Pregled poremećaja povezanih s uzimanjem psihoaktivnih tvari

Autor: Thomas Kosten, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Karlica Hana, dr. med.

Poremaćaji vezani uz psihoaktivne tvari odnose se na supstance koje izravno djeluju na sustav nagrade u mozgu. Aktivacija sustava nagrade obično uzrokuje osjećaj ugode; osjećaji ugode široko variraju s obzirom na supstancu. Isti su podijeljeni u 10 različitih grupa koje imaju drugačiji, iako ne sasvim različit farmakološki mehanizam. Grupe supstanci uključuju:

Ova klasifikacija se ne temelji na podjeli na legalne (npr, alkohol, kofein), ilegalne (npr halucinogeni) ili lijekove dostupne na recept (npr morfij, lorazepam). Specifični poremećaji se liječe na način koji je opisan na drugim mjestima u The Manual.

Pojam "narkotik" je pravni i kolokvijalni izraz. Izvorno, taj naziv odnosi se na tvari koje uzrokuju narkozu (oduzetost ili stupor), naročito opioidne lijekove (npr. opijum, derivati opijuma). S obzirom da se pojam trenutno koristi nedosljedno (npr. američka vlada svrstava stimulirajuću drogu kokain među narkotike) izraz ima malo znanstveno ili medicinsko značenje.

Klasifikacija poremećaja vezanih uz psihoaktivne tvari

Poremećaji vezani uz psihoaktivne tvari podijeljeni su:

Poremećaji inducirani PAT-ima uključuju izravan učinak tvari izazivajući

Poremećaji zlouporabe droga se opisuju kao oni poremećaji u kojih pacijenti nastavljaju s patološkim obrascem ponašanja unatoč problemima vezanima za njhovu upotrebu. Očituju se također i fiziološke manifestacije kao posljedice uzimanja istih koje uzrokuju promjene u neuronskim mrežama. Zajednički termini "ovisnost" i "zlouporaba" te "adikcija" se previše široko i varijabilno koriste da bi se mogli koristiti u sistematiziranju dijagnoza; stoga izraz "Poremećaj uporabe psihoaktivnih tvari" je shvatljiviji i ima manje negativnih konotacija.

Tvari su rapoređene u 10 grupa te se razlikuju po tome kolika je vjerojatnost da uzrokuju poremećaj uzimanjem sredstava ovisnosti. Ta vjerojatnost se naziva adiktivni potencijal i ovisi o više čimbenika, uključujući

  • Način primjene

  • Razina u kojoj tvari prelazi krvno-moždanu barijeru i stimulira put nagrade

  • Vrijeme do pojave učinka

  • Sposobnost izazivanja tolerancije i / ili simptome sustezanja

Psihoaktivne tvari na državnim kontrolnim listama

U SAD–u se prema Comprehensive Drug Abuse Prevention and Control Act, donesenom 1970. i kasnijim promjenama od farmaceutske industrije zahtijeva da neke skupine ovih tvari drži pod fizičkim nadzorom te da o njima vodi strogu dokumentaciju. Nadzirane tvari se dijele na 5 lista (ili skupina) na osnovi potencijala za zloporabu, prihvaćene primjene pri liječenju i prihvaćene razine opasnosti pri korištenju pod liječničkim nadzorom. Klasifikacija određuje kako koja tvar mora biti pod kakvom kontrolom.

  • Tvari iz skupine I imaju visok potencijal zloporabe, nemaju prihvaćenu primjenu u liječenju i nisu prihvaćene kao bezopasne. Tvari iz skupine I mogu se primjenjivati samo od države odobrenim istraživačkim uvjetima.

  • Raspored II do IV: Ide od rasporeda II do IV, ovi lijekovi imaju manju sklonost ovisnosti. Oni imaju certificiranu medicinsku upotrebu. Recepti za tvari iz skupina II do IV moraju imati broj licence liječnika izdane od strane federalne Drug Enforcement Administration (DEA).

  • Raspored V: Te tvari imaju najmani potencijal za razvijanje ovisnosti, tj. adkitivni potencijal. Za neke tvari iz skupine V nije potreban recept.

Državni propisi se razlikuju od države do države.