Evaluacija bolova u vratu i leđima

Autor: Peter J. Moley, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Srđan Novak, dr. med.
Prijevod: Mia Prebeg, dr. med.

Bol u vratu i leđima među najčešćim su razlozima posjeta liječniku. Ova rasprava obuhvaća bol u stražnjem dijelu vrata (ne i bol ograničenu na prednji dio vrata) i u donjem dijelu leđa, no ne uključuje većinu ozbiljnih traumatskih ozljeda( npr. frakture, dislokacije, subluksacije vidi Netraumatsku spinalnu subluksaciju)

Patofiziologija

Ovisno o uzroku, bol u vratu ili leđima može biti popraćena neurološkim simptomima.

Ukoliko je zahvaćen korijen živca, bol se može širiti distalno u području distribucije tog korijena( radikularna bol). Mišićna snaga, osjet i refleksi u području inervacije tog živčanog korijena mogu biti promjenjeni. ( vidi: Kako procijeniti reflekse.)

Simptomi najčešćih radikulopatija ovisno o razini zahvaćenog korijena živca

Razina

Simptomi

C4

Bol u donjem dijelu vrata i području trapeziusa s parestezijama u području donjeg dijela vrata i gornjeg dijela ramenog obruča

C5

Bol u vratu, ramenima i stražnjem dijelu podlaktica s parestezijama i utrnulošću duž stražnjeg dijela ruke

Slabost deltoideusa, bicepsa i mišića rotatorne manžete

Oslabljen refleks bicepsa

C6

Bol na rubu trapeziusa i na vrhu ramena, često se širi u palac i kažiprst ruke, s parestezijama i utrnulošću u istom području

Slabost ekstenzora ručnog zgloba

Oslabljen refleks brachioradialisa

C7

Bol, parestezije i utrnulost u lopatici i aksili, koji se šire u srednji prst i kažiprst

Slabost tricepsa

Oslabljen refleks tricepsa

T (bilo koji)

Pojasasta disestezija oko grudnog koša( npr. Th6 bradavica i Th10 pupak)

L3

Bol, utrnulost i parestezije duž anterolateralne strane bedra i koljena uz slabost kvadricepsa i oslabljen patelarni refleks

L4

Bol, utrnulost i parestezije duž posterolateralne strane bedra i prednje strane potkoljenice, slabost kvadricepsa i dorzifleksije u gležnju, oslabljen patelarni refleks

L5

Bol u stražnjici, posteroateralnoj strani bedra, anterolateralnom dijelu potkoljenice i dorzumu stopala

Viseće stopalo zbog slabosti dugog ektenzora palca, prednjeg tibijalnog mišića i peronealnih mišića

Smanjen refleks hamstringsa( mišića stražnje natkoljene lože)

Bol, utrnulost i parestezije pretibijalno i na dorzumu stopala

S1

Bol duž stražnjeg dijela natkoljenice, potkoljenice i glutealne regije

Slabost gastrocnemiusa oslabljenom plantarnom fleksijom

Gubitak refleksa Ahilove tetive

Utrnulost i parestezije duž lateralnog dijela lista, gležnja i stopala

Ako je zahvaćena kralježnična moždina, mišićna snaga, osjet i refleksi mogu biti promjenjeni na razini oštećenja te na svim razinama niže( tzv. segmentalni neurološki ispad).

Ako je zahvaćena cauda equina, segmentalni ispadi razvijaju se u lumbosakralnoj regiji, uobičajeno s poremećajem funkcije crijeva (konstipacija ili fekalna inkontinencija) i funkcije mokraćnog mjehura (retencija mokraće ili inkontinencija), gubitkom osjeta perianalno, erektilnom disfunkcijom, i gubitkom rektalnog tonusa i refleksa sfinktera(npr. bulbokavernoznog, anokutanog).

Bilo koji uzrok boli u kralježnici može izazvati refleksni spazam (grč) paravertebralnih mišića, koji može biti izrazito bolan.

Etiologija

Većina bolova u vratu i leđima uzrokovana je poremećajima kralježnice. Mišićna bol uobičajeni je simptom i obično je uzrokovana iritacijom dubljih mišića stražnjim granama moždinskih živaca, a površnijih mišića lokalnom reakcijom na ozljedu kralježnice. Istegnuća u cervikalnom i lumbalnom segmentu kralježnice su vrlo rijetka. Fbromialgija može koegzistirati s boli u vratu i leđima, ali veća je vjerojatnost da je upravo ona uzrok boli. Povremeno, bol se javlja kao posljedica ekstraspinalnih poremećaja (poglavito vaskularnih, gastrointestinalnih ili genitourinarnih). Neki rijetki uzroci, spinalni i ekstraspinalni, su ozbiljni.

