Bolesti teških lanaca su neoplastični poremećaji plazma stanica koje obilježava pretjerana proizvodnja teških lanaca monoklonalnog imunoglobulina. Simptomi, dijagnostika i liječenje se razlikuju prema specifičnostima pojedinog poremećaja.
Bolesti teških lanaca obično su maligni poremećaji plazma stanica. U većini poremećaja plazma stanica, M–proteini su strukturno slični normalnim molekulama protutijela. Nasuprot tome, kod bolesti teških lanaca, proizvode se nepotpuni monoklonski imunoglobulini (pravi paraproteini). Oni se sastoje samo od komponenti teških lanaca (bilo alfa [α], Gama [γ], J. [μ] Ili delta [δ]) bez lakih lanaca (epsilon [ε] kao bolest teških lanaca još nije opisan). Većina proteina teških lanaca su dijelovi njihovih normalnih inačica s unutarnjim delecijama različite dužine, a čini se da su te delecije rezultat strukturnih mutacija. Klinička slika je bliža limfomu nego multiplom mijelomu. Na bolesti teških lanaca treba posumnjati u bolesnika s kliničkim znacima limfoproliferativnih poremećaja.
Bolest teških IgA lanaca (bolest alfa lanaca)
Bolest teških Iga lanaca najčešća je bolest teških lanaca, slična mediteranskom limfomu ili imunoproliferativnoj bolesti tankog crijeva.
Bolest teških IgA lanaca obično se javlja između 10. i 30. god., a geografski je koncentrirana na Srednji Istok. Uzrok bi mogao biti aberantni imuni odgovor na nekog parazita ili neki drugi mikroorganizam. Obično se nađe atrofija resica jejunuma uz prožimanje jejunalne mukoze plazma stanicama, koje mogu infiltrirati i limfne čvorove mezenterija. Periferni limfni čvorovi, koštana srž, jetra i slezena obično nisu zahvaćeni. Oblik bolesti koji zahvaća respiratorni trakt je rijedak. Ne javljaju se osteolitičke lezije.
Gotovo svi pacijenti imaju difuzni abdominalni limfom i malapsorpciju. KKS može pokazati anemiju, leukopeniju, trombocitopeniju, eozinofiliju i cirkulirajuće atipične limfocite ili plazma stanice. Elektroforeza serumskih proteina normalna je u polovici slučajeva; često postoji povećana α2 i β (Beta) frakcija ili smanjena γ frakcija. Dijagnoza se potvrđuje nalazom monoklonskog alfa lanca pri imunofiksacijskoj elektroforezi. Taj se lanac ponekad nađe i u koncentriranoj mokraći. Ako se ne može dokazati niti u serumu niti u mokraći, potrebna je biopsija. Abnormalni se protein ponekad nalazi i u crijevnom sadržaju. Stanični infiltrat crijevne stijenke može biti pleomorfan i ne mora izgledati zloćudno. Nema Bence Jones proteinurije.
Bolest je varijabilnog toka: neki bolesnici umiru nakon 1–2 god., dok drugi ulaze u remisije koje traju godinama, osobito nakon liječenja kortikosteroidima, citotoksičnim lijekovima i antibioticima širokog spektra.
Bolest teških IgG lanaca (bolest gama lanaca)
Bolest teških IgG lanaca slična je agresivnom malignom limfomu, ali je u početku benigna i bez simptoma.
Bolest teških IgG lanaca javlja se pretežno u starijih muškaraca, ali može se pojaviti i u djece. Povezane kronične bolesti uključuju RA, Sjögren sindrom, SLE, TB, miasteniju gravis, hipereozinofilni sindrom, autoimunu hemolitičku anemiju i tiroiditis. Niže su razine normalnih imunoglobulina. Litičke lezije na kostima su rijetke. Ponekad nastaje amiloidoza.
Česte manifestacije uključuju limfadenopatiju, hepatosplenomegaliju, vrućicu i rekurentne infekcije. U oko ¼ bolesnika postoji edem mekog nepca.
KKS pokazuje anemiju, leukopeniju, trombocitopeniju, eozinofiliju i cirkulirajuće atipične limfocite ili plazma stanice. Dijagnoza se postavlja imunofiksiranjem slobodnih monoklonskih fragmenata teških IgG lanaca u serumu ili urinu. Monoklonske serumske komponente u koncentracijama >1 g/dL (često široke i heterogene) ima polovica bolesnika, a još polovica ih ima proteinuriju >1 g/24 h. Premda teški lanci mogu uključivati bilo koju podvrstu IgG, posebno je česta G3. Biopsija koštane srži ili limfnog čvora provodi se ako se dijagnoza nije uspostavila drugim pretragama i otkriva varijabilnu histopatologiju.
Medijan preživljenja pri agresivnom obliku bolesti iznosi oko 1 god. Uzrok smrti bude bakterijska infekcija ili uznapredovali malignitet. Prolazne remisije mogu se postići davanjem alkilirajućih sredstava, vinkristina ili kortikosteroida uz radioterapiju.
Bolest teških IgM lanaca (bolest mu lanaca)
Radi se rijetkoj bolesti koja daje kliničku sliku sličnu kroničnoj limfocitnoj leukemiji ili drugim limfoproliferativnim bolestima.
Većinom su pogođene odrasle osobe >50 god. Često su zahvaćeni visceralni organi (slezena, jetra, abdominalni limfni čvorovi), ali bez značajnije periferne limfadenopatije. Mogu nastati patološke frakture i amiloidoza. Elektroforeza serumskih bjelančevina obično je uredna ili pokazuje hipogamaglobulinemiju. U 10–15% pacijenata javlja se Bence Jonesova proteinurija tipa κ. KKS može pokazati anemiju, leukopeniju, trombocitopeniju, eozinofiliju i cirkulirajuće atipične limfocite ili plazma stanice.
Dijagnoza traži analizu koštane srži; u 2/3 bolesnika nalaze se vakuolizirane plazma stanice, koje su gotovo patognomonične ako se nađu. Smrt nastupa za par mjeseci ili nakon više godina. Uobičajeni uzrok smrti je nekontrolirano širenje stanica kronične limfocitne leukemije.
Terapija ovisi o stanju pacijenta, ali se može sastojati od sredstava za alkiliranje i kortikosteroida ili može sličiti liječenju limfoproliferativnih poremećaja kojima najviše nalikuje.