjecanja krvi te mogu biti ozbiljni ili potencijalno smrtonosni.

  • Vazovagalna sinkopa obično ima očit okidač, upozoravajuće simptome i simptome nakon oporavka koji traju nekoliko minuta ili dulje.

  • Sinkopa zbog srčane aritmije obično nastupa naglo, a oporavak je brz.

  • Ako benigna etiologija nije jasna, upravljanje vozilima i strojevima treba zabraniti dok se ne utvrdi uzrok i ne započne liječenje; sljedeća manifestacija neprepoznatog srčanog uzroka može biti smrtonosna.

  • Liječenje je usmjereno na osnovni poremećaj.

Više informacija

Primary Writing Committee, Sandhu RK, Raj SR, et al: Canadian Cardiovascular Society Clinical Practice Update on the Assessment and Management of Syncope. Can J Cardiol 36(8):1167–1177, 2020. doi: 10.1016/j.cjca.2019.12.023

Politika privatnosti