U primarnoj zdravstvenoj zaštiti pacijenti se često žale na smetnje (gubitak) pamćenja. To je osobito često među starijim osobama, ali i mlađe osobe prijavljuju te smetnje. Ponekad članovi obitelji navode smetnje pamćenja u pacijenta (koji je obično u starija osoba, često s demencijom).
Kliničari i pacijenti često povezuju smetnje pamćenja s razvojem demencije. Povezanost se temelji na uvjerenju da su smetnje pamćenja prvi znak demencije. Međutim, većina smetnji pamćenja ne predstavljaju početak demencije.
Najčešći i najraniji simptomi smetnji pamćenja obično uključuju
Kako smetnje pamćenja postaje sve teže, osobe se ne mogu se sjetiti da plate račune ili izvršavati preuzete obveze Osobe s teškim smetnjama pamćenja (gubitkom pamćenja) mogu imati opasne propuste, poput zaboravljanja da isključite štednjak, zaključati kuću pri izlasku ili skrbiti o djetetu koje je nesamostalno. Ostali simptomi (npr. depresija, smetenost, promjene osobnosti, poteškoće s aktivnostima svakodnevnog života) mogu biti prisutne, ovisno o uzroku smetnji pamćenja.
Etiologija
Etiologija smetnji (gubitka) pamćenja
Najčešći uzroci smetnji/ gubitka pamćenja (vidi tablicu Karakteristike najčešćih uzroka smetnji/gubitka pamćenja)
Slabljenje pamćenja povezan sa starošću odnosi se na pogoršanje pamćenja koje se javlja sa starenjem. U osoba s ovim stanjem, koje je potrebno više vremena da se formira nova sjećanja (primjerice, ime novog susjeda, novi računalni lozinka) i da nauče nove složene informacije i zadatke (npr. radne postupke, računalne programe). Slabljenje pamćenja povezano sa starošću dovodi do povremenog zaboravljanja (npr. gubljenja automobilskih ključeva) ili sramoćenja Međutim, kognicija nije narušena. Ako im se osigura dovoljno vremena za razmišljanje i odgovore na pitanje, osobe s ovim stanjem mogu to učiniti, što ukazuje na netaknuto pamćenje i kognitivne funkcije.
Pacijenti s blagim kognitivnim (spoznajnim) poremećajem imaju stvarne smetnje pamćenja, za razliku od osoba iste dobi koje imaju ponekad usporeno dohvaćanje sjećanja iz relativno očuvanog "skladišta" u mozgu. U blagom kognitivnom poremećaju kratkoročno (tzv. epizodično) pamćenje je prvo oštećeno. Pacijenti imaju problema s pamćenjem nedavnih razgovora, mjesta gdje se nalaze često korišteni predmeti te sastanaka i dogovora. Međutim, pamćenje "starih" događaja obično je netaknuto, kao što je pozornost (koja se naziva radna memorija-pacijenti mogu ponoviti popise stavki i raditi jednostavne izračune). Definicija blagog kognitivnog poremećaja se mijenja i razvija. blagi kognitivni poremećaj sada je definiran kao poremećaj pamćenja i / ili drugih spoznajnih / kognitivnih funkcija koje ne utječu na svakodnevne aktivnosti. Čak do 50% osoba s blagim kognitivnim poremećajem razviju demenciju unutar 3 godine.
Pacijenti s demencijom imaju gubitak pamćenja i potvrdu kognitivne i bihevioralne disfunkcije. Na primjer, oni mogu imati problema s pronalaženjem riječi i / ili imenovanjem predmeta (afazija), raditi prethodno naučene motoričke aktivnosti (apraksija) ili planiranjem i organiziranjem svakodnevnih zadataka, kao što su obroci, kupnja i plaćanje računa (poremećene izvršne funkcije). Njihova osobnost može se mijenjati; na primjer, oni mogu postati neuobičajeno razdražljivi, zabrinuti, uznemireni, i / ili nefleksibilni.
