Dispareunija je bol tijekom pokušane ili učinjene penetracije rodnice.
Bol se može pojaviti u trenutku penetracije (površna/introitalna), prilikom dublje penetracije, pomicanja penisa ili nakon spolnog odnosa. Neka stanja prevelike napetosti mišića zdjelice koja se manifestiraju kao voljna obrana i pretjerana napetost mišića se često nalaze u svim oblicima kronične dispareunije.
Etiologija
Uzroci mogu uključivati psihičke i fizičke čimbenike ( vidi: Etiologija).
Drugi uzroci površne/introitalne dispareunije su provocirana vestibulodinija (PVD), atrofični vaginitis, promjene ili poremećaji stidnice (npr. lichen sclerosus, vulvarne distrofije), prirođene malformacije, fibroza uslijed zračenja, postoperativno suženje introitusa te ponavljajući razdori stražnje komisure.
Duboka dispareunija može rezultirati iz povećane napetosti mišića zdjelice ili poremećaja maternice i jajnika (npr miomi, kronična upalna bolest zdjelice, endometrioza).
Na postojanje i jačinu simptoma utječe veličina penisa i dubina penetracije.
Žene s dispareunijom zbog PVD-a ( vidi: Provocirana vestibulodinija ) obično imaju visoka samo-očekivanja, strah od negativne evaluacije od strane drugih ljudi, povećanu somatizaciju, pretjerano preuveličavanje mogućih posljedica, opći niski prag boli, bolnu preosjetljivost, a često i druge sindrome kronične boli (npr sindrom iritabilnog crijeva, poremećaj čeljusnog zgloba, intersticijski cistitis).
Dijagnoza
Dijagnoza počiva na anamnezi i fizikalnom pregledu.
Za površne dispareunije, evaluacija se fokusira na inspekciju vulvarne kože, uključujući nabore između malih i velikih usana (npr, na pukotinama tipičnim za kroničnu kandidijazu), područja kliitorisa, ulaska uretre, himen, i otvore velikih vestibularnih žlijezdanih vodova (znaci atrofije, upale, te abnormalne lezije kože koje zahtijevaju biopsiju. PVD se može dijagnosticirati pomoću obriska za izazivanje alodinije (bol uzrokovana inače bezbolnim podražajem); bezbolni vanjski prostori dotaknu se prije premještanja na tipičnija bolna područja (tj vanjski rub himenalnog prstena, raspukline u susjedstvu ulaza u uretru). Na hipertonus zdjelične muskulature se može posumnjati ako se prilikom palpacije dubokih mišića levatora ani, osobito oko spina crijevne kosti može izazvati bol slična onoj koja se javlja pri spolnom odnosu. Palpacijom uretre i mokraćnog mjehura može se otkriti abnormalna osjetljivost.
Kod obrade duboke dispareunije potreban je pažljivi bimanualni pregled kako bi se izazvala bol prilikom pomicanja cerviksa ili pipanjem maternice ili adneksa te kako bi se provjerilo ima li čvorova u Douglasovom prostoru ili forniksima rodnice. Također može biti indiciran rektalni pregled kako bi se pregledalo rektovaginalni septum i stražnje površine maternice i adneksa. Sumnja na poremećaje maternice i jajnika evaluiraju se slikovnim metodama, ako je klinički indicirano.
Liječenje
-
Liječenje uzroka, kada je to moguće (npr topički lokalni estrogen za atrofični vaginitis, zdjelična fizikalna terapija za hipertonus mišića zdjelice)
-
Edukacija o kroničnim bolovima i njegovih učinaka na seksualnost
-
Psihološka terapija
Terapija često uključuje sljedeće:
-
Poticanje i poučavanja para kako razviti zadovoljavajući oblike nepenetrativnog spolnog odnosa
-
Raspravljajući o psihičkim problemima koji doprinose i koji su uzrokovani kroničnom boli
-
Liječenje je usmjereno na specifične uzroke koji doprinose boli, kada je to moguće (npr. endometrioza, lichen sclerosus, distrofije vulve, infekcije vagine, prirođene malformacije, fibroza uslijed zračenja).
-
Liječenje postojućeg hipertonusa zdjelične muskulature
-
Liječenje postojećih poremećaja spolne želje/zanimanja ili poremećaja uzbuđenja
Kod atrofičnog vulvovaginitisa i ponavljanog razdora stražnje komisure pomaže lokalna primjena estrogena. Topički anestetik ili Sitz kupelj mogu pomoći kod površne dispareunije.
Psihološka terapija, kao što su kognitivno-bihevioralne terapije, usredotočena svjesnost i kognitivna terapija temeljna na usredotočenoj svjesnosti() često mogu pomoći.
Ženama s hipertonusom zdjeličnih mišića, uključujući i neke žene s PVD-om, može pomoći fizikalna terapija, tj. vježbe za mišiće dna zdjelice, po mogućnosti s biofeedbackom u svrhu da se mišići zdjelice nauče opuštanju.