Infekcije klamidijom, mikoplazmama i ureaplazmom

Autor: Sheldon R. Morris, MD, MPH
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Monika Mudrovčić, dr. med.

Negonokokni spolno prenosivi uretritis, cervicitis, proktitis i faringitis uzrokuju ponajprije klamidije, a rijetko mikoplazme ili ureaplazme. Klamidija može također uzrokovati salpingitis, epididimitis, perihepatitis, novorođenački konjunktivitis i dojenačku pneumoniju. Neliječeni klamidijski salpingitis može postati kroničan, izazivajući vrlo malo simptoma, no dovodeći do teških posljedica. Dijagnoza se postavlja na osnovi izolacije uzročnika iz kulture, dokazivanja antigena ili molekularnobiološkim pretragama. Liječenje se provodi jednom dozom azitromicina ili tjedan dana ofloksacinom, levofloksacinom, eritromicinom ili tetraciklinom.

(Vidi također Pregled spolno prenosivih bolesti.)

Nekoliko organizama može uzrokovati negonokokni spolno prenosivi cervicitis u žena te uretritis, proktitis i faringitis u oba spola. Ti organizmi su

  • Chlamydia trachomatis (odgovorna za oko 50% takvih slučajeva uretritisa i većinu slučajeva mukopurulentnog cervicitisa, također može uzrokovati lymphogranuloma venereum)

  • Mycoplasma genitalium i M. hominis (koja uzrokuje urogenitalne infekcije kod žena, ali ne i kod muškaraca)

  • Ureaplasma urealyticum

  • Trichomonas vaginalis (trihomonijaza)

Neprecizan pojam "nespecifični uretritis" može se koristiti, ali samo ako testovi na klamidije i gonokoka pristignu negativni, a ne identificira se niti jedan drugi patogen.

Klamidije i mikoplazme također uzrokuju infekcije koje se ne prenose spolnim putem, uključujući trahom i neonatalni konjunktivitis (klamidije) i pneumonije (klamidije i mikoplazme).

Simptomi i znakovi

U muškaraca se nakon inkubacije od 7–28 dana razvija simptomatski uretritis, koji obično započinje blagom dizurijom, nelagodom u mokraćnoj cijevi i prozirnim do mukopurulentnim iscjetkom. Premda iscjedak može biti oskudan, a simptomi blagi, često su izraženiji rano ujutro kad je vanjsko ušće uretre često crveno i začepljeno sasušenim sekretom, koji može i prljati donje rublje. Ponekad je početak nagliji, s dizurijom, učestalim nagonom na mokrenje i obilnim gnojnim iscjetkom koji oponaša gonokokni uretritis. Infekcija može se može razviti u epididimitis. Nakon rektalnoj ili orogenitalnog kontakta sa zaraženom osobom mogu se razviti proktitis ili faringitis.

Žene u pravilu nemaju simptoma, premda se mogu pojaviti simptomi poput iscjetka iz rodnice, dizurije, učestalog nagona na mokrenje, bolova u zdjelici i dispareunije ili simptomi uretritisa. Karakterističan je nalaz cervicitisa sa žutim, mukopurulentnim eksudatom i cervikalne ektopije (proširenja crvenog endocervikalnog epitela na vaginalni dio vrata maternice). Upalne bolesti zdjelice (PID, salpingitis i zdjelični peritonitis) mogu uzrokovati nelagodu u donjem dijelu trbuha (najčešće obostrano) i naznačenu bolnost na palpaciju abdomena, adneksa ili vrata maternice. Dugoročne posljedice upalnih bolesti zdjelice uključuju izvanmaterničnu trudnoću i neplodnost. Fitz– Hugh–Curtisov sindrom (perihepatitis) može izazvati bol u gornjem desnom kvadrantu abdomena, vrućicu i povraćanje.

Klamidija se može se prenijeti na oko, što uzrokuje akutni konjunktivitis.

Reaktivni artritis uzrokovan imunološkim reakcijama na spolne i crijevnih infekcije je rijetka komplikacija klamidijske infekcije u odraslih. Reaktivni artritis ponekad dovodi do promjena na koži i očima te do neinfektivnog recidivirajućeg uretritisa.