Depresija je česta kod pacijenata s demencijom. Međutim, sama depresija može izazvati gubitak pamćenja koje imitira demenciju (pseudodemencija). Takvi pacijenti obično imaju druge značajke depresije.
Delirij je akutna konfuzno stanje, koje može biti uzrokovano teškom infekcijom, nuspojavom lijeka ili isključenjem određenog lijeka. Pacijenti s delirijem imaju poremećeno pamćenje , ali glavni razlog su obično teške globalne promjene u psihičkom statusu i kognitivna disfunkcija, a ne sam gubitak pamćenja.
Karakteristike najčešćih uzroka poremećaja / gubitka pamćenjaUzrok | Indikativni nalazi | Dijagnostički pristup* |
* Klinički pregled se uvijek radi, ali se spominje u ovom stupcu samo kada to može biti jedini način postavljanja dijagnoze |
Slabljenje pamćenja povezan sa starošću | Povremena zaboravljivost (npr. imena ili mjesta automobilskih ključeva), ali bez drugih poremećaja pamćenja Normalna kognitivna funkcija | Klinički pregled |
Blagi kognitivni (spoznajni) poremećaj | Poremećaj pamćenja Ne utječe na svakodnevne aktivnosti Uredni ostali aspekti spoznaje/kognicije | Klinički pregled Ponekad neuropsihijatrijsko/psihološko ispitivanje |
Demencija | Poremećaj pamćenja Poremećaj svakodnevnih funkcija (npr. snalaziti se na putu kući u susjedstvu, raditi uobičajene zadatke na poslu) Poremećaj bar jednog drugog aspekt spoznaje / kognicije: Poremećaj rasuđivanje i rukovanje složenim zadacima (izvršna funkcija) i loša prosudba (npr. nemogućnost upravljanja bankovnim računom, činiti loše financijske odluke) Afazija (poremećaj govora), uzrokuje poteškoća u pronalaženju riječi i / ili imenovanja objekata Vidno-prostorna disfunkcija (npr. nemogućnost prepoznavanja lica ili uobičajenih predmeta) Promjene ličnosti i ponašanja (npr. sumnjičavost, tjeskoba, uznemirenost)
| Klinički pregled Ponekad neuropsihijatrijsko/psihološko ispitivanje Da biste utvrdili uzroke: MR ili CT, lumbalna punkcija, krvne pretrage |
Depresija | Poremećaj pamćenja često korelira s težinom poremećaja raspoloženja Ponekad poremećaj spavanja, gubitak apetita, psihomotorno usporenje Često je prisutan kod pacijenata s demencijom, blagog kognitivnog poremećaja ili poremećajem pamćenja povezanog sa starošću | Klinički pregled |
Uporaba lijekova (npr. antikolinergici, antidepresivi, opioidi, psihoaktivni lijekovi ili sedativi) | Korištenje određenog lijeka Često nedavni početak terapije lijekovima, povećanje doze lijeka, ili zbog usporavanja uklanjanja lijeka (npr. zbog zatajenja bubrega ili jetre ) | Tipično pokušaj prekidanja ili promjena suspektnog lijeka |
Manje česti uzroci smetnji pamćenja na koje se može utjecati liječenjem uključuje sljedeće:
Drugi poremećaji su samo djelomično reverzibilni. Oni uključuju
Procjena
Procjena smetnji pamćenja
Najviši prioritet pri procjeni smetnji pamćenja je
Procjena se umjerava na razlikovanje blagog kognitivnog poremećaja i početka demencije od poremećaja pamćenja povezane sa starošću te normalne zaboravljivosti.
Potpuna procjena demencije obično zahtijeva više od 20 do 30 minuta koliko obično traje klinički pregled u ambulanti.
Anamneza:
Anamnezu treba, ako je moguće, uzeti od pacijenta i članova obitelji zasebno. Pacijenti sa spoznajnim / kognitivnim poremećajima možda neće moći pružiti detaljnu i točnu anamnezu, a članovi obitelji ne mogu slobodno izreći tražene podatke iz anamneze u prisustvu pacijenta.