Većina poremećaja kralježnice je mehanička. Samo rijetki uključuju infekciju, upalu, tumore ili frakturu zbog slabosti kosti uslijed osteoporoze ili tumora te se smatraju nemehaničkim.

Česti uzroci

Bol uzrokovana mehaničkim poremećajima kralježnice većinom je uzrokovana slijedećim:

Slijedeći poremećaji najčešći su uzroci bolova u vratu i donjem dijelu leđa.

Svi ovi poremećaji mogu biti prisutni,a da pritom ne uzrokuju bol.

U ostalim mehaničkim poremećajima, ne postoje specifične lezije, ili nalazi (npr. bulging diska ili degeneracija, osteofiti, spondiloliza, kongenitalne fasetne anomalije) koji su uobičajeni među ljudima bez boli u vratu ili leđima, te je stoga upitna njihova uloga kao uzroka boli. Međutim, etiologija bolova u leđima, pogotovo ako je mehanička, često je multifaktorijalna, s osnovnim poremećajem koji se pogoršava umorom, fizičkom neaktivnošću, bolovima u mišićima, lošim držanjem, slabošću mišića stabilizatora, smanjenom fleksibilnošću, a ponekad i psihosocijalnim stresom ili psihijatrijskim poremećajima. Dakle, identificiranje jedinstvenog uzroka je često teško ili nemoguće.

Generalizirani miofascijalni bolni sindrom, kao i fibromialgija, može biti uzrok bolova u vratu i / ili leđima.

Ozbiljni rijetki uzroci

Ozbiljni uzroci mogu zahtijevati pravovremeno liječenje kako bi se spriječila invalidnost ili smrt.

Ozbiljni ekstraspinalni poremećaji uključuju slijedeće:

Ozbiljni spinalni poremećaji uključuju sljedeće:

  • Infekcije (npr. diskitis, epiduralni apsces, osteomijelitis)

  • Primarni tumori (leđne moždine ili kralježaka)

  • Metastatski vertebralni tumori (najčešće dojke, pluća ili prostate)

Mehanički poremećaji kralježnice mogu biti ozbiljni ukoliko dovode do kompresije korijenova moždinskih živaca ili, posebice, ukoliko vrše kompresiju na kralježničnu moždinu. Do kompresije kralježnične moždine dolazi u vratnom , prsnom i visoko u lumbalnom segmentu kralježnice, a uzrok mogu biti tumori, spinalni epiduralni apsces ili hematom. Kompresija živca se obično događa na razini hernijacije diska, bilo centralno sa stenozom ili foraminalno na mjestu izlazećeg živca.

Ostali rijetki uzroci

Bol u vratu ili leđima može biti uzrokovana brojnim drugim poremećajima, kao što su:

Procjena

Opće

Budući da je uzrok često multifaktorijalan, konačna se dijagnoza ne može utvrditi u velikog broja pacijenata. Međutim, liječnici trebaju utvrditi slijedeće, ako je to moguće:

  • Da li je bol spinalnog ili ekstraspinalog podrijetla

  • Da li je u podlozi ozbiljan poremećaj

Ukoliko su isključeni ozbiljni uzroci, bol u leđima ponekad se klasificira na sljedeći način:

  • Nespecifična bol u vratu i donjem dijelu leđa

  • Bol u vratu i križobolja s radikularnim simptomima

  • Lumbalna spinalna stenoza s klaudikacijama ili cervikalna stenoza s mijelopatijom

  • Bol u vratu i križobolja udružene s drugim spinalnim uzrokom

Anamneza

Povijest sadašnje bolesti treba uključivati procjenu slijedećih karakteristika boli: kvalitete, početka, trajanja, intenziteta, lokalizaciju, širenje, vremenski tijek boli, kao i čimbenika koji je smanjuju ili pojačavaju kao što su to odmor, promjena položaja, dizanje tereta i doba dana( npr. noću, prilikom buđenja). Udruženi simptomi kojeje potrebno uočiti su ukočenost, utrnulost, parestezije, slabost, retencija urina, konstipacija, i fekalna inkontinencija.

