Erlihioza i anaplazmoza su uzrokovane bakterijama sličnim rikecijama. Erlihiozu prvenstveno uzrokuje Ehrlichia chaffeensis; anaplazmoza je uzrokovana sa Anaplasma phagocytophilum. Obje se prenose na ljude preko krpelja. Simptomi su slični onima kod pjegave groznice Stjenjaka izuzev što osip ima samo manji broj bolesnika. Imaju nagli početak bolesti sa vrućicom, zimicom, glavoboljom i malaksalošću.
(Vidi Pregled Rikecijskih i Srodnih infekcija.)
Erlihioza i anaplazmoza su srodne rikeciozama.
E. chaffeensis uzrokuje monocitnu erlihiozu u čovjeka. Većina slučajeva monocitne erlihioze je identificirano u jugoistočnom i južnom središnjem SAD-u, gdje je njegov člankonožni vektor ("Lone Star" krpelj) endemičan. (Vidi Centers for Disease Control and Prevention: Ehrlichiosis–epidemiology and statistics.)
Anaplasma phagocytophilum (ranije E. phagocytophila) uzrokuje ljudsku granulocitnu anaplazmozu, koja se javlja na sjeveroistoku, srednjeatlanstkom dijelu, gornjem srednjem zapadu i zapadnoj obali SAD-a, gdje je njezin člankonožni vektor (krpelj roda Ixodid) endemičan. Lajmska bolest, babezijaza i Powassan virus imaju istog vektora i obitavaju u istim endemskim regijama, a povremeno pacijenti akviriraju koinfekciju nakon ugriza krpelja zaraženog s više od jednim patogenom. Nekoliko slučajeva anaplazmoze zabilježeno je nakon transfuzije krvi iz asimptomatskih ili akutno inficiranih donora. (Vidi Centers for Disease Control and Prevention: Anaplasmosis–epidemiology and statistics.)
Različita ciljna stanica infekcije (monociti ili granulociti) rezultira samo neznatno različitim kliničkim manifestacijama.
Ixodes scapularis
Slika prikazuje odrasli oblik jelenjeg krpelja, Ixodes scapularis, koji prenosi bakteriju Borrelia burgdorferi, uzročnika lajmske bolesti.
Slika ustupljena ljubaznošću James Gathany, Public Health Image Library of the Centers for Disease Control and Prevention.
Simptomi i znakovi
Erlihioza i anaplazmoza
Klinička obilježja erlihioze i anaplazmoze su slična. Iako su neke infekcije asimptomatske, većina uzrokuje naglu pojavu bolesti slične gripi s nespecifičnim simptomima kao što su vrućica, zimica, mijalgija, slabost, mučnina, povraćanje, kašalj, glavobolja i malaksalost, a obično se javljaju oko 12 dana nakon uboda krpelja.
Osip je neuobičajen u anaplazmozi. Neki pacijenti zaraženi s E. chaffeensis razviju makulopapularan ili petehijalan osip na trupu i ekstremitetima.
Erlihioza i anaplazmoza mogu rezultirati diseminiranom intravaskularnom koagulacijom, multiorganskim zatajivanjem, napadajima i komom.
Obje infekcije su teže i imaju veću stopu smrtnosti u bolesnika sa smanjenom imunošću uzrokovanom imunosupresivima (npr. kortikosteroidima, kemoterapijom, dugotrajnim imunosupresivima nakon transplantacije organa), HIV infekcijom ili splenektomijom.
Dijagnoza
Erlihioza i anaplazmoza
Dijagnostički serološki testovi su dostupni za erlihiozu i anaplazmozu, ali PCR krvi je osjetljiviji i specifičniji i može dovesti do rane dijagnoze jer serološki testovi zahtijevaju usporedbu serijskih titrova. Mogu se vidjeti citoplazmatske inkluzije monocita (erlihioza) ili neutrofila (anaplazmoza) premda su češće kod anaplazmoze.
Hematološki testovi i testovi jetrene funkcije mogu ukazati na hematološke ili jetrene poremećaje poput trombocitopenije, leukopenije i povišene razine transaminaza.