Anamneza - sadašnja bolest treba sadržavati opis smetnji pamćenja (npr. zaboravljanje riječi ili imena, izgubio se ...) i njihov nastup, težinu i napredovanje. Kliničar bi trebao odrediti koliko simptomi utječu na svakodnevne funkcije na poslu i kod kuće. Važni povezani nalazi uključuju promjene u uporabi jezika, prehrane, spavanja i raspoloženje.
Pregledom po sustavima trebaju se identificirati neurološki simptomi i drugi čimbenici koji bi mogli ukazivati na određenu vrstu demencije, kao što su sljedeće:
Anamneza - dosadašnje bolesti treba sadržavati poznate poremećaje i sve lijekove (recetne i bezreceptne) koje pacijent koristi.
Obiteljske i socijalna anamneza treba uključiti pacijentovu osnovnu razinu inteligencije, obrazovanje, posao i socijalno funkcioniranje. Navesti prethodnu i/ili sadašnju zlouporabu lijekova/droga Ispitati obiteljsku anamnezu za demencije ili rani početak blagog kognitivnog poremećaja. Socijalna anamneza također bi trebala uključivati neobične prehrambene navike.
Klinički pregled:
Uz somatski pregled učiniti kompletni neurološki pregled, uz detaljno ispitivanje spoznanih / kognitivnih funkcija.
Ispitivanje spoznajnih / kognitivnih funkcija ocjenjuje sljedeće pitajući pacijenta:
Orijentacija (navesti svoje ime, datum i lokaciju)
Pažnja i koncentracija (npr. ponoviti popis riječi, učinite jednostavne izračune, slovkati riječ "svijet" unatrag)
Kratkoročno pamćenje (npr. ponoviti popis 3 ili 4 predmeta nakon 5, 10 i 30 minuta)
Dugoročno pamćenje (npr. odgovaranje na pitanja o dalekoj prošlosti)
Jezik (npr. imenovati česte predmete)
Praksija i izvršne funkcije (npr. slijediti naredbe s više faza)
Konstrukcijska praksija (npr. kopiranje lika ili crtanje brojčanika)
Različiti ocjenske ljestvice mogu se koristiti za ispitivanje ovih funkcija. Uobičajen način za provjeru oštećenja ovih komponenti je pomoću Montrealske kognitivne procjene ili Folsteinov Mini-Mental Status Examination pregled. Za provođenje ovih pretraga obično je potrebno manje od 10 minuta.
Upozoravajući znakovi
Sljedeći nalazi su od posebne važnosti:
Poremećaj svakodnevnog funkcioniranja
Gubitak pozornosti ili poremećaj stanja svijesti
Simptomi depresije (npr. gubitak apetita, psihomotorne usporenje, suicidalne ideje)
Interpretacija nalaza
Prisutnost smetnji pamćenja i poremećaj svakodnevnog funkcioniranja i drugih kognitivnih funkcija pomažu u razlikovanju poremećaja pamćenja povezanog sa starošću, blagog kognitivnog poremećaa i demencije.
Poremećaj raspoloženja prisutan je u pacijenata s depresijom, ali je također čest kod pacijenata s demencijom ili blagim kognitivnim poremećajem. Dakle, razlikovanje depresije od demencije može biti teško dok smetnje (gubitak) pamćenja ne postane težak ili ako drugi neurološki deficiti (npr. afazija, agnozija, apraksija) nisu očiti.
Nepažnja pomaže razlikovati delirij od rane demencije. U većine pacijenata s delirijem, smetnje (gubitak) pamćenja nije vodeći simptom. Ipak, delirij mora biti isključeni prije postavljanja dijagnoza demencije.
Jedan posebno koristan trag je kako je pacijent došao po medicinsku pomoć. Ako pacijent sam traži medicinsku pomoć zbog brige o tome kako postaje zaboravan, vjerojatno je tada riječ o poremećaju pamćenja povezanog sa starenjem. Ako član obitelji pokreće postupak traženja medicinske pomoći ili procjene za pacijenta koji je manje zabrinut za gubitak pamćenja od obitelji, demencija je mnogo vjerojatnije nego kada pacijent sam traži medicinsku pomoć ili procjenu.
