Stafilokokno trovanje hranom

Autor: Jonathan Gotfried, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Goran Hauser, dr. med.
Prijevod: Filip Blažić, dr. med.

Stafilokokno trovanje hranom nastaje zbog prethodno formiranog toksina koji proizvodi Staphylococcus aureus bakterije koje su zarazile hranu. Simptomi mučnine i povraćanja s trbušnim grčevima obično nastupaju brzo, obično nekoliko sati nakon gutanja. Dijagnoza se postavlja klinički, a liječenje je simptomatsko.

S. aureus obično je prisutan na koži i može dospjeti u hranu ako se osobe koje rukuju hranom dobro ne operu prije dodirivanja hrane. Ako se hrana zatim ostavi na sobnoj temperaturi, bakterije se mogu razmnožavati i proizvoditi toksin. Hrana kontaminirana sa Staphylococcus toksinom možda neće loše mirisati ili izgledati pokvareno.

(Vidi također "Pregled gastroenteritisa".)

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi trovanja hranom uzrokovanog Stafilokokom

Simptomi stafilokoknog trovanja hranom počinju brzo nakon ingestije kontaminirane hrane jer su uzrokovani prethodno formiranim enterotoksinom prisutnim u hrani. Simptomi obično počinju 30 minuta do 8 sati nakon konzumacije kontaminirane hrane. Mučnina i povraćanje, uz abdominalne grčeve, su najčešći simptomi. Obično se javlja proljev. Simptomi najčešće prođu unutar 24 sata.

Slična manifestacija može se vidjeti u Bacillus cereus infekcija, obično nakon konzumiranja ponovno zagrijane ili pržene riže.

Dijagnoza

Dijagnostika stafilokoknog trovanja hranom
  • Klinička procjena

Dijagnoza se gotovo uvijek postavlja klinički na temelju pojave tipičnih simptoma nedugo nakon konzumacije potencijalno kontaminirane hrane (npr. obroka u restoranu).

Liječenje

Liječenje trovanja hranom uzrokovanog stafilokokom
  • Oralne ili IV tekućine

  • Ponekad antiemetici

Potporna njega, uključujući rehidraciju tekućinom i elektrolitima, glavni je oslonac liječenja i sve što je potrebno većini odraslih osoba. Antibiotici nisu indicirani. Peroralne otopine glukoze i elektrolita ili goveđa juha mogu spriječiti ili liječiti blaži oblik dehidracije. Izotonične IV tekućine kao što je Ringerov laktat i fiziološka otopina trebaju se dati kada postoji teška dehidracija.

Liječenje antiemetikom (npr. proklorperazinom ili ondansetronom) može biti od pomoći, osobito kod pacijenata koji ne podnose odgovarajuću oralnu rehidraciju zbog mučnine i povraćanja.