Sijaloadenitis je bakterijska infekcija žlijezde slinovnice, obično uslijed začepljenja izvodnog kanala kamencem ili hiposekrecije žlijezde. Simptomi su nateknuće, bol, crvenilo i osjetljivost. Dijagnoza se postavlja klinički. CT, ultrazvuk i MR mogu pomoći u traženju uzroka. Liječi se antibioticima.
Etiologija
Etiologija sijaloadenitisa
Sijaloadenitis se obično razvija nakon hiposekrecije ili začepljenja kanala, ali se može razviti i bez očitog uzroka. Velike žlijezde slinovnice su parotidne, submandibularne i sublingualne žlijezde.
Sijaloadenitis je najčešći kod parotidne žlijezde i obično se javlja kod
Pacijenata u 50-im i 60-im godinama
Kroničnih bolesnika sa kserostomijom
Pacijenata sa Sjögrenovim sindromom
Adolescenata i mlađih odraslih s anoreksijom
Djeca (od 1 do 18 godina) s juvenilnim rekurentnim parotitisom neutvrđene etiologije
Najčešći uzročnik je Staphylococcus aureus; ostali uključuju streptokoke, koliforme i razne anaerobne bakterije.
Upala parotidne žlijezde također se može razviti kod bolesnika kod kojih je provedeno zračenje usne šupljine ili radiojodna terapija karcinoma štitnjače (1, 2, 3). Iako ponekad opisana kao sijaloadenitis, ta upala je rijetko posljedica bakterijske infekcije, posebno u odsutnosti vrućice. Juvenilni rekurentni parotitis je poremećaj nepoznate etiologije koji pogađa djecu (najčešće u dobi od 4 do 6 godina) i često prolazi u pubertetu. Alergija, infekcija, genetsko nasljeđe i autoimuni poremećaji nisu potvrđeni kao uzroci. Osim vjerojatno zaušnjaka, ostaje drugi najčešći oblik parotitisa u djece (4).
Literatura
1. Erkul E, Gillespie MB: Sialendoskopija za poremećaje bez kamenca: trenutni dokazi. Laringoskopski pregled otorinolaringola 1(5):140-145, 2016. doi: 10.1002/lio2.33
2. An YS, Yoon JK, Lee SJ, et al: Symptomatic late-onset sialadenitis after radioiodine therapy in thyroid cancer. Ann Nucl Med 27(4):386-91, 2013. doi: 10.1007/s12149-013-0697-5
3. Kim YM, Choi JS, Hong SB, et al: Salivary gland function after sialendoscopy for treatment of chronic radioiodine-induced sialadenitis. Glava Vrat 38(1):51-8, 2016. doi: 10.1002/hed.23844
4. Schwarz Y, Bezdjian A, Daniel SJ: Sialendoscopy in treating pediatric salivary gland disorders: a systematic review. Eur Arch Otorhinolaryngol 275(2):347-356, 2018. doi: 10.1007/s00405-017-4830-2
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi sijaloadenitisa
Nastaju vrućica, tresavica, jednostrana bol i nateknuće u pacijenata sa sijaloadenitisom. Žlijezda slinovnica je tvrda i difuzno bolna, uz crvenilo i edem nadležeće kože. Pritiskom na zahvaćenu žlijezdu često se može istisnuti gnoj, koji se zatim kultivira. Žarišno povećanje može ukazivati na apsces.
Dijagnostika
Dijagnoza sijaloadenitisa
CT–om, ultrazvukom ili MR–om se može potvrditi sijaloadenitis ili apsces koji nisu klinički očiti, premda se MR–om ne mora prepoznati zaglavljeni kamenac. Ako se gnoj može istisnuti iz kanala zahvaćene žlijezde, on se šalje na bojenje po Gramu i kultivaciju.
Liječenje
Liječenje uzroka sijaloadenitisa
Liječenje se započinje antibioticima s djelovanjem na S. aureus (npr. dikloksacilin u dozi od 250 mg oralno 4 puta na dan, 1. generacija cefalosporina ili klindamicin), a terapija se podešava prema rezultatima antibiograma. S porastom prevalencije metiiclin-rezistentnog S. aureusa (MRSA), osobito u starijih koji žive u ustanovama zdravstvene njega, često je potreban vankomicin. Ispiranje usta tri puta na dan 0.12% klorheksidinom smanjit će bakterijsko opterećenje u usnoj šupljini, te će unaprijediti oralnu higijenu.
Također su važni hidracija, sijalogozi (npr. limunov sok, tvrdi bombon ili druge stvari koje potiču lučenje sline), topli oblozi, masiranje žlijezde i dobra higijena usne šupljine. Kod formiranog apscesa potrebna je drenaža.
Ponekad je, u bolesnika s kroničnim ili opetovanim sijaloadenitisima, indicirana površinska parotidektomija ili odstranjenje submandibularne žlijezde.
Druge infekcije žlijezda slinovnica
Zaušnjaci često uzrokuju oticanje parotide (vidi tablicu Uzroci povećanja parotidne i drugih žlijezda slinovnica).
Bolesnici s HIV–om često imaju povećane parotide uslijed jedne ili više limfoepitelnih cista.
Bolest mačjeg ogreba, koju uzrokuje Bartonella infekcija, često invadira periparotidne limfne čvoroe i može inficirati parotidne žlijezde susjednim širenjem. Premda je bolest mačjeg ogreba samolimitirajuća bolest i prolazi spontano, često se primjenjuju antibiotici, a ukoliko se razvije apsces, potrebna je incizija i drenaža.
Infekcije tonzila ili zuba atipičnim mikobakterijama mogu neposrednim širenjem zahvatiti velike žlijezde slinovnice. Test na derivat pročišćenog proteina može biti negativan, a za dijagnozu je potrebno učiniti biopsiju i kulturu tkiva na acidorezistentne bakterije. Preporuke za liječenje su dvojbene. Mogućnosti uključuju kirurško odstranjenje zahvaćenog tkiva uz kiretažu, potpuno odstranjenje zaraženog tkiva i primjenu antituberkulotika (što je rijetko potrebno).
Žlijezde slinovnice također mogu biti uključene u sarkoidozu i Bolest povezana s IgG4.