Ispitivanjem po sustavima potrebno je zabilježiti simptome koji ukazuju na uzrok boli, uključujući febriltet, znojenje i zimicu( infekcija),; pogoršanje boli u vratu prilikom gutanja( poremećaj jednjaka); anoreksija, mučnina, povraćanje, melena ili hematokezija i promjena u funkciji mokraćnog mjehura ili stolice( GI poremećaji); urinarni simptomi i bol u slabinama (poremećaji mokraćnog sustava), pogotovo ako je intermitenta, karaktera kolika i ponavljajuća(nefrolitijaza); kašalj, dispneja, i pogoršanje simptoma prilikom udisaja(plućni poremećaji); vaginalno krvarenje ili iscjedak i bol povezana s menstrualnim ciklusom (poremećaji u zdjelici); umor, simptomi depresije i glavobolja( multifaktorijalna mehanička bol u vratu i leđima).

Povijest ranijih bolesti uključuje poznate poremećaje u vratu ili leđima(uključujući osteoporozu, osteoartritis, poremećaje diska te nedavne ili ranije ozljede) i kirurške zahvate, faktore rizika za poremećaje leđa( npr. tumori, uključujući dojke, prostate, burega, pluća i debelog crijeva kao i leukemije, osteoporoza), faktore rizika za aneurizmu( npr. pušenje, hipertenzija), faktore rizika za infekciju (npr. imunosupresija, IV korištenje droga; nedavne operacije, hemodijaliza, penetrirajuća trauma ili bakterijska infekcija); izvanzglobne značajke sustavne bolesti u podlozi (npr. proljev ili bolovi u trbuhu, uveitis, psorijaza).

Fizikalni pregled:

Bilježe se temperatura i opći dojam. Kada je to moguće, promatra se pacijenta prilikom ulaska u sobu za preglede, razodijevanja, penjanja na stol za preglede, zbog procjene hoda i ravnoteže.

Pregled se usmjerava na kralježnicu i neurološko ispitivanje. Ukoliko nije prisutan očiti mehanički spinalni uzrok boli, pregledom se ispituju mogući izvori lokalizirane ili prenesene boli.

Pri pregledu kralježnice, vrši se inspekcija leđa i vrata kako bi se utvrdilo postoji li vidljiv deformitet, područje eritema ili vezikularni osip. Palpacijom paravertebralne muskulature ispituje se osjetljivost te pomjene u mišićnom tonusu. Ispituje se ukupan raspon kretnji. U pacijenata s boli u vratu ispituju se i kretnje u ramenima U pacijenata skrižoboljom pregledavaju se i kukovi.

Neurološki pregled treba procijeniti funkciju cijele kralježnične moždine. Ispituju se mišićna snaga, osjet i duboki tetivni refleksi. Ispitivanje refleksa među najpouzdanijim je fiziklanim ispitivanjima za potvrdu uredne funkcije kralježničke moždine. Disfunkcija kortikospinalnog trakta obilježena je dorzifleksijom palca uz plantarni odgovor te Hoffman-ovim znakom, najčešće uz hiperrefleksiju.

Hoffman-ov znak se ispituje tako da liječnik tapka po noktu ili lupka po volarnoj površini 3. prsta; ukoliko pritom dolazi do fleksije distalne falange palca test je pozitivan, obično ukazuje na disfunkciju korikospinalnog trakta uzrokovanu stenozom u vratnom segmentu ili moždanom lezijom. Ispitivanje osjeta je subjektivno i stoga manje pouzdano.

Test podizanja ispružene noge( Lasegueov test) je koristan za potvrdu išijasa. Pacijent leži na leđima s ekstendiranim koljenima te gležnjevima u dorzifleksiji. Liječnik polagano podiže zahvaćenu nogu, a da pritom koljeno ostaje ekstendirano. Ukoliko se radi o išijasu, pri elevaciji noge na 10 do 60 °javljaju se simptomi.

Kod izvođenja ukriženog Lasegueov-og testa podiže se noga u kojoj pacijent ne osjeća bol, test je pozitivan ukoliko se javi bol u kontralateralnoj aficiranoj nozi. Test podizanja ispružene noge( Lasegueov test) je osjetljiv, ali ne i specifičan za hernijaciju diska, dok je ukirženi Lasegueov test manje osjetjiv, no zato ima 90% specifičnost.

Test podizanja noge od podloge ili modificirani Lasegueov test u sjedećem položaju izvodi se tako da pacijent sjedi pri čemu je kuk flektiran na 90 °, ispitivana noga se polagano podiže do pune ekstenzije u koljenu. Ukoliko se radi o išijasu bol u kralježnici( često i radikularni simptomi) javlja se pri ekstenziji Sličan je test podizanja ispružene noge u sjedećem položaju s primicanjem brade prsima ( engl. slump test) pri čemu se pacijent "pogrbi"( uz fleksiju grudne i slabinske kralježnice) i pregiba( anteflektira) vrat u sjedećem položaju Test je osjetljiviji, ali manje specifičan kod hernijacije diska od prethodnog.