Slike klamidijskog reaktivnog artritisa

Novorođenčad majki koje boluju od klamidijskog cervicitisa može razviti klamidijsku pneumoniju ili novorođenačku oftalmiju (ophthalmia neonatorum).

Dijagnoza

  • Testovi na temelju amplifikacije nukleinskih kiselina iz eksudata vrata maternice, uretre, ždrijela ili rektuma ili iz urina

Na infekciju izazvanu klamidijama, mikoplazmama ili ureaplazmama posumnja se u bolesnika sa simptomima uretritisa, salpingitisa, cervicitisa ili neobjašnjenog proktitis, ali slični simptomi mogu biti posljedica i gonokokne infekcije.

Ako su klinički nalazi za uretritis neizvjesni, CDC smjernice iz 2015. navode da uretritis može potkrijepiti bilo što od sljedećeg:

  • Mucinozan, mukopurulentan ili purulentan uočen tijekom pregleda

  • ≥ 10 leukocita u vidnom polju centrifugiranog prvog mlaza urina

  • Pozitivan test na leukocitnu esterazu u prvom mlazu urina

  • ≥ 2 leukocita u vidnom polju na preparatu uretralnog sekreta obojenom po Gramu

Za testiranje na klamidije uzimaju se uzorci iz vrata maternice ili vagine odnosno muške uretre ili rektalnog eksudata. Uzorci urina mogu se koristiti kao alternativa za uzorke iz vrata maternice ili uretre. Brisevi grla i rektuma potrebni su za testiranje infekcije na tim lokalizacijama.

Komercijalno dostupni testovi na temelju nukleinskih kiselina (NAT) za klamidijsku DNA mogu se učiniti na neamplificiranim uzorcima ili uzorcima obrađenim pomoću jedne od nekoliko tehnika amplifikacije nukleinskih kiselina. Testovi se obično obavljaju na uzorcima briseva, ali testovi na temelju amplifikacije nukleinskih kiselina (NAAT) su vrlo osjetljivi i specifični te se mogu učiniti i na uzorcima urina, otklanjajući potrebu za neugodnim brisevima uretre ili vrata maternice. Općenito bi uzorci iz grla i rektuma trebali biti testirani isključivo u laboratorijima koji su ovlašteni za korištenje tih testova na tim anatomskim lokalizacijama. Metode amplifikacije nukleinskih kiselina trebale bi se rutinski koristiti za probir i dijagnostiku u bolesnika s visokim rizikom (npr. nezaštićeni seks s novim ili više partnera, anamneza o prethodnim spolno prenosivim bolestima [SPB], seks u zamjenu za drogu ili novac).

Zbog česte koinfekcije drugim spolno prenosivim bolestima (osobito gonokokom), bolesnici koji imaju simptomatski uretritis također bi trebali biti testirani na gonoreju. Testiranje za druge spolno prenosive bolesti, uključujući i serološko testiranje na sifilis i HIV, također treba uzeti u obzir.

Otkrivanje mikoplazme i Ureaplasma spp. je trenutno nepraktično u rutinskoj praksi; razvijaju se pojedini komercijalni NAAT za mikoplazme, ali još uvijek nisu široko dostupni.

U SAD-u, sve potvrđene slučajeve klamidijske infekcije, gonoreje i sifilisa mora se prijaviti sustavu javnog zdravstva.

Probir

Pretrage mokraće ili samostalno uzeti vaginalni brisevi na kojima će se koristiti NAAT-ovi su osobito korisni za probir asimptomatskih osoba s visokim rizikom za SPB, jer pritom nije potreban pregled spolovila. Preporuke za probir razlikuju se ovisno o spolu, dobi, seksualnoj aktivnosti bolesnika i uvjetima.