Liječenje
Erlihioza i snaplazmoza
Liječenje anaplazmoze i erlihioze je najbolje započeti prije dobivanja laboratorijskih nalaza. Kada se liječenje započne rano, bolesnici općenito odgovore brzo i dobro. Kada liječenje kasni, moguće su ozbiljne komplikacije, uključujući virusne i gljivične superinfekcije te smrt u 2 do 5% slučajeva.
Lijek izbora je doksiciklin 200 mg PO jednokratno, a zatim se nastavlja 100 mg 2×/dan sve dok se bolesnikovo stanje ne poboljša i dok ne bude afebrilan 24 do 48 sati, a da pri tome prima terapiju barem 7 dana.
Iako neki tetraciklini mogu uzrokovati bojenje zuba u djece mlađe od 8 godina, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) i Odbor za zarazne bolesti Američke akademije savjetuju da se doksiciklin 2,2 mg/kg oralno ili IV dva puta dnevno je zajamčeno (1). Istraživanja pokazuju da se kratke doze doksiciklina (5 do 10 dana, kao što se koristi za rikecioznu bolest) mogu koristiti kod djece, a da ne izazovu bojenje zuba ili slabljenje zubne cakline (2).
Kloramfenikol više nije učinkovit.
Neki pacijenti imaju glavobolju, slabost i malaksalost tjednima nakon odgovarajućeg liječenja.
Literatura
-
1. Centers for Disease Control and Prevention: Ehrlichiosis
-
2. Todd SR, Dahlgren FS, Traeger MS, et al: No visible dental staining in children treated with doxycycline for suspected Rocky Mountain Spotted Fever. J Pediatr 166(5):1246-51, 2015. doi: 10.1016/j.jpeds.2015.02.015. Epub 2015 Mar 17. PMID: 25794784.
Prevencija
Erlihioza i anaplazmoza
Ne postoji cjepivo za sprječavanje erlihioze ili anaplazmoze. Postoje mjere za prevenciju ugriza krpelja. ([XRef]). (Vidi također Centers for Disease Control and Prevention: Prevencija krpeljnog ugriza.)
Sprječavanje pristupa krpelja koži uključuje
-
Ostanak na označenim stazama
-
Uvlačenje hlača u čizme ili čarape
-
Nošenje majica dugih rukava
-
Primjenu repelenata s dietiltoluamidom (DEET) na površinu kože
DEET treba koristiti oprezno u vrlo male djece jer su opisane toksične reakcije. Permetrin na odjeći učinkovito ubija krpelje. Česta potraga za krpeljima neophodna je u endemskim područjima, posebno u dlakavim dijelovima kože i kod djece, .
Nabrekle krpelje treba pažljivo ukloniti, a ne zgnječiti među prstima jet to može dovesti do prijenosa bolesti. Tijelo krpelja ne bi trebalo stiskati. Krpelj se uklanja postupnim povlačenjem glave krpelja s malom pincetom. Mjesto ugriza krpelja treba pobrisati alkoholom. Vazelin, zapaljene šibice i drugi iritansi nisu učinkoviti načini uklanjanja krpelja i ne treba ih se koristiti.
Nije moguće eliminirati krpelje iz čitavih područja, ali njihova populacija se može smanjiti u endemskim područjima kontroliranjem populacija malih šumskih životinja.
Ključne točke
-
Erlihioza i anaplazmoza su srodne rikeciozama.
-
Klinička obilježja erlihioze i anaplazmoze su slične, obično s naglim nastupom bolesti slične gripi; osip je neuobičajen u anaplazmozi.
-
Erlihioza i anaplazmoza mogu dovesti do diseminirane intravaskularne koagulacije, multiorganskog zatajenja, epileptičkih napada i kome.
-
Pri dijagnosticiranju, prednost nad serologijom ima PCR jer je osjetljiviji i specifičniji i može dovesti do rane dijagnoze.
-
Liječenje je najbolje započeti prije dobivanja laboratorijskih nalaza.
Više informacija
Mogu biti korisni sljedeći alati za procjenu: Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.