Greške u primjeni lijekova (terapijske greške) povećavaju pobol i smrtnost. Procjenjuje se da za zdravstveni sustav SAD-a stvaraju trošak do 177 milijardi $ (ovisno o definicijama). Terapijske greške mogu uključivati

• Pogrešan izbor lijeka ili propisivanje krive doze lijeka, režima davanja i trajanja liječenja

• Pogrešno interpretiranje recepta od strane ljekarnika te izdavanje krivog lijeka ili krive doze

• Pogrešno čitanje oznaka s pakiranja lijeka od strane skrbnika što dovodi do davanja krivog lijeka ili doze

• Netočne upute pacijentu

• Neispravna primjena lijeka od strane kliničara, skrbnika ili pacijenta

• Neispravno skladištenje lijeka od strane ljekarnika ili pacijenta, što utječe na potentnost lijeka

• Upotreba lijeka nakon isteka roka trajanja, što utječe na potentnost lijeka

• Pogrešno uzimanje lijeka zbog zabune pacijenta

• Netočan prijenos informacija o receptima između različitih pružatelja zdravstvenih usluga

Posebne skupine pacijenata

Greške u propisivanju su osobito česte u određenim skupinama pacijenata. Pod povećanim rizikom su starije osobe, žene generativne dobi i djeca. Interakcije lijekova su češće kod pacijenata koji uzimaju mnogo lijekova. Radi smanjenja rizika, kliničari bi trebali znati i imati popis svih lijekova koje pacijent uzima - uključujući i one propisane od drugih liječnika te bezreceptne lijekove. Pacijente bi trebalo poticati da zapišu i redovito obnavljaju listu lijekova s dozama koje koriste te popis uvijek ponesu prilikom odlaska k liječniku. Ako postoji sumnja koje točno lijekove pacijenti uzimaju, može im se preporučiti da na pregled ponesu sve kutije lijekova.

Nejasni recepti

Recept mora biti napisan što jasnije. Neki lijekovi imaju slična imena što može uzrokovati zabunu ako recept nije jasno napisan. Zamjena nekih tradicionalnih, ali sličnih signatura jasnijima smanjuje vjerojatnost greške. Primjerice, “qd” (jednom dnevno od lat. quaque die) lako se zamijeni s “qid” (4 puta dnevno, od lat. quater in die). Bolje je napisati “jednom dnevno”. Korištenjem računalno tiskanih ili e-recepata može se izbjeći problem nečitkog rukopisa ili nepravilnih kratica. Međutim, kod korištenja elektroničkog sustava za propisivanja koji koriste potvrdne okvire (engl. check boxes) ili padajuće popise (engl. pull-down lists) mogu povećati rizik nehotičnog odabira krivog lijeka ili doze.

Neprikladna uporaba lijekova

U zdravstvenim ustanovama može doći do krive primjene lijekova. Lijek se može dati drugom bolesniku, u krivo vrijeme ili na pogrešan način. Neke lijekove je potrebno davati polagano intravenski, a neke se ne smije primjenjivati istodobno s drugima. Kad se uoči greška, potrebno je odmah izvijestiti liječnika, a može biti potrebna i konzultacija s ljekarnikom. Crtični kodovi (engl. bar codes) i informatički ljekarnički ljekarnički sustavi mogu smanjiti učestalost neprikladne uporabe lijekova.

Nepravilno pohranjivanje lijekova

Ljekarnici trebaju pohranjivati lijekove na način koji osigurava njihovu učinkovitost. Ljekarne koje šalju lijekove poštom trebaju poštovati procedure ispravnog transporta. Pacijenti često pohranjuju lijekove na neprimjeren način. Držanje lijekova u kupaonskom ormariću nije idealno zbog topline i vlage. U slučaju neprimjerenog čuvanja, lijekovi mogu izgubiti na učinkovitosti prije isteka roka trajanja.

Na kutiji lijeka trebalo bi jasno biti istaknuto treba li se lijek čuvati u hladnjaku ili na hladnom mjestu, zaštititi od sunčeve svjetlosti ili topline ili druge osobitosti pohranjivanja. S druge strane, nepotrebne mjere opreza smanjuju suradljivost i troše bolesnikovo vrijeme. Naprimjer, neotvoren inzulin treba čuvati u hladnjaku, ali bočica koja se koristi može se sigurno čuvati izvan hladnjaka relativno dugo ako nije izložena pretjeranoj toplini i suncu.

Premašen rok trajanja lijeka

Lijekovi se česko koriste i nakon što im je istekao rok trajanja. U tom slučaju mogu biti neučinkoviti, a neki (npr. aspirin, tetraciklin) mogu biti i štetni.

Greške pacijenata

Terapijske greške često su posljedica zabune pacijenata vezane uz uzimanje lijekova. Pacijenti mogu uzeti krivi lijek ili pogrešnu dozu. Upute o doziranju kao i razloge propisivanja treba detaljno pojasniti za svaki lijek te, kada je moguće, pacijentima dati pismene upute. Pacijentima treba preporučiti savjetovanje s ljekarnikom glede dodatnih pojašnjenja. Pakiranje lijeka bi trebalo biti prikladno i sigurno. Ako djeca neće dolaziti u dodir s ordiniranim lijekom, a bolesnik ima problema s otvaranjem, treba propisati pakiranje koja se lako otvara, tj. nema zaštitu za djecu.

Greške u komunikaciji između zdravstvenih djelatnika i pacijenta

Dodatni česti uzrok terapijskih grešaka nastaje zbog netočnog prijenosa informacija kada se skrb bolesnika prenosi iz jedne zdravstvene ustanove u drugu (npr. iz bolnice u ustanovu za rehabilitaciju, iz doma za starije u bolnicu ili između specijalista i liječnika primarne zdravstvene zaštite). Komunikacija među zdravstvenim djelatnicima zahtijeva napor, a promjene u propisanim lijekovima česte su kod promjene ustanove koja skrbi za pacijenta. Povećana pozornost tijekom komunikacije može smanjiti rizik pogrešake. Rizik se može smanjiti pripremom potpunog popisa lijekova koje pacijent trenutno uzima prilikom svakog premještaja iz jedne ustanove u drugu.