Tonzilofaringitis je akutna infekcija ždrijela, nepčane tonzile, ili oboje. Simptomi mogu uključivati grlobolju, odinofagiju, povećanje limfnih čvorova vrata i vrućicu. Dijagnoza se postavlja klinički, dopunjeno kulturom uzročnika ili brzim antigenskim testom. Liječenje ovisi o simptomima, a u slučajevima beta-hemolitičkog streptokoka grupe A uključuje i antibiotike.

(Vidi također Streptokokne infekcije.)

U oko 30% slučajeva, uzročnici su bakterije. Grupa A beta-hemolitičkog streptokoka (GABHS) je najčešći uzročnik (vidi Streptokokne infekcije), ali ponekad su uključeni Staphylococcus aureus, Streptococcus pneumoniae, Mycoplasma pneumoniae i Chlamydia pneumoniae. Rijetki uzročnici su hripavac, Fusobacterium, difterija, sifilis i gonoreja.

GABHS je najčešći između 5. i 15. god. a rijedak je prije 3. god.

GABHS se obično povlači za 7 dana. Neliječeni GABHS može izazvati lokalne gnojne komplikacije (npr. peritonzilarni apsces ili celulitis) i ponekad, reumatsku vrućicu ili glomerulonefritis.

Sami faringitis je klinički lako prepoznati Međutim, njegov uzrok nije. Rinoreja i kašalj obično ukazuju na virusni uzrok. Na infektivnu mononukleozu iukazuju posteriorna vratna ili generalizirana adenopatija, hepatosplenomegalija, umor ili malaksalost > 1 tjedna; pun vrat s petehijama mekog nepca; i debelim tonzilarnim eksudatom. Zagasito siva, debela, tvrda membrana koja krvari ako se odstrani ukazuje na difteriju (rijetka u SAD-u).

Budući da je infekciju s GABHS potrebno liječiti antibioticima, dijagnoza se mora rano postaviti . Kriteriji za pretrage su različiti. Mnogi stručnjaci preporučuju pretragu brzim antigenskim testom ili uzgoj u kulturi kod sve djece. Brzi antigenski testovi su specifični, ali nisu osjetljivi, a nakon njih može biti potrebno učiniti kulturu, koja je specifična u oko 90% i osjetljiva u 90%. U odraslih, mnoge institucije preporučuju korištenje 4 kriterija modificiranog Centor scorea (1):

• Anamnestičke podatke o vrućici

• Eksudat po tonzilama

• Odsutnost kašlja

• Bolnu osjetljivost prednjih limfnih čvorova vrata

U bolesnika koji ispunjavaju samo 1 kritetij, vjerojatno se ne radi o GABHS, i ne treba ih testirati. Bolesnike koji ispunjavaju 2 kriterija se može testirati. Bolesnike koji ispunjavaju 3 ili 4 kriterija treba testirati ili empirijski liječiti protiv GABHS.

Suportivno liječenje tonzilofaringitisa se sastoji od analgezije, hidracije i mirovanja. Analgetici mogu biti sistemski ili lokalni. Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) su obično učinkoviti analgetici. Neki liječnici propisuju jednokratnu dozu kortikosteroida (npr deksametazon 10 mg IM), što može skratiti vrijeme trajanja simptoma bez utjecaja na vrijeme relapsa ili nuspojave (1). Lokalni analgetici su dostupni kao pastile i sprejevi; sastojci uključuju benzokain, fenol, lidokain, i druge tvari. Ovi lokalni analgetici mogu smanjiti bol, ali se moraju koristiti više puta, i često utječu na okus. Benzokain korišten za upale ždrijela rijetko uzrokuje methemoglobinemiju. Doze topikalnih analgetika ponekad se mora ograničiti.

Penicilin V je obično smatran lijekom izbora za GABHS tonzilofaringitise; doza je 250 mg oralno dva puta na dan kroz 10 dana za pacijente < 27 kg i 500 mg za one > 27 kg. Amoksicilin je učinkovit i boljeg okusa, ako se primjenjuje tekući pripravak. Ako je suradljivost dvojbena, učinkovita je pojedinačna doza benzatin penicilina od 1,2 milijuna jedinica IM (600.000 jedinica u djece ≤27 kg). Ostali oralni lijekovi obuhvaćaju makrolide, kod bolesnika alergičnih na penicilin, 1. generaciju cefalosporina i klindamicin. Grgljanje vodikovog peroskida razrijeđenog s vodom u omjeru 1:1 pospješuje debridman i unaprjeđuje higijenu usne šupljine i ždrijela

S liječenjem se može započeti odmah, ili ga se može odgoditi dok se ne dobiju rezultati kulture. Ako se liječenje započne na osnovi pretpostavke, treba ga prekinuti u slučaju negativnih kultura. Kulture se, za praćenje, ne izvode rutinski. Korisne su u bolesnika s rekurirajućim GABHS tonzilofaringitisima ili ako se faringitis širi među ukućanima ili školskom djecom.

Ako se tonzilitis uzrokovan GABHS-om opetovano vraća (>6 puta godišnje, >4 puta godišnje tijekom 2 godine, >3 puta godišnje tijekom 3 godkne), ili ako su akutne infekcije teške i perzistirajuće unatoč liječenju antibioticima, u obzir dolazi tonzilektomija. Ostali kriteriji za tonzilektomiju su opstruktivna apneja u snu, opetovani peritonzilarni apsces i sumnja na zloćudnu bolest. (Vidi također American Academy of Otolaryngology–Head and Neck Surgery Clinical Practice Guideline: Tonsillectomy in Children [Update].) Odluke moraju biti individualne, ovisno o pacijentu, dobi, rizičnim faktorima i odgovoru na rekurirajuće infekcije. (2).

Za izvođenje tonzilektomije primjenjuju se brojne učinkovite kirurške metode, uključujući elektrokauterizaciju, mikrodebrider, radiofrekvencijsku koblaciju i oštru disekciju. Značajno intraoperativno ili postoperativno krvarenje se javlja u <2% bolesnika, obično unutar 24 sata od zahvata ili nakon 7 dana, kad se krusta odvoji. Bolesnici s krvarenjem trebali bi otići u bolnicu. Ako se krvarenje nakon dolaska u bolnicu nastavlja, bolesnici se obično pregledaju u operacijskoj sali, gdje se učini hemostaza. Ako u tonzilarnoj loži postoji ugrušak on se odstrani, a bolesnici se ostavljaju na promatranju tijekom 24 sata. Postoperativna IV rehidracija je potrebna u ≤3% bolesnika, moguće i manje u onih kod kojih je primijenjena optimalna preoperativna hidracija, antibiotska, analgetska i kortikosteroidna terapija

Postoperativna opstrukcija dišnog puta je najčešće u djece <2 godine, koja su prije zahvata imala teški opstruktivni poremećaj spavanja te u pretjerano pretilih bolesnika i onih koji imaju neurološke poremećaje, kraniofacijalne anomalije ili značajnu preoperativnu apneju u snu. Komplikacije su općenito češće i teže u odraslih osoba. Prikupljeni dokazi sugeriraju da je tonzilotomija (djelomično intrakapsularno uklanjanje tkiva krajnika), kada se radi za liječenje raznih poremećaja, jednako učinkovita kao i tradicionalna tonzilektomija i poželjnija zbog boljih ishoda povezanih s boli, postoperativnim komplikacijama i zadovoljstvom pacijenata (3).