Uzroci granuloma jetre su brojni, a bolesnik obično nema simptoma. Međutim, poremećaji koji uzrokuju granulome mogu dovesti do ekstrahepatalnih manifestacija i/ili upale jetre, fibroze i portalne hipertenzije. Dijagnoza se temelji na biopsiji jetre, ali ona je potrebna jedino ako se sumnja na izlječiv uzrok (npr. infekcija), ili ukoliko je potrebno isključiti druge moguće bolesti jetre. Liječenje ovisi o osnovnom uzroku.

Granulomi jetre imaju brojne uzroke (vidi (vidi tablicu); češće su to lijekovi i sistemski poremećaji (često infekcije) nego primarni poremećaji jetre. Važno je prepoznati infekcije, zbog toga što zahtijevaju specifično liječenje. TB i shistosomijaza su najvažniji infektivni uzročnici širom svijeta; gljivični i virusni uzročnici su rjeđi. Sarkoidoza je najčešći neinfektivni uzrok; jetra je zahvaćena u oko dvije trećine pacijenata i ponekad je to glavna klinička manifestacija bolesti.

Granulomi su rjeđi u primarnim bolestima jetre; primarna bilijarni kolangitis je jedini važniji uzrok. Mali granulomi se ponekad javljaju u drugim jetrenim bolestima, ali nemaju klinički značaj.

Idiopatski granulomatozni hepatitis je rijedak sindrom, karakteriziran pojavom granuloma jetre, recidivirajućom povišenom tjelesnom temperaturom, mijalgijama, umorom i drugim sistemskim simptomima, koji se obično javljaju povremeno tijekom više godina. Neki stručnjaci vjeruju da je to jedan od oblika sarkoidoze.

Granulom predstavlja žarišno nakupljanje kroničnih upalnih stanica, s epiteloidnim i divovskim multinuklearnim stanicama. Moguća je prisutnost kazeozne nekroze ili granuloma stranog tijela (npr. jaja shistosome). Većina granuloma se javlja u parenhimu, ali u primarnom bilijarnom kolangitisu (PBC, prijašnji naziv primarna bilijarna ciroza), granulomi se mogu javiti u jetrenim trijadama.

Nastanak granuloma nije u potpunosti razumljiv. Mogu se javiti kao odgovor na slabo topive egzogene ili endogene iritanse. Određeni imunološki mehanizmi su odgovorni za njihov nastanak.

Granulomi jetre rijetko utječu na hepatocelularnu funkciju. Međutim, kad su granulomi dio šire upalne reakcije koja zahvaća jetru (npr. reakcija na lijekove, infektivna mononukleoza), izražena je hepatocelularna disfunkcija. Ponekad upala dovodi do progresivne fibroze jetre i portalne hipertenzije, tipično u sklopu shistosomijaze a ponekad i u sklopu opsežne sarkoidozne infiltracije.

Kad se postavi sumnja na granulome jetre, treba učiniti testove jetrene funkcije, ali rezultati nisu specifični i rijetko pomažu u postavljanju dijagnoze. Alkalna fosfataza (i γ–glutamil transferaza) je često blago povišena, a ponekad može biti i značajno povišena. Rezultati drugih testova mogu biti normalni ili mogu otkriti druge abnormalnosti, koje odražavaju dodatno jetreno oštećenje (npr. proširena upala jetre povezana s reakcijom na lijek). Obično, metode slikovne dijagnostike, kao što su ultrazvuk, CT ili MR, nisu dovoljne za postavljanje dijagnoze; oni mogu pokazati kalcifikaciju (kod dugogodišnjih granuloma) ili defekte punjenja, posebice kod konfluentnih lezija.

Dijagnoza se temelji na biopsiji jetre. Međutim, biopsija je obično indicirana samo za bolesti koje se mogu liječiti (npr. infekcije) ili za isključivanje negranulomatoznih bolesti (npr. kronični virusni hepatitis). Biopsija ponekad omogućuje dokazivanje specifičnog uzroka (npr. jaja shistosome, kazeozna nekroza kod TBC, gljivice). Međutim, često su potrebne druge pretrage (npr. kultivacija, kožni testovi, laboratorijske pretrage, RTG, uzorci drugih tkiva).

U bolesnika s općim ili drugim simptomima koji upućuju na infekciju (npr. vrućica nepoznatog uzroka), koriste se specifične mjere za porast dijagnostičke osjetljivosti biopsije na infekcije (npr. slanje uzorka svježog bioptata na kultiviranje te posebna bojanja na acidorezistentne bacile, gljive i druge organizme). Često se uzrok ne može utvrditi.

U shistozomijaze tipičan je progresivni portalni ožiljak (fibroza u obliku vrata lule); funkcija jetre je obično sačuvana, uz moguću naznačenu splenomegaliju i varikozna krvarenja.

Stanje bolesnika s progresivnom sarkoidozom jetre može se poboljšati primjenom kortikosteroida, premda nije jasno sprječavaju li ovi lijekovi fibrozu jetre. Međutim, kortikosteroidi nisu indicirani za većinu bolesnika sa sarkoidozom i opravdani su samo ako se TBC i druge infekcije mogu pouzdano isključiti.