Pretrage
Dijagnoza smetnji (gubitka) pamćenja prvenstveno je klinička. Međutim, na bilo koji kratki test - pregled spoznajnog / kognitivnog statusa utječe pacijentov koeficijent inteligencije i obrazovna razina te ima ograničenu točnost. Na primjer, visoko obrazovane pacijente može se ocijentiti lažno visokim ocjenama, a one s niskim razinama obrazovanja s lažno niskim ocjenama.
Ako je dijagnoza nejasna, točnije, neuropsihološko testiranje se može obaviti; rezultati imaju veću dijagnostičku točnost.
Ako se sumnja na lijek koji je uzrok tegoba, može ga se prekinuti ili zamijeniti s drugim lijekom, što može pomoći u dijagnostici.
Liječenje očito depresivnih pacijenata mogu olakšati razlikovanje depresije i blagog kognitivnog poremećaja.
Ako pacijenti imaju neurološke abnormalnosti (npr. slabost, poremećaj hoda, nekontrolirani pokreti), potrebno je učiniti MR ili CT, ako je MR nedostupan.
Za većinu pacijenata, mjerenje koncentracije vitamina B12 i testovi funkcije štitnjače potrebni su kako bi se isključio nedostatak vitamina B12 i bolesti štitnjače, koji su reverzibilni uzroci poremećaja pamćenja.
Ako pacijent ima delirij ili demencije, dalja dijagnostika je potrebna kako bi se utvrdio uzrok.
Liječenje
Liječenje smetnji (gubitka) pamćenja
Pacijenti s poremećajem pamćenja povezanog sa starošću trebali bi se umiriti. Neke općenito zdrave mjere često se preporučuju kako bi se pomoglo u održavanju funkcije i eventualno smanjio rizik od demencije.
Pacijenti s depresijom liječe se s lijekovima i / ili psihoterapijom.
Pacijenti s poremećajem pamćenja i znakovima depresije treba liječiti neantikolinergičnim antidepresivima, najpovoljniji su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina(SSRI). Po rješavanju depresije i smetnje (gubitak) pamćenja se rješava.
Liječenje delirija usmjereno na rješavanje uzroka.
Rijetko je demencija reverzibilna primjenom specifične terapije (npr. primjena vitamina B12, liječenje hipotireoze, primjena "shunta" za hidrocefalusa normalnog tlaka).
Drugi pacijenti sa smetnjama (gubitkom) pamćenja tretiraju podržavajući ih.
Opće mjere:
Sljedeće se može preporučiti za pacijente koji su zabrinuti zbog gubitka pamćenja:
Redovita tjelesna aktivnost
Konzumacija zdrave prehrane s mnogo voća i povrća
Dovoljno spavanja
Nepušenje
Upotreba alkohola samo u umjerenim količinama
Sudjelovanje u društvenim i intelektualno stimulirajućim aktivnostima
Redoviti klinički pregledi
Kontrola stresa
Prevencija ozljeda glave
Te mjere, uz kontrolu krvnog tlaka, razine kolesterola i glukoze, također imaju tendenciju da smanji rizik od kardiovaskularnih bolesti. Neki dokazi upućuju na to da ove mjere mogu smanjiti rizik od demencije, ali taj učinak nije dokazan.
Neki stručnjaci preporučuju
Učenje novih stvari (npr. novi jezik, novi glazbeni instrument)
Provođenje mentalne vježbi (primjerice, memoriranje lista, rješavanje križaljki , igranje šaha, kartaških ili drugih igara koje koriste strategiju).
Čitanje
Rad na računalu
Usavršavanje vještina (npr. pletenje, šivanje)
Te aktivnosti mogu pomoći održati ili poboljšati kognitivne funkcije, vjerojatno zato što jačaju neuronske veze i potiču na razvoj novih.
