Nazofaringealni tubus savitljiva je cjevčica s jednim ravnim, a drugim koso oblikovanim krajem (otkud i njegov naziv "nosna truba"), pri čemu se koso oblikovani kraj uvodi prvi kroz nosnu šupljinu prema ždrijelu.

(Vidi također Uspostava i kontrola dišnog puta, Kako izvesti manevar zabacivanja glave – odizanja brade i potiskivanja donje čeljusti, i Kako postaviti orofaringealni tubus.)

Faringealna dišna pomagala (nazofaringealni i orofaringealni tubus) sastavni su dio zbrinjavanja dišnog puta kod bolesnika koji ne dišu ili dišu nedostatno, a postupak uključuje:

• Pozicioniranje bolesnika

• Manevar donje čeljusti

Cilj je postupka osigurati dišni put od zapadanja jezika na stražnju stijenku ždrijela.

Indikacije

Indikacije za postavljanje nazofaringealnog tubusa:

• Bolesnici koji spontano dišu s mekotkivnom opstrukcijom gornjeg dišnog puta

• Tijekom pripreme za postupak nazotrahealne intubacije

Nazofaringealni tubus bolje se tolerira u odnosu na orofaringealni tubus kod bolesnika s održanim refleksom povraćanja.

Nazofaringealni tubus može se koristiti u situacijama gdje primjena orofaringealnog tubusa nije prikladna, primjerice kod traumatske ozljede lica ili trizmusa (grč žvačnih mišića).

Nazofaringealni tubus može olakšati ventilaciju putem samoširećeg balona s maskom (engl. bag-valve-mask ventilation, BMV).

Kontraindikacije

Kontraindikacije za postavljanje nazofaringealnog tubusa

Apsolutne kontraindikacije:

• Sumnja na prijelom kribriformne ploče, odnosno baze lubanje

Slučajevi plasiranja nazofaringealnog tubusa u bazu lubanje kroz slomljenu kribriformnu ploču su mogući, no rijetki.

Relativne kontraindikacije:

• Značajna traumatska ozljeda u području nosa

Komplikacije

Komplikacije prilikom postavljanja nazofaringealnog tubusa

Komplikacije uključuju:

• Krvarenje iz nosa

• Nagon na povraćanje i potencijalnu aspiraciju želučanog sadržaja kod bolesnika koji su pri svijesti

• Sinusitis

Oprema

Potrebna oprema za postavljanje nazofaringealnog tubusa:

• Zaštitne rukavice, zaštitna maska i jednokratni ogrtač

• Ručnici, plahte ili komercijalni uređaji za postavljanje vrata i glave u položaj "njušenja"

• Različite veličine nazofaringealnih tubusa

• Vodotopivi lubrikant ili anestetski gel

• Uređaj za sukciju s Yankauerovim kateterom i Magillova kliješta (ako je potrebno ukloniti strano tijelo, a bolesnik nema refleks povraćanja)

• Nazogastrična sonda za ublažavanja želučane distenzije

Dodatno razmotriti

Dodatno razmotriti prilikom postavljanja nazofaringealnog tubusa:

• Dva tubusa, po jedan u svakoj nosnici, mogu se koristiti za poboljšanje oksigenacije i ventilacije

• Orofaringealni tubus može se koristiti istovremeno s nazofaringealnim tubusom

• Nazofaringealni tubus može se koristiti kod većih ozljeda lica

• Iako se ponekad koriste lokalni vazokonstriktori i/ili anestetici, nema dokaza da oni smanjuju komplikacije ili bol tijekom postavljanja tubusa

Anatomske odrednice

Važne anatomske odrednice prilikom postavljanja nazofaringealnog tubusa:

• Postavljanje vanjskog slušnog kanala u ravninu sa sternalnim usjekom može pomoći prilikom otvaranja dišnog puta i postizanja najboljeg položaja za preglednost dišnog puta u slučaju potrebe za endotrahealnom intubacijom.

