Erlihioza i Anaplazmoza

Autor: William A. Petri, Jr, MD, PhD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Ante Šokota, dr. med.

Erlihioza i anaplazmoza su uzrokovane bakterijama sličnim rikecijama. Erlihiozu prvenstveno uzrokuje Ehrlichia chaffeensis; anaplazmoza je uzrokovana sa Anaplasma phagocytophilum. Obje se prenose na ljude preko krpelja. Simptomi su slični onima kod pjegave groznice Stjenjaka izuzev što osip ima samo manji broj bolesnika. Imaju nagli početak bolesti sa vrućicom, zimicom, glavoboljom i malaksalošću.

(Vidi Pregled Rikecijskih i Srodnih infekcija.)

Erlihioza i anaplazmoza su srodne rikeciozama.

E. chaffeensis uzrokuje monocitnu erlihiozu u čovjeka. Većina slučajeva monocitne erlihioze je identificirano u jugoistočnom i južnom središnjem SAD-u, gdje je njegov člankonožni vektor ("Lone Star" krpelj) endemičan.

Anaplasma phagocytophilum (ranije E. phagocytophila) uzrokuje ljudsku granulocitnu anaplazmozu, koja se javlja na sjeveroistoku, srednjeatlanstkom dijelu, gornjem srednjem zapadu i zapadnoj obali SAD-a, gdje je njezin člankonožni vektor (krpelj roda Ixodid) endemičan. Lajmska bolest i babezioza imaju istog krpelja kao vektora i ista endemska područja, a ponekad se bolesnici nakon ugriza krpelja koinficiraju s više od jedne vrste organizma. Nekoliko slučajeva anaplazmoze zabilježeno je nakon transfuzije krvi iz asimptomatskih ili akutno inficiranih donora.

Savjeti i zamke

  • Lajmska bolest i babezioza imaju istog krpelja kao vektora i ista endemska područja kao anaplazmoza, stoga krpelji (a time i ljudi koje isti grizu) mogu biti zaraženi s više od jedne vrste organizma u isto vrijeme.

Različita ciljna stanica infekcije (monociti ili granulociti) rezultira samo neznatno različitim kliničkim manifestacijama.

Simptomi i Znakovi

Klinička obilježja erlihioze i anaplazmoze su slična. Iako su neke infekcije asimptomatske, većina uzrokuje naglu pojavu bolesti slične gripi s nespecifičnim simptomima kao što su vrućica, zimica, mijalgija, slabost, mučnina, povraćanje, kašalj, glavobolja i malaksalost, a obično se javljaju oko 12 dana nakon uboda krpelja.

Osip je neuobičajen u anaplazmozi. Neki pacijenti zaraženi s E. chaffeensis razviju makulopapularan ili petehijalan osip na trupu i ekstremitetima.

Erlihioza i anaplazmoza mogu dovesti do diseminirane intravaskularne koagulacije (DIK-a), multiorganskog zatajenja, epileptičkih napada i kome.

Obje infekcije su teže i imaju veću stopu smrtnosti u bolesnika sa smanjenom imunošću uzrokovanom imunosupresivima (npr. kortikosteroidima, kemoterapijom, dugotrajnim imunosupresivima nakon transplantacije organa), HIV infekcijom ili splenektomijom.

Dijagnoza

  • PCR ispitivanje uzorka krvi

Dijagnostički serološki testovi su dostupni za erlihiozu i anaplazmozu, ali PCR krvi je osjetljiviji i specifičniji i može dovesti do rane dijagnoze jer serološki testovi zahtijevaju usporedbu serijskih titrova. Mogu se vidjeti citoplazmatske inkluzije monocita (erlihioza) ili neutrofila (anaplazmoza) premda su češće kod anaplazmoze.

Hematološki testovi i testovi jetrene funkcije mogu ukazati na hematološke ili jetrene poremećaje poput trombocitopenije, leukopenije i povišene razine transaminaza.

Liječenje

Liječenje anaplazmoze i erlihioze je najbolje započeti prije dobivanja laboratorijskih nalaza. Kada se liječenje započne rano, bolesnici općenito odgovore brzo i dobro. Kada liječenje kasni, moguće su ozbiljne komplikacije, uključujući virusne i gljivične superinfekcije te smrt u 2 do 5% slučajeva.

Lijek izbora je doksiciklin 200 mg PO jednokratno, a zatim se nastavlja 100 mg 2×/dan sve dok se bolesnikovo stanje ne poboljša i dok ne bude afebrilan 24 do 48 sati, a da pri tome prima terapiju barem 7 dana. Kloramfenikol više nije učinkovit.

Neki pacijenti imaju glavobolju, slabost i malaksalost tjednima nakon odgovarajućeg liječenja.

Postoje mjere za prevenciju ugriza krpelja. ( link ).

Prevencija Ugriza Krpelja

Sprječavanje ugriza krpelja uključuje

  • Korištenje označenih staza i puteva

  • Uvlačenje nogavica u čizme ili čarape

  • Nošenje odjeće dugih rukava

  • Primjena repelenata s dietiltoluamidom (DEET) na koži

DEET treba koristiti oprezno u vrlo male djece jer su moguće toksične reakcije. Permetrin na odjeći učinkovito ubija krpelje. U endemskim područjima neophodno je često pretraživanje tijela na krpelje, posebno u dlakavim djelovima tijela te kod djece.

Nabrekle krpelje treba pažljivo ukloniti, a ne zgnječiti među prstima jet to može dovesti do prijenosa bolesti. Tijelo krpelja ne bi trebalo stiskati. Krpelj se uklanja postupnim povlačenjem glave krpelja s malom pincetom. Mjesto ugriza krpelja treba pobrisati alkoholom. Vazelin, zapaljene šibice i drugi iritansi nisu učinkoviti načini uklanjanja krpelja i ne treba ih se koristiti.

Ne postoje sredstva kojim bi se moglo u potpunosti ukloniti krpelje iz određenih područja, ali populacija krpelja se može reducirati u endemičnim područjima kontroliranjem populacije malih životinja.

Ključne Točke

  • Erlihioza i anaplazmoza su srodne rikeciozama.

  • "Lone Star" krpelj je vektor za obje bolesti, a endemičan je za jugoistočni i južno-središnji SAD.

  • Klinička obilježja erlihioze i anaplazmoze su slične, obično s naglim nastupom bolesti slične gripi; osip je neuobičajen u anaplazmozi.

  • Erlihioza i anaplazmoza mogu dovesti do diseminirane intravaskularne koagulacije, multiorganskog zatajenja, epileptičkih napada i kome.

  • Pri dijagnosticiranju, prednost nad serologijom ima PCR jer je osjetljiviji i specifičniji i može dovesti do rane dijagnoze.

  • Liječenje je najbolje započeti prije dobivanja laboratorijskih nalaza.

Politika privatnosti