Sigurnost pacijenta
Radni terapeuti i fizioterapeuti mogu ocijeniti sigurnost pacijentova doma s ciljem sprečavanja padova i drugih incidenta. Zaštitne mjere (npr. skrivanje noževa, štednjak treba odspojiti od struje, automobil mora biti udaljen, treba oduzeti ključeve od automobila) mogu biti potrebne. Neka stanja zahtijevaju da liječnik obavijesti Ministarstvo unutrašnjih poslova o paciijenta s demencijom. Ako pacijenti lutaju, sustavi praćenja mogu biti instalirani, ili pacijenti mogu biti registrirani u programu sigurnog povratka. Informacije su dostupne iz Alzheimerove udruge (Safe Return program).
Naposljetku, pomoć u kući (npr. njegovatelji, njega medicinske sestre u kući) ili promjena uvjeta okoline (život bez stuba, pomagala u kući, njega u kući) mogu biti potrebni.
Okolišne mjere:
Mjere za zaštitu okoliša mogu pomoći pacijentima s demencijom.
Paciienti s demencijom obično najbolje funkcioniraju u poznatom okruženju, uz često pomaganje u orijentaciji (uključujući velike kalendare i satove), svijetlom i vedrom okruženju, te uz redovite rutinske aktivnosti. Soba bi trebala sadržavati osjetne podražaje (npr. radio, televizija, noćno svjetlo).
Ako su smješteni u instituciju članovi medicinskog osoblja mogu imati imena ispisana velikim slovima i trebaju se često ponovno predstavljati. Promjene u okolini, rutini, ili prisutnosti drugih ljudi moraju se pacijentima objasniti točno i jednostavno, uz izostavljanje nebitnih postupaka.
Česte posjete članova osoblja i obitelji ohrabruju pacijente da ostanu socijalno angažirani. Aktivnosti koje mogu pomoći, trebaju biti ugodne, stimulirajuće, ali ne smiju uključivati preveliku mogućnost izbora ili imati previše izazova. Vježbe za poboljšanje ravnoteže i održavanje kardiovaskularnog tonusa također mogu pomoći umanjiti nemir, poboljšati san i poboljšati ponašanje. Radna terapija i terapija glazbom pomažu kod očuvanja fine motoričke kontrole i utječu na neverbalnu stimulaciju. Grupna terapija (npr. terapija prisjećanja, aktivnosti socijalizacije) mogu očuvati konverzacijske i interpersonalne vještine.
Lijekovi:
Ograničavanje ili isključivanje lijekova koji djeluju na središnji živčani sustav (SŽS) često poboljšava funkciju. Treba izbjegavati lijekove koji sediraju (uspavljuju) te antikolinergične lijekove, oni obično pogoršavaju demenciju.
Inhibitori kolinesteraze, kao što su donepezil, rivastigmin i galantamin, su umjereno učinkoviti u poboljšanje kognitivnih funkcija u pacijenta s blagom ili umjerenom Alzheimerovom bolesti i demencijom Lewyjevih tjelešaca, a mogu biti korisni i kod drugih oblika demencije. Učinak vremenom slabi.
Memantin, antagonist NMDA (N-metil-d-aspartat), može se upotrijebiti u osoba s umjerenom ili teškom demencijom.
Donepezil može pružiti privremeno poboljšanje pamćenja za pacijente s blagim kognitivnim poremećajem, ali korist se čini skromnom. Nijedan drugi lijek se ne preporučuje za poboljšanje spoznaje (kognicije) ili pamćenja kod pacijenata s blagim kognitivnim poremećajem.
Adukanumab, nedavno odobreno monoklonsko protutijelo, smanjuje beta-amiloidne plakove koji se nakupljaju u mozgu pacijenata s Alzheimerovom bolesti. Međutim, prikupljeni podaci nisu uvjerili mnoge stručnjake da adukanumab sprječava, smanjuje simptome i/ili usporava napredovanje Alzheimerove bolesti. Adukanumab je trenutno dostupan za liječenje Alzheimerove bolesti, ali bi trebao biti ograničen na pacijente s blagim simptomima.
