Virus žute groznice je flavivirus koji se prenosi komarcima , a endemski je u tropskoj Južnoj Americi i sub-saharskoj Africi. Simptomi uključuju naglu pojavu vrućice, relativnu bradikardiju, glavobolju, a u teškim slučajevima, žuticu, krvarenje i višestruko zatajenje organa. Dijagnoza se postavlja uzgojem virusa u kulturi, PCR-om s reverznom transkriptazom i serološkim pretragama. Liječenje je suportivno. Prevencija se postiže cijepljenjem i nadzorom nad komarcima.

Urbana žuta groznica se prenosi ubodom Aedes aegypti komarca zaraženog oko 2 tjedna ranije hranjenjem na viremičnoj osobi. Žuta groznica džungle (silvatična) nastaje prijenosom virusa Haemagogus i Sabethes šumskim komarcima koji dobiju virus od divljih primata. Incidencija je najveća u mjesecima kišnog razdoblja, s najvećom vlagom i vrućinom u tropskoj Južnoj Americi te u kasnom kišnom i ranom sušnom razdoblju u Africi.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi žute groznice

Infekcija može varirati od asimptomatske (u 5 do 50% slučajeva) do hemoragijske vrućice sa smrtnošću do 50%. Inkubacija traje 3 do 6 dana. Početak je nagao, s vrućicom od 39 do 40 °C, zimicom, glavoboljom, omaglicama i mijalgijama. Puls, koji je u početku obično ubrzan, se do 2. dana usporava s obzirom na izraženost vrućice (Fagetov znak). Lice je zacrvenjeno, a oči injicirane. Česti su mučnina, povraćanje, opstipacija, teška prostracija, uznemirenost i razdražljivost.

Blaga bolest se može povući za 1 do 3 dana. Međutim, u umjerenim i teškim slučajevima vrućica iznenada pada 2 do 5 dana nakon početka, a povlačenje bolesti traje nekoliko sati ili dana. Vrućica se vraća, ali puls ostaje usporen. Nakon 5 dana bolesti zajedno se pojavljuju žutica, izrazita albuminurija i epigastrična osjetljivost s hematemezom. Mogu biti prisutni i oligurija, petehije, krvarenja sluznica, smetenost i apatija.

Bolest može trajati dulje od 1 tjedna uz brzi oporavak i bez posljedica. U teškim (malignim) slučajevima na kraju se mogu razviti delirij, neprekidno štucanje, konvulzije, koma i višestruko zatajenje organa.

Tijekom oporavka se mogu razviti bakterijske superinfekcije, osobito pneumonija.

Dijagnoza

Dijagnoza žute groznice

• Virusne kulture, PCR s reverznom transkripcijom, ili serološka ispitivanja

Na žutu groznicu se sumnja u bolesnika endemskim područjima u kojih se naglo razvija vrućica s relativnom bradikardijom i žuticom; blagi oblici bolesti se često ne dijagnosticiraju.

Treba učiniti kompletnu krvnu sliku, pretragu mokraće, testove jetrene funkcije, testove koagulacije i serološke pretrage. Česta je leukopenija s relativnom neutropenijom, kao i trombocitopenija, odgođeno zgrušavanje i produljenje protrombinskog vremena. Bilirubin i aminotransferaze mogu biti povišene akutno ili tijekom nekoliko mjeseci. Albuminurija, koja pogađa 90% bolesnika, može doseći 20 g/L; pomoću nje razikujemo žutu groznicu od hepatitisa. U malignoj žutoj gronici, hipoglikemija i hiperkalemija se mogu dogoditi na kraju bolesti.

Dijagnoza se potvrđuje kulturom, serološkim pretragama, PCR–om ili nalazom karakterističnih centralnih nekroza hepatocita prilikom obdukcije.

Biopsija jetre (iglom) je kontraindicirana tijekom bolesti zbog opasnosti od krvarenja.

Liječenje

Liječenje žute groznice

• Suportivno liječenje:

Do 10% pacijenata s bolešću koja je tako jako izražena da se dijagnoza može postaviti, umire.

