Infektivni eritem (erythema infectiosum), akutna infekcija parvovirusom B19, uzrokuje blage opće simptome s mrljastim ili makulopapuloznim osipom koji počinje na obrazima i širi se ponajprije na izloženim dijelovima udova. Dijagnoza se postavlja klinički, a liječenje obično nije potrebno.

Većina infektivnih virusa za ljude mogu zahvatiti i odrasle i djecu te se o njima raspravlja u drugom dijelu priručnika. Radi se o virusu sa specifičnim učincima na novorođenčad o čemu se raspravlja u poglavlju Infekcije u novorođenčadi. Ovo poglavlje obuhvaća virusne infekcije koje se tipično stječu tijekom djetinjstva (iako su moguće i u odraslih).

Infektivni eritem, često nazvana peta bolest, uzrokovana je ljudskim parvovirusom B19. Javlja se najčešće u proljeće, često izazivajući lokalne epidemije svakih nekoliko godina među djecom (osobito onom od 5 do 7 godina). Prenosi se kapljičnim putem i izloženošću krvi ili krvnim derivatima s visokom stopom sekundarne infekcije među kontaktima u kućanstvu; infekcija se može dogoditi i bez simptoma ili znakova bolesti.

Patofiziologija

Patofiziologija infektivnog eritema

Parvovirus B19 može uzrokovati prolazno smanjenje proizvodnje crvenih krvnih stanica koje je blago i asimptomatsko osim u djece koja imaju hemoglobinopatije (npr. anemija srpastih stanica) ili druge poremećaje crvenih krvnih stanica (npr. nasljednja sferocitoza), te mogu razviti prolaznu aplastičnu krizu. Imunokompromitirana djeca također mogu razviti dugotrajnu viremiju (koja traje tjednima do mjesecima) što dovodi do teške anemije (aplazija crvenih krvnih stanica).

Infektivni eritem se može prenijeti transplancentarno, uzrokujući mrtvorođenost ili tešku fetalnu anemiju uz difuzni edem (fetalni hidrops). Međutim, oko polovica trudnica je imuno zbog prethodne infekcije. Rizik smrti fetusa nakon infekcije majke je 2 do 6%, a opasnost je najveća u prvoj polovici trudnoće.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi infektivnog eritema

Inkubacija traje 4 do 14 dana. Tipične prve manifestacije su nespecifični simptomi nalik prehladi (npr. blaga vrućica i malaksalost). Nekoliko dana kasnije na obrazima se pojavljuje indurirani konfluirajući eritem (“obrazi nakon pljuske”) i simetrični osip koji je najizraženiji na rukama, nogama (često ekstenzorne strane) i trupu te obično ne zahvaća dlanove i tabane. Osip je makulopapulozan i ima tendenciju konfluiranja; stvaraju se mrežasta ili čipkasta, blago izdignuta područja sa središnjim bljedilom, najupadljivije na područjima koja nisu pokrivena odjećom. Osip i čitava bolest obično traju 5 do 10 dana. Međutim, osip se može vraćati i kroz nekoliko tjedana kasnije pod utjecajem sunca, fizičkog napora, vrućine, vrućice ili emocionalnog stresa.

Manifestacija infektivnog eritemaInfektivni eritem

Slika pokazuje konfluirajući eritematozni osip po licu (poput ošamarenog obraza) sa makulopapuloznim osipom po trupu i rukama.

John Kaprielian/SCIENCE PHOTO LIBRARY

Infektivni eritem (ošamaren obraz)

Slika pokazuje eritematozni osip po licu (poput ošamarenog obraza) kao rezultat infekcioznog eritema.

Fotografija zahvaljujući Karen McKoy, dr. med.

Infektivni eritem (ruka)

Slika pokazuje difuzni makulopapulozni osip kao rezultat infektivnog eritema.

Fotografija zahvaljujući Karen McKoy, dr. med.

U odraslih se ponekad javlja blaga bol i oticanje zglobova (neerozivni artritis), što može trajati ili povremeno se vraćati tjednima ili mjesecima. Manji broj bolesnika (češće djece) razvije sindrom hemoragično-papularnog osipa rukavice i čarape (PPGSS), što uzrokuje papularne, purpurične ili petehijalne lezije ograničene na rukama i stopalima, a često je popraćen vrućicom te oralnim i/ili genitalnim lezijama.

Sindrom hemoragično-papularnog osipa rukavice i čarape

Papularne, purpurične i petehijalne lezije ograničene na rukama i stopalima mogu se vidjeti na ovoj slici infekcije parvovirusom B19.

© Springer Science+Business Media

Dijagnoza

Dijagnoza infektivnog eritema (peta bolest)

• Klinička procjena

Pojava i način širenja osipa su jedini dijagnostički znakovi; međutim neki enterovirusi mogu uzrokovati slične osipe. Rubella se može isključiti serološkom ispitivanjem; anamnestički podatak o izloženosti je također koristan. Serološko testiranje nije potrebno u inače zdrave djece; međutim, djeci s poznatom hemoglobinopatijom ili imunokompromitiranošću treba napraviti krvnu sliku (KKS) i broj retikulocita radi detektiranja hematopoetske supresije, kao i virusno testiranje.

U djece s prolaznom aplastičnom krizom ili odraslih s artropatijom, nalaz IgM specifičnih protutijela na parvovirus B19 u kasnom akutnom razdoblju ili ranoj rekonvalescenciji snažno podržava dijagnozu. Viremija parvovirusom B19 se također može otkriti kvantitativnom polimeraza-lančanom reakcijom (PCR), što se općenito primijenjuju kod bolesnika s prolaznom aplastičnom krizom, imunokompromitiranih bolesnika s aplazijom crvenih krvnih stanica i novorođenčadi s fetalnim hidropsom ili prirođenom infekcijom.

Liječenje

Liječenje infektivnog eritema

• Potporno liječenje

Liječenje je simptomatsko. Imunokompromitiranim bolesnicima s izoliranom aplazijom crvenih krvnih stanica daju se intravenski imunoglobulini sa ciljem supresije viremije i jačanja eritropoeze.

Ključne točke

• Djeca razviju vrućicu niskog stupnja uz blagu malaksalost, a nakon nekoliko dana indurirani, konfluirajući eritem na obrazima (izgled "obraza nakon pljuske") i simetrični osip, najizrazitiji na rukama, nogama i trupu.

• Javlja se blaga, prolazna supresija eritropoeze koja je asimptomatska, osim ponekad u djece oboljele od hemoglobinopatija (npr. bolest srpastih stanica) ili drugih bolesti eritrocita (npr. nasljedna sferocitoza) te imunosuprimiranih.

• Rizik smrti fetusa nakon infekcije majke je 2 do 6%, a opasnost je najveća u prvoj polovici trudnoće.

• Testiranje se obavlja uglavnom u djece s prolaznom aplastičnom krizom ili odraslih s artropatijom.

• Liječenje je simptomatsko, ali imunokompromitirana djeca mogu imati koristi od intravenske primjene imunoglobulina.