Kod žena koje nisu trudne (uključujući i žene koje imaju seksualne odnose sa ženama) probir se vrši jednom godišnje ako

  • Su spolno aktivne i mlađe od 25 godina

  • Imaju u dosadašnjoj anamnezi SPB

  • Su rizičnog seksualnog ponašanja (primjerice, imaju novog seksualnog partnera ili više seksualnih partnera, bave se seksualnim radom, nedosljedno koriste prezervative)

  • Imaju partnera koji se upušta u visokorizično ponašanje

Kod trudnih žena se probir vrši kod prvog trudničkog pregleda; kod onih koje su mlađe od 25 godina ili imaju faktore rizika probir se ponovno vrši tijekom trećeg tromjesečja

Kod heteroseksualno aktivnih muškaraca se ne vrši rutinski probir osim u situacijama s visokom prevalencijom klamidijske infekcije, uključujući i one s više spolnih partnera, one koji se javljaju kao bolesnici u klinikama za spolno prenosive bolesti i one koji ulaze u kaznionice.

Kod muškaraca koji imaju seksualne odnose s muškarcima probir se vrši ako su bili spolno aktivni u prethodnih godinu dana (za insertivne odnose probirom mokraće; za receptivne odnose brisom rektuma; za oralne odnose brisom ždrijela).

(Vidi također US Preventive Services Task Force sažetak preporuka u za probir na klamidiju.screening for chlamydial infection)

Liječenje

Nekomplicirane dokazana ili suspektna infekcija klamidijom, ureaplazmom ili mikoplazmom liječi se jednim od sljedećeg:

Azitromicin (koji se daje jednokratno) ima prednost pred lijekovima koji se uzimaju u višestrukim dozama tijekom 7 dana.

Kod trudnica treba koristiti jednokratno azitromicin 1 g p.o.

Ovi režimi ne liječenje pouzdano gonoreju, koja je konkomitantno prisutna u mnogih bolesnika s klamidijskim infekcijama. Stoga, ako nije isključena gonoreja, liječenje treba uključiti i jednu dozu ceftriaksona 250 mg i.m.

Bolesnici koji imaju relaps bolesti (oko 10%) su obično koinficirani uzročnicima koji ne reagiraju na antiklamidijsko liječenje ili su tijekom liječenja ponovno inficirani.

Oni bi trebali biti ponovno testirani na klamidijsku infekciju i gonoreju i, ako je moguće, na trihomonijazu. Trebalo bi ih liječiiti azitromicinom, osim ako su njega dobivali i ranije. Ako je azitromicin bio neučinkovit, može se pokušati s moksifloksacinom. U područjima gdje je raširena trihomonijaza, preporučuje se empirijsko liječenje metronidazolom, osim ako PCR pokazuje da sz bolesnici negativni na trihomonijazu.

Trenutne spolne partnere treba liječiti. Bolesnici bi se trebali suzdržati od spolnih odnosa sve dok i oni i njihovi partneri ne provedu barem tjedan dana terapije

Kod neliječenih klamidijskih spolnih infekcija, simptomi i znakovi povuku se u roku od 4 tjedna u oko dvije trećine pacijenata. Međutim, kod žena može perzistirati asimptomatska infekcija vrata maternice, dovodeći do kroničnog endometritisa, salpingitisa ili zdjeličnog peritonitisa i njihovih posljedica - bol u zdjelici, neplodnost i povećan rizik za izvanmaterničnu trudnoću. Budući da klamidijske infekcije kod žena mogu imati ozbiljne dugoročne posljedice, čak i kada su simptomi blagi ili odsutni, ključno je na vrijeme otkriti infekciju u žena te liječiti njih i njihove spolne partnere.

Ključne točke

  • Spolno stečene klamidijske, mikoplazmatske i ureaplazmatske infekcije mogu zahvatiti uretru, vrat maternice, adneksa, ždrijelo ili rektum.

  • Dijagnostika se vrši testovima amplifikacije nukleinskih kiselina.

  • Također je potrebno testirati na koinfekciju s drugim spolno prenosivim bolestima, uključujući gonoreju, sifilis i HIV infekciju.

  • Probir na klamidijsku infekciju kod visokorizičnih asimptomatskih pacijenata.

  • Koristiti režim antibiotika koji također pokriva gonoreju, ako nije isključena.

Više informacija

  • US Preventive Services Task Force: Chlamydia and Gonorrhea: ScreeningUS Preventive Services Task Force: Chlamydia and Gonorrhea: Screening

  • CDC: 2015 STDs Treatment GuidelinesCDC: 2015 STDs Treatment Guidelines