• Stupanj elevacije glave koji najbolje postavlja u ravninu uho i sternalni usjek se razlikuje ovisno o bolesniku, primjerice izostaje kod djece s velikim zatiljkom, ili je velikog stupnja kod pretilih bolesnika.

Položaj

Položaj bolesnika prilikom postavljanja nazofaringealnog tubusa

Položaj "njušenja" - samo kod prethodno isključene ozljede vratne kralježnice:

• Bolesnika položiti u supinacijski položaj.

• Prilagoditi dišni put za optimalan prolaz zraka postavljanjem bolesnika u položaj "njušenja". Pravilan položaj "njušenja" postavlja u ravninu vanjski slušni kanal sa sternalnim usjekom. U određenim situacijama, potrebno je postaviti ručnik ili druge materijale ispod glave, vrata ili ramena kako bi se postigao zadovoljavajući položaj "njušenja". Pretili bolesnici mogu zahtijevati više ručnika ili drugih materijala za dovoljno odizanje ramena i vrata. Kod djece je obično potrebna podstava iza ramena kako bi se prilagodilo veličini zatiljka.

Sumnja na ozljedu vratne kralježnice:

• Položite bolesnika u supinacijski položaj s blago podignutim uzglavljem.

• Izbjegavajte pokrete vrata koristeći manevar potiskivanja donje čeljusti ili odizanja brade bez zabacivanja glave u svrhu otvaranja dišnog puta.

Opis postupka

Opis postupka postavljanja nazofaringealnog tubusa:

• Ako je potrebno, očistiti ždrijelo od sekreta, želučanog sadržaja ili stranog tijela.

• Odrediti odgovarajuću veličinu tubusa. Tubus odgovarajuće veličine protezat će se od vrha nosa do tragusa uha.

• Raširiti nosnice kako bi se prikazao nosni prolaz. Pregledati obje nosnice kako bi se utvrdilo koja je šira.

• Lubricirati nazofaringealni tubus vodotopljivim lubrikantom ili anestetskim gelom kao što je lidokain gel.

• Usmjeriti tubus prema stražnjoj stijenci ždrijela usporedno s dnom nosne šupljine, s kosim vrhom okrenutim prema nosnoj pregradi, odnosno sa šiljastim krajem prema bočnoj stijenci nosnog prolaza, a otvorenim krajem usmjerenim prema nosnom septumu. Primijeniti nježan, no čvrst pritisak kako bi se prošlo kroz nosnu šupljinu ispod donje nosne školjke.

• U slučaju otpora, pokušati lagano rotirati tubus i ponoviti postupak postavljanja. Ako se tubus i dalje ne može plasirati, pokušati ga postaviti u drugu nosnicu.

• Pomičite tubus prema straga dok rub ne nalegne na otvor nosnice.

Kontrola

Kontrola postavljanja nazofaringealnog tubusa

• Ventilirati bolesnika. Koristiti manevar zabacivanja glave i odizanje brade ili potiskivanje donje čeljusti ako je potrebno za odizanje jezika i sprječavanja opstrukcije nazofaringealnog tubusa.

• Pratiti bolesnika, identificirati i otklonite sve prepreke pravilnoj ventilaciji i oksigenaciji.

Upozorenja i česte pogreške

Upozorenja i česte pogreške prilikom postavljanja nazofaringealnog tubusa

Rizik od krvarenja iz nosa može se smanjiti tako da šiljasti kraj tubusa ne struže po nosnoj pregradi; otvor tubusa treba biti usmjeren prema pregradi, a šiljasti kraj prema bočnoj stijenci.

Više informacija

Sljedeći materijali na engleskom jeziku mogu biti korisni za procjenu: Imajte na umu da priručnik nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.

• Roberts K, Whalley H, Bleetman A: Nazofaringealni tubus: razbijanje mitova i utvrđivanje činjenica. Emerg Med J 22:394-396, 2005.

• Roberts K, Porter K: Kako odrediti veličinu nazofaringealnog tubusa? Reanimacija 56, 2003.