Voajeristički poremećaj

Autor: George R. Brown, MD

Voajerizam je postizanje spolnog uzbuđenja promatranjem ljudi koji su goli, koji se skidaju ili se upuštaju u spolne odnose. Kad se promatraju ljudi koji ne znaju da ih se promatra, ovakvo ponašanje često izaziva probleme. Voajeristički poremećaj uključuje upražnjavanje voajerskih poriva ili fantazija s osobama bez njihova pristanka ili doživljavanje značajnih tegobe ili funkcionalnog oštećenja zbog takvih poriva i nagona.

(Vidi također Pregled parafilijskih poremećaja.)

Voajerizam je oblik parafilije, ali većina ljudi koji imaju voajerske interese ne zadovoljavaju kliničke kriterije za parafilijske poremećaje, koji zahtijevaju da ponašanje osobe, fantazije ili intenzivni porivi rezultiraju klinički signifikatnim tegobama ili narušavaju razinu funkcioniranja ili uzrokuju štetne posljedice drugima (što u voajerizmu uključuje upražnjavanje poriva bez pristanka druge osobe). Stanje također mora biti prisutno ≥ 6 mjeseci.

Želja da se promatra druge ljude za vrijeme spolnih odnosa je česta i sama po sebi nije neuobičajna. Voajerizam obično započinje u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi. Na adolescentni voajerizam općenito se gleda blaže; nekoliko tinejdžera je uhićeno. Kad je voajerizam patološki, voajeri provode dosta vremena tražeći potencijalne situacije za gledanje, često uz zanemarivanje važnih obaveza u svom životu. Do orgazma obično dolazi masturbacijom tijekom ili nakon promatranja. Voajer ne traži spolni kontakt s osobama koje promatra.

U mnogim kulturama, voajeri imaju dovoljno zakonskih mogućnosti da gledaju seksualne aktivnosti (npr. digitalna ili tiskovna pornografija). Međutim, voajersko ponašanje najčešće je seksualno ponašanje koje može rezultirati sukob sa zakonom.

Gledanje seksualno eksplicitnih slika i videozapisa, sada je široko dostupnih na internetu, ne smatra se voajerizmom, jer mu nedostaje element tajnog promatranja, što je obilježje voajerizma.

Do 12% muškaraca i 4% žena zadovoljava kliničke kriterije za voajerski poremećaj; većina ne traži liječničku procjenu i liječenje.

Dijagnoza

Dijagnoza voajerističkog poremećaja
  • Specifični kriteriji Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, peto izdanje (DSM-5)

Dijagnoza voajerskog poremećaja zahtjeva sljedeće:

  • Pacijenti se opetovano i intenzivno uzbude promatrajući golu osobu koja nema uvid da je promatrana, svlače se ili se upuštaju u seksualne aktivnosti; uzbuđenje se izražava u fantazijama, intenzivnim nagonima ili ponašanjima.

  • Pacijenti su postupali prema svojim nagonima s osobom koja nije pristala na to ili te fantazije, intenzivni porivi ili ponašanja uzrokuju značajne poteškoće ili narušavaju funkcioniranje na poslu, u društvenim situacijama ili na drugim važnim područjima.

  • Stanje također mora biti prisutano ≥ 6 mjeseci.

Voajerskog poremećaj se ne dijagnosticira u osoba <18 god.

Liječenje

Liječenje voajerističkih poremećaja
  • Psihoterapija, grupe podrške i selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI; koriste se s ograničenim uspjehom kod onih koji se dobrovoljno jave na liječenje)

  • Antiandrogeni lijekovi (učinkoviti u smanjenju klinički značajnog seksualnog ponašanja koje bi moglo dovesti do uhićenja)

Kad se prekrši zakon te se utvrdi da se radi o seksualnom prekršitelju, liječenje obično započinje psihoterapijom, potpornim skupinama i sa SIPPS.

Ako su ti lijekovi neučinkoviti, što je čest slučaj i ako je poremećaj intenzivan, treba uzeti u obzir lijekove koji smanjuju razinu testosterona i tako smanjuju libido. Ovi lijekovi se nazivaju antiandrogeni, iako ti lijekovi zapravo ne blokiraju učinke testosterona. Lijekovi su:

  • Agonisti gonadotropin oslobađajućeg hormona (GnRH) (npr. leuprolid)

  • Depo medroksiprogesteron acetat

Oba blokiraju proizvodnju luteinizirajućeg hormona (LH) i folikul-stimulirajućeg hormona (FSH) u hipofizi i tako smanjuju proizvodnju testosterona. Obavezan je informirani pristanak i adekvatno praćenje funkcije jetre i razine testosterona.

Ključne poruke

  • Većina voajera ne ispunjava kliničke kriterije voajerskog poremećaja.

  • Voajersko ponašanje je najčešće seksualno ponašanje koje rezulitraja konfliktom sa zakonom.

  • Dijagnosticiranje voajerskog poremećaja moguće je samo ako je stanje prisutno ≥ 6 mjeseci i ako su pacijenti ispunjavali svoje seksualne porive s osobom koja se ne slaže s njihovim fantazijama, intenzivnim nagonima ili ponašanjem koji uzrokuju značajne poteškoće ili narušava funkcioniranje osobe.

  • Ako su pacijenti počinili seksualni prekršaj prvotno je indicirano liječenje psihoterapijom i SIPPS-om, a ako je potrebno dodatno liječenje i ako se dobije informirani pristanak liječenje se može provoditi antiandrogenima.