Erythema Infectiousum

Autor: Brenda L. Tesini, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Mirela Pavičić Ivelja, dr. med.

Infektivni eritem (erythema infectiosum), akutna infekcija parvovirusom B19, uzrokuje blage opće simptome i mrljasti ili makulopapulozni osip koji počinje na obrazima i širi se ponajprije na otkrivene dijelove udova. Dijagnoza se postavlja klinički, a liječenje obično nije potrebno.

Većina virusa kojima se ljudi inficiraju mogu zahvatiti i odrasle i djecu te se o njima raspravlja drugdje u priručniku. Virusi sa specifičnim učincima na novorođenčad su opisani u vidi: Infekcije novorođenčeta. Ovo poglavlje obuhvaća virusne infekcije koje se tipično stiču tijekom djetinjstva (iako su moguće i u odraslih).

Erythema infectiosum, često nazivana peta bolest, uzrokovana je ljudskim parvovirusom B19. Javlja se najčešće u proljeće, često izazivajući lokalizirane epidemije svakih nekoliko godina među djecom (osobito onom od 5 do 7 god.). Prenosi se respiratornim kapljicama i perkutano izloženošću krvi ili krvnim proizvodima s visokim stopama sekundarne infekcije među kontaktima u kućanstvu; Infekcija se može dogoditi i bez simptoma ili znakova.

Patofiziologija

Parvovirus B19 uzrokuje prolaznu supresiju eritropoeze koja je blaga i asimptomatska izuzev u djece oboljele od hemoglobinopatija (npr. drepanocitoza) ili drugih bolesti eritrocita (npr. nasljedna sferocitoza) kod kojih može doći do prolazne aplastične krize. U imunokompromitirane djece se može razviti protrahirana viremija (traje tjednima, mjesecima), koja dovodi do teške anemije (čista eritrocitna aplazija).

Infektivni eritem se može prenijeti transplancentarno, uzrokujući nekad mrtvorođenost ili tešku fetalnu anemiju uz difuzni edem (hydrops fetalis). Međutim, oko polovica trudnica je imuna zbog prethodne infekcije. Rizik smrti fetusa nakon infekcije majke je 2 do 6%, a opasnost je najveća u prvoj polovici trudnoće.

Simptomi i znakovi

Inkubacija traje 4 do 14 dana. Tipične prve manifestacije su nespecifični simptomi nalik na prehladu (npr. blaga vrućica i malaksalost). Nekoliko dana kasnije na obrazima se pojavljuje indurirani konfluirajući eritem (“obrazi nakon pljuske”) i simetrični osip koji je najizraženiji na rukama, nogama (često ekstenzorne strane) i trupu te obično ne zahvaća dlanove i tabane. Osip je makulopapulozan, ima tendenciju konfluiranja; stvara mrežasta ili čipkasta blago izdignuta područja sa središnjim bljedilom, najupadljivije na područjima koja nisu pokrivena odjećom. Osip, i čitava bolest, obično traju 5 do 10 dana. Međutim, osip se može vraćati i kroz nekoliko tjedana kasnije pod utjecajem sunca, fizičkog napora, vrućine, vrućice ili emocionalnog stresa.

U odraslih se ponekad javlja blaga bol i oticanje zglobova (neerozivni artritis), što može trajati ili povremeno se vraćati tjednima ili mjesecima. Manji broj bolesnika (češće djece) razvije papularni-purpurični rukavice-i-čarape sindrom (PPGSS), što uzrokuje papularne, purpurične ili petehijalne lezije ograničene na ruke i stopala, a često je popraćen vrućicom te oralnim i/ili genitalnim lezijama.

Dijagnoza

  • Klinička procjena

Pojava i način širenja osipa su jedini dijagnostički znakovi; međutim neki enterovirusi mogu uzrokovati slične osipe. Rubela se može isključiti serološkom ispitivanjem; anamnestički podatak o izloženosti je također koristan. Serološko testiranje nije potrebno u inače zdrave djece; Međutim, djeci s poznatom hemoglobinopatijom ili imunokompromitiranošću treba napraviti KKS i broj retikulocita radi detektiranja hematopoetske supresije, kao i virusno testiranje.

U djece s prolaznom aplastičnom krizom ili odraslih s artropatijom, nalaz IgM specifičnih protutijela na parvovirus B19 u kasnom akutnom razdoblju ili ranoj rekonvalescenciji snažno podržava dijagnozu. Parvovirus B19 viremija se također može otkriti kvantitativnim PCR tehnikama, koje se općenito primjenjuju kod bolesnika s prolaznom aplastičnom krizom, imunokompromitiranih bolesnika s čistom eritrocitnom aplazijom i novorođenčadi s fetalnim hidropsom ili prirođenom infekcijom.

Liječenje

  • Suportivno liječenje

Liječenje je simptomatsko. Imunokompromitiranim bolesnicima s izoliranom eritrocitnom aplazijom daje se IV imunoglobulin s ciljem supresije viremije i jačanja eritropoeze.

Ključne točke

  • Djeca razvijaju vrućicu niskog stupnja uz blagu malaksalost, a nakon nekoliko dana indurirani, konfluirajući eritem na obrazima (izgled "obraza nakon pljuske") i simetrični osip najizrazitiji na rukama, nogama i trupu.

  • Javlja se blaga, prolazna supresija eritropoeze koja je asimptomatska, osim ponekad u djece oboljele od hemoglobinopatija (npr. drepanocitoza) ili drugih bolesti eritrocita (npr. nasljedna sferocitoza) te imunosuprimiranih.

  • Rizik fetalne smrt je 2-6% nakon infekcije majke.

  • Testiranje se obavlja uglavnom u djece s prolaznom aplastičnom krizom ili odraslih s artropatijom.

  • Liječenje je simptomatsko, ali imunokompromitirana djeca mogu imati koristi od IV imunoglobulina.