Simptomi i znakovi

Infekcija može varirati od asimptomatske (u 5 do 50% slučajeva) do hemoragijske vrućice sa smrtnošću do 50%. Inkubacija traje 3 do 6 dana. Početak je nagao, s vrućicom od 39 do 40 °C, zimicom, glavoboljom, omaglicama i mijalgijama. Puls, koji je u početku obično ubrzan, se do 2. dana usporava s obzirom na izraženost vrućice (Fagetov znak). Lice je zacrvenjeno, a oči injicirane. Česti su mučnina, povraćanje, opstipacija, teška prostracija, uznemirenost i razdražljivost.

Blaga bolest se može povući za 1 do 3 dana. Međutim, u umjerenim i teškim slučajevima vrućica iznenada pada 2 do 5 dana nakon početka, a povlačenje bolesti traje nekoliko sati ili dana. Vrućica se vraća, ali puls ostaje usporen. Nakon 5 dana bolesti zajedno se pojavljuju žutica, izrazita albuminurija i epigastrična osjetljivost s hematemezom. Mogu biti prisutni i oligurija, petehije, krvarenja sluznica, smetenost i apatija.

Bolest može trajati dulje od 1 tjedna uz brzi oporavak i bez posljedica. U teškim (malignim) slučajevima na kraju se mogu razviti delirij, neprekidno štucanje, konvulzije, koma i višestruko zatajenje organa.

Tijekom oporavka se mogu razviti bakterijske superinfekcije, osobito pneumonija.

Dijagnoza

• Virusne kulture, PCR s reverznom transkripcijom, ili serološka ispitivanja

Na žutu groznicu se sumnja u bolesnika endemskim područjima u kojih se naglo razvija vrućica s relativnom bradikardijom i žuticom; blagi oblici bolesti se često ne dijagnosticiraju.

Treba učiniti KKS, pretragu mokraće, testove jetrene funkcije, testove koagulacije i serološke pretrage. Česta je leukopenija s relativnom neutropenijom, kao i trombocitopenija, produljeno zgrušavanje i produljenje protrombinskog vremena. Bilirubin i aminotransferaze mogu biti povišene akutno ili tijekom nekoliko mjeseci. Albuminurija, koje se pojavljuje kod 90% bolesnika, može dosegnuti do 20 g/l; to pomaže razlikovati žutu groznicu od hepatitisa. U najtežem obliku, nazvanom malignom žutom groznicom, na kraju može doći do hipoglikemije i hiperkalemije.

Dijagnoza se potvrđuje kulturom, serološkim pretragama, PCR–om ili nalazom karakterističnih centralnih nekroza hepatocita prilikom obdukcije.

Biopsija jetre (iglom) je kontraindicirana tijekom bolesti zbog opasnosti od krvarenja.

Liječenje

• Suportivno liječenje:

Do 10% pacijenata s bolešću koja je tako jako izražena da se dijagnoza može postaviti, umire.

Liječenje je uglavnom suportivno. Krvarenje može biti tretirano vitaminom K. H2 blokator ili inhibitor protonske pumpe i sukralfat mogu biti korisni kao profilaksa za gastrointestinalno krvarenje, a mogu se koristiti u svih bolesnika dovoljno bolesnih da zahtijevaju bolničko liječenje.

Sumnjivi i potvrđeni slučajevi moraju u karantenu.

Prevencija

Preventivne mjere uključuju

• izbjegavanje komaraca

• Cijepljenje

Najučinkovitiji način za sprječavanje izbijanja žute groznice je

• Održavanje ≥ 80% pokrivenosti cijepljenjem populacije u područjima s rizikom od žute groznice

Učinkovito je i smanjenje broja komaraca i sprječavanje uboda komaraca pomoću dietiltoluamida (DEET), mreža protiv komaraca i zaštitnih pokrivača. Tijekom izbijanja u džungli, ljudi trebaju napustiti to područje sve dok ne budu imunizirani. Pravovremeno masovno cijepljenje stanovnika protiv žute groznice koristi se za kontrolu u tijeku epidemije žute groznice epidemije. Jedna doza cjepiva može dati doživotnu imunost protiv žute groznice.

Za ljude koji putuju u endemska područja indicirana je aktivna imunizacija oslabljenim cjepivom protiv soja 17D (0,5 ml sc svakih 10 god.), a učinkovito je u 95% slučajeva. Iako jedna doza cjepiva žute groznice pruža dugotrajnu zaštitu te SZO i Savjetodavni odbor CDC-a o imunizacijskoj praksi više ne preporučuju dodatnu dozu cjepiva svakih 10 godina za većinu putnika, nisu sve točke ulaska u zemlje svjesne da je ovaj zahtjev obustavljen; stoga je vjerojatno sigurnije dobiti booster dozu te službeni certifikat, nego riskirati zabranu ulaska u zemlju. U SAD–u se cjepivo može dobiti samo od Službe javnog zdravstva SAD–a u ovlaštenim centrima za cijepljenje protiv žute groznice.

Ovo je cjepivo kontraindicirano za sljedeće skupine:

• Trudnice

• Dojenčad <6 mj

• Imunokompromitirane osobe

Ako djeca u dobi od 6 do 8 mj. ne mogu izbjeći putovanja u endemska područja, roditelji bi trebali raspraviti mogućnost cijepljenja sa svojim liječnikom, jer se cjepivo obično ne nudi do dobi od 9 mj.

Za sprječavanje daljnjeg prijenosa komarcima, zaražene se bolesnike mora izolirati u prostorijama koje su dobro zaštićene i poprskane insekticidima.

Ključne točke

• Žuta groznica je infekcija flavivirusom koju prenose komarci, a endemska je u Južnoj Americi i subsaharskoj Africi.

• Blagi slučajevi su često neprepoznati; drugi uzrokuju groznicu, glavobolju, mijalgiju i prostraciju.

• Teški slučajevi rezultiraju žuticom, delirijom, a ponekad i smrtonosnom hemoragijskom vrućicom s konvulzijama, komom, višestrukim zatajenjem organa i smrću (do 50%).

• Bolesnika sa sumnjom ili potvrđenom žutom groznicom potrebno je staviti u karantenu.

• Liječenje je suportivno (uključujući korištenje vitamina K za liječenje krvarenja i H2 blokatora ili inhibitora protonske pumpe i sukralfata kako bi se spriječilo krvarenje).

• Dostupno je učinkovito cjepivo; jedna doza osigurava odgovarajuću doživotnu zaštitu.