Autor:
Walter W. Chan, MD, MPH
Urednik sekcije:
prof. dr. sc.
Davor Štimac, dr. med.
Prijevod:
Andrea Kresović, dr. med.
Nazogastrična ili intestinalna intubacija se koristi za dekompresiju želuca. Koristi za liječenje želučane atonije, ileusa ili opstrukcija; uklanjanje progutanih toksina, davanje antidota (npr. aktivni ugljen), ili oboje; dobivanje uzorka želučanog sadržaja za analizu (volumen, kiselog sadržaja, krvi); i opskrbu hranjivim tvarima.
Kontraindikacije za nazogastričnu intubaciju uključuju
-
Opstrukcija nasofarinksa ili jednjaka
-
Teška maksilofacijalna trauma
-
Neispravljeni poremećaji koagulacije
Varikoziteti jednjaka su se ranije smatrali kontraindikacijom, ali nema podataka o štetnim učincima postupka u takvim slučajevima.
Na raspolaganju nam je nekoliko tipova sondi. Levinova i Salemova sabirna sonda se koriste za dekompresiju želuca ili analizu i rijetko za kratkotrajno hranjenje. Za dugoročno hranjenje se koriste razne vrste dugačkih, tankih intestinalnih sondi.
Prilikom uvođenja sonde bolesnik sjedi ili, ako to nije moguće, leži u lijevoj lateralnoj dekubitalnoj poziciji. Lokalni anestetski aerosol se aplicira u nos i farinks da se smanji nelagoda prilikom uvođenja. Uz lagano flektiranu glavu bolesnika prema naprijed, podmazana sonda se uvodi kroz nos i njome se ulazi prema natrag i dolje prateći nazofarinks. Kad vrh dosegne stražnju stijenku farinksa, bolesnik bi trebao progutati malo vode kroz slamku kako bi se olakšao ulazak. Snažan kašalj s prolaskom zraka kroz sondu tijekom disanja pokazuje da je sonda krivo postavljena u traheju. Pravilan položaj u želucu se potvrdi aspiracijom želučanog sadržaja. Pozicija većih sondi može se potvrditi ubrizgavanjem 20-30 ml zraka i auskultacijom prolaska zraka stetoskopom u lijevom hipohondriju.
Neke manje i fleksibilnije sonde za intestinalno hranjenje zahtijevaju uporabu stileta. Ove sonde obično zahtijevaju pomoć fluoroskopije ili endoskopije za prolazak kroz pilorus.
Komplikacije su rijetke i uključuju traumu nazofarinksa sa ili bez krvarenja, aspiraciju, traumatsko krvarenje iz jednjaka ili želuca i perforaciju, i vrlo rijetko, intrakranijalnu ili medijastinalnu penetraciju.