U općem pregledu auskultiraju se pluća. Palpira se abdomen kako bi se utvrdila osjetljivost, prisutnost tvorbi i,posebice u pacijenata > 55 godina, prisutnost pulsirajuće tvorbe( koja ukazuje na aneurizmu abdominalne aorte).Osjetljivost pri lumbalnoj sukusiji ukazuje na pijelonefritis.

Radi se i digitorektalni pregled, uključujući testiranje stolice na okultno kravrenje, a u muškaraca i pregled prostate. U žena sa simptomima koji upućuju na poremećaj u zdjelici ili s nerazjašnjenim febriltetom, potreban je ginekološki pregled.

Provjeravaju se pulsacije na donjim ekstremitetima.

Upozoravajući znakovi

Sljedeći nalazi su od posebne važnosti:

  • Abdominalna aorta promjera > 5 cm (osobito ako je osjetljiva) ili odsutnost perifernih arterijskih pulsacija na donjim ekstremitetima

  • Akutna, jaka trgajuća bol u gornjem ili srednjem dijelu leđa

  • Tumor, dijagnosticiran ili u sumnji

  • Neurološki ispad

  • Vrućica ili zimica

  • GI nalaz kao što je lokalizirana osjetljvost, znakovi nadražaja peritoneuma, melena ili hematokezija

  • Faktori rizika za infekciju (npr, imunosupresija, IV korištenje droga, nedavna operacija, penetrirajuća trauma ili bakterijska infekcija)

  • Meningizam

  • Jaka noćna ili onesposobljavajuća bol

  • Neobjašnjivo mršavljenje

Interpretacija nalaza

Iako su ozbiljni ekstraspinali poremećaji (npr. tumori, aneurizma aorte, epiduralni apscesi, osteomijelitis) neuobičajen uzrok boli u leđima, ipak nisu rijetki, osobito u visoko rizičnih skupina.

Znakovi upozrenja trebali bi pobuditi sumnju na ozbiljni uzrok boli (vidi.).

Ostali nalazi su također od pomoći. Pogoršanje boli pri fleksiji ide u prilog bolesti intervertebralnog diska; pogoršanje boli pri ekstenziji ukazuje na stenozu spinalnog kanala ili artritis fasetnih zglobova. Osjetljivost iznad specifičnih triggger točaka ukazuje na mišićnu bol uzrokovanu poremećajem kralježnice.

Pretrage

Obično, ako bol traje kratko (< 4-6 tjedana), nije potrebna daljnja dijagnostika, osim ako su prisutne crvene zastave, pacijenti su imali teške ozljede (npr sudar vozila, pad s visine, penetrirajuća trauma) ili dotadašnja procjena ukazuje na specifni nemahanički uzrok boli (npr. pijelonefritis).

Standardni radiogrami mogu otkriti većinu slučajeva gubitka visine diska, prednje spondilolisteze, poremećaje međusobnog položaja kralježaka, osteoporotske prijelome, osteoartritis, i druge ozbiljne poremećaje kostiju (npr. one zbog infekcije ili tumora), i mogu biti od koristi pri odlučivanju da li su potrebne dodatne dijagnostičke pretrage kao što su MRI ili CT. Međutim, oni ne otkrivaju pormećaje mekog tkiva( disk)) ili živčanog tkiva (kao što se događa u mnogim ozbiljnim poremećajima).

Pretrage se indiciraju ovisno o nalazima i uzroku na koji se sumnja. Daljnje pretrage su indicirane u pacijenata kojima inicijalno liječenje nije pomoglo ili u onih kojima su se simptomi promjenili. Specifični uzroci na koje se sumnja uključujuslijedeće pretrage:

  • Neurološki ispadi, posebice oni koji odgovaraju kompresiji živčanog korijena ili kralježnične moždine: potrebno je što ranije učiniti MRI ili rijeđe CT mijelografiju.