Lijekovi za liječenje Alzheimerove bolesti i ponekad drugih oblika demencijeNaziv lijeka | Početna doza | Maksimalna doza | Komentari |
Aducanumab | Titrirano od niske doze do doze održavanja, s infuzijama u razmaku od 4 tjedna: Početna doza: 2 infuzije od 1 mg/kg IV u razmaku od 4 tjedna Zatim 2 infuzije od 3 mg/kg IV u razmaku od 4 tjedna Zatim 2 infuzije od 6 mg/kg IV u razmaku od 4 tjedna Najveća doza održavanja: 10 mg/kg svaka 4 tjedna
| | MR mozga potreban je prije početka terapije i tijekom terapije za praćenje edema mozga, mikrokrvarenja i površinske sideroze |
Donepezil | 5 mg jednom dnevno | 23 mg jednom na dan | Općenito se dobro podnosi, ali može izazvati mučninu ili proljev |
Galantamin | 4 mg dva puta dnevno produljeno oslobađanje: 8 mg jednom dnevno prijepodnevnim satima | 12 mg dva puta dnevno Produljeno oslobađanje: 24 mg jednom dnevno u prijepodnevnim satima | Modulira nikotinske receptore i čini se da stimulira otpuštanje acetilkolina te pojačava njegovo djelovanje |
Memantin | 5 mg dvaput dnevno | 10 mg jednom dnevno | — |
Rivastigmin | Otopina ili kapsula: 1,5 mg dvaput dnevno Flaster: 4,6 mg / 24 sata | Otopina ili kapsula: 6 mg dvaput dnevno Flaster: 13.3 mg / 24 sata | — |
Gerijatrijske osnove: Smetnje (gubitak) pamćenja
Blagi kognitivni poremećaj često se javlja sa starenjem. Prevalencija je između 14-18% nakon 70 godine života.
Demencija je jedan od najčešćih uzroka institucionalizacije, morbiditeta i smrtnosti među starijim osobama. Samo starenje predstavlja većinu rizika od demencije. Prevalencija demencije je
Oko 1% u dobi od 60 do 64
3% u dobi od 65 do 74 godine
30 do 50% u dobi od> 85
60 do 80% starijih žive u domovima za starije osobe.
Ključne točke
Smetnje / gubitak pamćenja i demenciju su česti i uobičajeni izvori zabrinutosti u starijih osoba.
Slabljenje pamćenja povezano sa starošću uobičajeno uzrokuje usporavanje, ali ne i pogoršanje pamćenja i spoznajne funkcije.
Dijagnoza se prvenstveno postavlja temeljem kliničkih kriterija, s osvrtom na smetnje raspoloženja, pažnje, prisutnost pravog gubitka pamćenja, te utjecaja na svakodnevne funkcije.
Odmah isključiti moguće reverzibilne uzroke demencije (određene vrste moždanog udara, depresija, napadaji, trauma glave, infekcije mozga, hipotireoza, HIV infekcija, hidrocefalus normalnog tlaka, tumori mozga, nedostatak vitamina B12, prekomjerna uporaba određenih lijekova uključujući alkohol).
Analiza kompletnog popisa lijekova je od izuzetne važnosti jer sedativi i antikolinergični lijekovi mogu izazvati smetnje / gubitak pamćenja što može biti poništeno prekidanjem uzimanja takvih lijekova.
Ako pacijenti imaju neurološke abnormalnosti (npr. slabost, poremećaj hoda, nekontrolirane pokrete), potrebno je učiniti MR ili CT.
Samostalna prijava smetnji / gubitka pamćenja obično nije posljedica demencije.
Delirij se mora isključiti prije postavljanja dijagnoze demencije.
Više informacija
Alzheimer's Association: Ova web stranica sadrži informacije o demenciji općenito i Alzheimerovoj bolesti (kao što su statistika, uzroci, čimbenici rizika, rani simptomi i znakovi, mogućnosti skrbi i svakodnevna njega osobe s Alzheimerovom bolešću). Također uključuje savjete za poboljšanje zdravlja mozga i poveznice na grupe podrške i lokalne resurse.