Bakterijemija je prisutnost bakterija u krvotoku. Do nje može doći spontano, tijekom određenih tkivnih infekcija, uslijed uvedenih mokraćnih ili IV katetera, nakon stomatoloških zahvata ili zahvata na probavnom, mokraćno–spolnom sustavu, zbrinjavanja rana ili drugih zahvata. Bakterijemija može izazvati metastatske infekcije, uključujući i endokarditis, osobito u osoba s bolestima srčanih zalistaka. Prolazna bakterijemija je često asimptomatska, ali može izazvati vrućicu. Pojava drugih simptoma obično ukazuje na težu infekciju, poput sepse ili septičnog šoka.

( vidi: Novorođenačka sepsa; vidi: Okultna Bakterijemija i Nrućica Nepoznatog Izvora u Dojenčadi i Male Djece.)

Bakterijemija može biti prolazna i ne uzrokovati nikakve posljedice ili može dovesti do metastatskih i sistemskih posljedica. Sistemske posljedice uključuju

• Sepsu (prethodni naziv sindrom sistemskog upalnog odgovora)

• Septički šok

Etiologija

Etiologija bakterijemije

Bakterijemija može nastati zbog mnogo uzroka koji uključuju

• Kateterizaciju zaraženog donjeg dijela mokraćnog sustava

• Kirurško liječenje apscesa ili zaražene rane

• Kolonizaciju uvedenih materijala, posebno IV i intrakardijalnih katetera, urinarnih katetera i cijevi i pomoćnih sredstava kod stome

Gram-negativna bakterijemija obično nastaje sekundarno širenjem iz genitourinarnog ili probavnog trakta, odnosno kože bolesnika s dekubitalnim ulkusima. Kronični i imunokompromitirani bolesnici su u povećanoj opasnosti od gram–negativne bakterijemije. Oni također mogu dobiti bakterijemiju uzrokovanu gram–pozitivnim kokima, anaerobima i gljivama. Stafilokokna bakterijemija je česta u intravenskih ovisnika, bolesnika s IV kateterima i kod bolesnika s kompliciranim infekcijama kože i mekih tkiva. Bakterijemija uzrokovana vrstom Bacteroides može se razviti u bolesnika s infekcijama abdomena i zdjelice, osobito kod infekcija ženskog spolnog sustava. Ako je ishodište bakterijemije iz trbuha, uzročnik je najčešće gram-negativni bacil. Ako bakterijemiju izazove infekcija smještena iznad dijafragme, uzročnik je najvjerojatnije gram–pozitivan kok ili bacil.

Patofiziologija

Patofiziologija bakterijemije

Prolazna ili produžena bakterijemija može uzrokovati metastatske infekcije moždanih ovojnica ili seroznih šupljina, kao što su perikard ili veći zglobovi. Metastatski apscesi mogu se pojaviti gotovo bilo gdje. Stvaranje višestrukih apscesa je osobito često kod stafilokoknih bakterijemija.

Bakterijemija može izazvati endokarditis, najčešće ukoliko je uzročnik stafilokok, streptokok ili enterokok, a rjeđe u slučajevima gram–negativnih bakterijemija ili fungemiji. Bolesnici sa strukturalnom bolesti srca (npr. bolesti zalistaka, određene kongenitalne greške), protetskim srčanim zaliscima ili drugim intravaskularnim protezama imaju predispoziciju za razvoj endokarditisa. Stafilokoki mogu uzrokovati gram–pozitivni endokarditis, osobito u intravenskih ovisnika, koji obično zahvaća trikuspidalni zalistak. Staphylococcus je također najčešći uzrok hematogeno nastalog vertebralnog osteomijelitisa i spondilodiscitisa.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi bakterijemije

Neki su bolesnici su asimptomatski ili imaju tek blago povišenu tjelesnu temperaturu.

Razvoj simptoma poput tahipneje, tresavice, kontinuirane vrućice, promijenjene svjesti, hipotenzije i probavnih simptoma (bol u trbuhu, mučnina, povraćanje, proljev) ukazuju na sepsu ili septički šok. Septički se šok razvija u 25 do 40% bolesnika sa značajnom bakterijemijom. Neprekidna bakterijemija može uzrokovati metastatsko žarište infekcije ili sepsu.

Dijagnoza

Dijagnoza bakterijemije

• Kulture

Ako se sumnja na bakterijemiju, sepsu ili septički šok, uzimaju se uzorci za hemokulture, kao i svi drugi odgovarajući uzorci.

Liječenje

Liječenje bakterijemije

• Antibiotici

U bolesnika sa sumnjom na bakterijemiju, nakon uzimanja odgovarajućih uzoraka za kulturu uzročnika uključujući i hemokulture, započinje se s empirijskom primjenom intravenskih antibiotika. Čini se da rano liječenje bakterijemije s odgovarajućim antimikrobnim režimom poboljšava preživljenje.

Nastavak liječenja uključuje prilagodbu antibiotika rezultatima kulture i antibiograma, drenažom apscesa, i obično odstranjenjem bilo kakvih uređaja ili stranih materijala koji bi mogli biti izbor bakterija.

Nakon što se postigne kontrola izvora i uoči kliničko poboljšanje, terapija se može dovršiti odgovarajućim oralnim antibioticima.

Ključne točke

• Bakterijemija je često privremena i bez posljedica, ali može uzrokovati metastatske fokalne infekcije ili sepsu.

• Bakterijemija je češća nakon invazivnih postupaka, osobito onih koji uključuju postavljanje uređaja ili materijala.

• Ako se sumnja na bakterijemiju, potrebno je uvesti empirijske antibiotike nakon što su uzete kulture iz potencijalnih izvora i hemokulture.