Monoklonska gamopatija neodređenog značaja je stvaranje M-proteina od strane nekancerogenih plazma stanica bez drugih znakova multipli mijeloma.

(Vidi također Pregled poremećaja plazma stanica.)

Incidencija MGUS (engl. monoclonal gammopathy of undetermined significance) raste s dobi, od 1% osoba od 25 godina starosti do >5% osoba s >70 godina. MGUS se može pojaviti vezano uz druge poremećaje ( vidi: Podjela poremećaja plazma stanica), pri čemu M-proteini mogu biti velike količine protutijela nastalih kao odgovor na produljene antigenske stimuluse.

MGUS obično nema simptoma, ali može doći do periferne neuropatije, a pacijenti su izloženi većem riziku od pojačanog gubitka koštane mase i fraktura. Iako je većina slučajeva početno benigna, do 25% (1% / god) progredira u mijelom ili neki povezani poremećaj B-stanica, kao što su makroglobulinemija, amiloidoza ili limfom.

Na dijagnozu se obično posumnja kad se rutinskim pregledom u krvi ili mokraći slučajno otkrije M-protein. Obradom se utvrđuju niske razine M–proteina u serumu (<30 g/ dL) i u mokraći (<300 mg/24 h). MGUS se razlikuje od drugih malignih poremećaja plazma stanica, jer su razine M-proteina niže, a nema litičke lezije kostiju, anemije ili renalne disfunkcije. Zbog rizika od prijeloma, treba obaviti osnovni pregled skeleta (tj. kraniogram, RTG dugih kostiju, kralježnice, zdjelice i rebara) i denzitometriju kostiju. U koštanoj srži se vidi samo blaga plazmacitoza (<10% nukleiranih stanica).

Nema preporuka za liječenje antineoplastičnim lijekovima. Međutim, nedavna istraživanja upućuju da MGUS bolesnicima s povezanim gubitkom koštane mase (osteopenija ili osteoporoza) može koristiti liječenje intravenoznim bisfosfonatima, ali rjeđe od mjesečnih terapija kakva je uobičajena u liječenju pacijenata s multiplim mijelomom. Svakih 6 do 12 mjeseci, bolesnici bi trebali proći klinički pregled i učiniti elektroforezu serumskih proteina i proteina u urinu zbog evaluacije progresije bolesti.