  • Moguće infekcije: ukupni leukociti, slikovna dijagnostika( obično MRI ili CT) i kultura tkiva zahvaćenog infekcijom

  • Mogući tumor: CT ili MRI, a možda i biopsija

  • Moguća aneurizma: Angiografija, CT ili ponekad ultrasonografija

  • Moguća disekcija aorte: Angiografija, CT, ili MRI

  • Simptomi koji onesposobljavaju ili traju > 6 tjedana: slikovna dijagnostika(obično MRI ili CT), a ako se sumnja na infekciju određivanje ukupnih leukocita i SE, neki liječnici prvo naprave standardni radiogram u anteroposteriornoj i lateralnoj projekciji kako bi lakše odredili lokalizaciju,a nekad i dijagnosticirali poremećaje

  • Ostali ekstraspinalni poremećaji: pretrage prema potrebi( npr. standardni radiogram za plućne poremećaje, analiza urina kod poremećaja mokraćnog sustava ili kod bolova u leđima bez jasnog mehaničkog uzroka)

Liječenje

Liječi se osnovni poremećaj.

Akutna muskuloskeletalna bol (sa ili bez radikulopatije) liječi se sa

  • Analgeticima

  • Lumbalnom stabilizacijom i vježbama

  • Primjenom topline ili hladnoće

  • Promjena aktivnosti i odmor (do 48 sati) po potrebi

  • Podrška

U bolesnika s akutnom nespecifičnom (neradikularnom) boli u vratu i donjem dijelu leđa, liječenje se može započeti bez opsežne obrade čija je svrha utvrditi specifičan uzrok.

Analgetici

Acetaminofen ili NSAR su lijekovi izbora. ijetko mou slučaju jake akutne boli mogu biti potrebni opioii pri čemu treba voditi brigu o mjerama opreza. .Odgovarajuća analgezija odmah po akutnoj ozljedi je važna jer pomaže u ograničavanju daljnjeg perzistiranja boli i spazma. Dokazi za kroničnu primjenu opioidasu slabi i dužina primjene opioida treba biti ograničena.

Cervikalna i lumbalna stabilizacija i vježbe

Kada se akutna bol smanji dovoljno da je gibanje moguće, počinje program cervikalne ili lumbalne stabilizacije pod nadzorom fizioterapeuta. Pogram treba započeti što je prije moguće, a on uključuje vježbe ponovnog uspostavljanja opsega pokreta, vježbe jačanja paravertebralne muskulature te upute za pravilno držanje prilikom rada; cilj je jačanje potpornih struktura leđa kako bi se smanjila vjerojatnost ponovnog javljanja ili kroniciteta tegoba. Kod boli u donjem dijelu leđa važno je jačanje mišića trupa (trbuha i donjeg dijela leđa), često se započinje vježbama na ležaju u položaju na leđima ili trbuhu, potom se prelazi na vježbe u četveronožnom položaju (na šakama i koljenima), te se na kraju provode stojeće aktivnosti. ,

Toplina i hladnoća

Akutni spazam mišića opušta se primjenom hladnoće ili topline. Hlađenje se preferira u odnosu na primjenu topline tijekom prva 2 dana od ozljede. Led i hladni oblozi nebi se trebali primjenjivati izravno na kožu. Oni bi trebali biti zatvoreni (npr. u plastiku) i postavljeni iznad ručnika ili krpe. Led se uklanja nakon 20 min te se potom ponovno aplicira kroz 20 min nakon 60 do 90 min od posljednje primjene. Ovaj proces se može ponavljati nekoliko puta tijekom prva 24 sata. Toplina, koristeći zagrijani jastučić, može se primijeniti u istim vremenskim razdobljima. Budući da koža na leđima može biti neosjetljiva na toplinu, zagrijani jastuči mora se koristiti oprezno kako bi se spriječio nastanak opeklina. Pacijentima se ne preporuča korištenje zagrijanih jastučića prije spavanja kako bi se izbjeglo dugotrajno izlaganje toplini ukoliko pacijent zaspi s jastučićem na leđima. Dijatermija može pomoći u smanjenju mišićnog spazma i boli nakon akutne faze.

Kortikosteroidi:

U pacijenata s teškim radikularnim simptomima i boli u donjem dijelu leđa, neki liječnici preporučuju ciklus terapije oralnim kortikosteroidima ili rano upućivanje specijalisu za epiduralnu injekcijsku terapiju. Međutim, dokazi koji bi poduprli uporabu kortikosteroida bilo sustavno ili epiduralno su sporni. Ukoliko je planirana epiduralna injekcija kortikosteroida, liječnik treba razmotriti prethodnu dijagnostiku MRI-om prije njezine primjene kako bi se utvrdila patologija, lokalizacija te optimalno liječilo.