Liječenje je uglavnom suportivno. Krvarenje može biti tretirano vitaminom K. H2 blokator ili inhibitor protonske pumpe i sukralfat mogu biti korisni kao profilaksa za krvarenje iz probavnog trakta, a mogu se koristiti u svih bolesnika dovoljno bolesnih da zahtijevaju bolničko liječenje.

Sumnjivi i potvrđeni slučajevi moraju u karantenu.

Prevencija

Prevencija žute groznice

Preventivne mjere uključuju

• izbjegavanje komaraca

• Cijepljenje

Najučinkovitiji način za sprječavanje izbijanja žute groznice je

• Održavanje ≥ 80% pokrivenosti cijepljenjem populacije u područjima s rizikom od žute groznice

Učinkovito je i smanjenje broja komaraca i sprječavanje uboda komaraca pomoću dietiltoluamida (DEET), mreža protiv komaraca i zaštitnih pokrivača. Tijekom izbijanja u džungli, ljudi trebaju napustiti to područje sve dok ne budu imunizirani. Pravovremeno masovno cijepljenje stanovnika protiv žute groznice koristi se za kontrolu u tijeku epidemije žute groznice epidemije. Jedna doza cjepiva može dati doživotnu imunost protiv žute groznice.

Za ljude koji putuju u endemska područja indicirana je aktivna imunizacija oslabljenim cjepivom protiv soja 17D (0,5 ml sc svakih 10 god.), a učinkovito je u 95% slučajeva. Iako jedna doza cjepiva žute groznice pruža dugotrajnu zaštitu te SZO i Savjetodavni odbor CDC-a o imunizacijskoj praksi više ne preporučuju dodatnu dozu cjepiva svakih 10 godina za većinu putnika, nisu sve točke ulaska u zemlje svjesne da je ovaj zahtjev obustavljen. Stoga je vjerojatno praktičnije za one koji su cijepljeni više od 10 godina prije da dobiju docjepljivanje i pripadajući službeni certifikat i ne riskiraju da im se uskrati ulazak. Nedavna studija pokazala je da kod dojenčadi cijepljene u dobi od 9 do 12 mjeseci, neutralizirajuća protutijela mogu pasti na nemjerljive razine za samo 2 do 3 godine, što ukazuje na gubitak zaštite (1) i moguća potreba za docjepljivanjem. U SAD_u, cjepivo se daje jedino u autoriziranim cjavnozdravstvenim centroma za cijepljenje protiv žute groznice (Centers for Disease Control and Prevention: Yellow Fever Vaccination Centers).

Ovo je cjepivo kontraindicirano za sljedeće skupine:

• Trudnice

• Dojenčad <6 mj

• Imunokompromitirane osobe

Ako djeca u dobi od 6 do 8 mjeseca ne mogu izbjeći putovanja u endemska područja, roditelji bi trebali raspraviti mogućnost cijepljenja sa svojim liječnikom, jer se cjepivo obično ne nudi do dobi od 9 mjeseca.

Za sprječavanje daljnjeg prijenosa komarcima, zaražene se bolesnike mora izolirati u prostorijama koje su dobro zaštićene i poprskane insekticidima.

Literatura

• 1. Domingo C, Fraissinet J, Ansah PO, et al: Long-term immunity against yellow fever in children vaccinated during infancy: a longitudinal cohort study. The Lancet 19:1363-70, 2019. doi: 10.1016/S1473-3099(19)30323-8

Ključne točke

• Žuta groznica je infekcija flavivirusom koju prenose komarci, a endemska je u Južnoj Americi i subsaharskoj Africi.

• Blagi slučajevi su često neprepoznati; drugi uzrokuju groznicu, glavobolju, mijalgiju i prostraciju.

• Teški slučajevi rezultiraju žuticom, delirijom, a ponekad i smrtonosnom hemoragijskom vrućicom s konvulzijama, komom, višestrukim zatajenjem organa i smrću (do 50%).

• Bolesnika sa sumnjom ili potvrđenom žutom groznicom potrebno je staviti u karantenu.

• Liječenje je suportivno (uključujući korištenje vitamina K za liječenje krvarenja i H2 blokatora ili inhibitora protonske pumpe i sukralfata kako bi se spriječilo krvarenje).

• Dostupno je učinkovito cjepivo; jedna doza osigurava odgovarajuću doživotnu zaštitu.