Miorelaksansi

Primjena oralnih miorelaksansa (npr. ciklobenzaprina, metokarbamola, metaksalona) je prijeporna. Prednosti primjene ovih lijekova treba odmjeriti u odnosu na njihove učinke na SŽS i druge neželjene učinke, odobito u starijih pacijenata koj mogu imati ozbiljnije nuspojave. Primjenu miorelaksansa treba ograničiti na pacijente s vidljivim i palpabilnim spazmom mišića u trajanju ne dužem od 72 h.

Odmor i imobilizacija

Iako je kratko početno razdoblje (npr. 1 do 2 dana) smanjene aktivnosti ponekad potrebno za ublažavanje simptoma, dulje razdobolje neaktivnosti, spinalna dekompresijska terapija( trakcija kralježnice) i primjena ortoza(korzeta) nisu poželjni. . Bolesnici s bolovima u vratu mogu imati koristi od primjene ovratnika i anatomskog jastuka dok bol ne popusti te mogu sudjelovati u programu stabilizacije.

Spinalna manipulacija

Spinalna manipulacija može pomoći u smanjenju boli uzrokovane mišićnim spazmom i kod akutnih ozljeda vrata i leđa; ipak, agresivnija manipulacija je rizična u pacijenata starijih od 55 godina i onih koji imaju teže poremećaje diska, osteoartritis cervikalne kralježnice, cervikalnu stenozu ili osteoporozu.

Podrška

Kliničari trebaju uvjeriti bolesnika s akutnim nespecifičnim mišićno-koštanim bolovima kako je prognoza dobra te provođenje vježbi sigurno čak i onda kada one uzrokuju određeni stupanj nelagode. Liječnik treba biti temeljit, ljubazan, dosljedan i neosuđujuć. Ako depresija traje mjesecima ili se sumnja na sekundarnu korist zbog bolesti može se razmotriti potreba za psihološkom evaluacijom.

Gerijatrijske osnove

Bol u donjem dijelu leđi pogađa 50% odraslih > 60.

Aneurizmu abdominalne aorte (i CT ili ultrasonografiju za detekciju) treba razmotriti u starijih pacijenata s netraumatskom boli u donjem dijelu leđa, osobito u pušača i hipertoničara, čak i ako fizikalni nalaz ne upućuje na dijagnozu.

Slikovna dijagnostika preporučljiva je kod starijih pacijenata( npr. za isključivanje dijagnoze tumora) , čak i kada se uzrokom čini nekomplicirana mišićno- koštano bol u leđima.

Upotreba oralnih miorelaksansa( npr. ciklobenzaprin, metokarbamol, metaksalon) i opioida je sporna; potrebnp je odmjeriti korist njihove primjene u starijih pacijenata u odnosu na njihove nuspojave koje uključuju antikolinergičke učinke i učinke na SŽS.

Ključne poruke

  • Bol u donjem dijelu leđa pogađa 50% odraslih > 60.

  • U većini slučajeva bol u vratu i leđima uzrokovana je mehaničkim poremećajima kralježnice, obično nespecifičnim, samolimitirajućim mišićno- koštanim poremećajima.

  • Većina mehaničkih poremećaja liječi se analgeticima, ranom mobilizacijom i vježbama; produljena neaktivnost i imobilizacija se izbjegavaju.

  • Bol u leđima često je multifaktorijalna, što otežava postavljanje dijagnoze.

  • Ozbiljni spinalni i ekstraspinalni poremećaji su rijetki uzroci boli.

  • Crvene zastave upućuju na ozbiljan poremećaj i na potrebu za daljnjom dijagnosikom.

  • Pacijentima sa segmentalnim neurološkim ispadima koji ukazuju na kompresiju kralježnične moždine potrebno je što ranije napraviti MRI ili CT mijelografiju.

  • Normalna funkcija kralježnične moždine tijekom fizikalnog pregleda najbolje se utvrđuje testovima za ispitivanje funkcije sakralnih živaca( npr. rektalni tonus, anokutani refleks, bulbokavernozni refleks), patelarnog i Ahilovog refleksa te ispitivanjem mišićne snage.

  • Aneurizmu abdominalne aorte treba razmotriti kod starijih pacijenata sa bolovima u donjem dijelu leđa koji nisu jasno mehanički, čak i ako klinički pregled ne ukazuje na tu dijagnozu.

  • U bolesnika s akutnom neradikularnom boli u leđima,liječenje može biti započeto bez opsežne obrade koja služi utvrđivanju specifičnog uzroka boli.