Impetigo je površinska infekcija kože sa stvaranjem krusta ili bula, a uzrokuju ga streptokoki, stafilokoki ili oba uzročnika. Ektima je ulcerirani oblik impetiga. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječi se lokalnom, a ponekad i peroralnom primjenom antibiotika.
(Vidi također Pregled bakterijskih infekcija kože.)
U većine se bolesnika ne nalaze predisponirajući čimbenici, no impetigo može nastati nakon bilo kakvog prekida kožne barijere. Čini se kako su opći čimbenici rizika vlažni okoliš, loša higijena i kronično nosilaštvo stafilokoka ili streptokoka u nosnoj šupljini. Impetigo može biti bulozni i nebulozni. Staphylococcus aureus je dominantan uzrok nebuloznog impetiga i uzrok svih buloznih impetiga. Bule su uzrokovane eksfolijativnim toksinom kojega stvaraju stafilokoki. Meticilin rezistentni S. aureus (MRSA) je izoliran u oko 20% slučajeva impetiga.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi impetiga i ektime
Nebulozni impetigo tipično se manifestira kao nakupine vezikula ili pustula koje rupturiraju te se razvija krusta boje meda (eksudat iz baze lezija) na lezijama. Manje lezije mogu se spojiti u veće plakove pokrivene krustama.
Bulozni impetigo sličan je, s iznimkom da se vezikule tipično naglo povećavaju te tvore bule. Bule pucaju i ogoljuju veće površine kože koje bivaju prekrivene krustama boje meda.
Primjeri nebuloznog i buloznog impetigaImpetigo (dojenče)
Ova slika prikazuje nakupine vezikula i pustula sa stvaranjem kruste boje meda.
DR P. MARAZZI/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Nebulozni impetigo (dijete)
Ova slika prikazuje perinazalne plakove impetiga pokrivene krustama koji se nalaze na licu djeteta.
Image courtesy of Wingfield Rehmus, MD, MPH.
Vezikulozni impetigo
Vezikulozni impetigo je površinska infekcija kože koja se manifestira kao nakupine vezikula ili pustula koje pucaju i stvaraju kraste boje meda.
Image provided by Thomas Habif, MD.
Bulozni impetigo (abdomen)
Ova slika prikazuje bulozni impetigo na abdomenu dojenčeta. Osip započinje kao crvena mrlja, koja se pretvara u male pustule koje se međusobno povezuju i, naposljetku, stvaraju žute mjehure (bule) kao što se vidi na slici.
SCIENCE PHOTO LIBRARY
Bulozni impetigo (prsti)
Bulozni impetigo je površinska infekcija kože koja se manifestira kao nakupine vezikula ili pustula koje naglo rastu i formiraju bule. Bule pucaju i zaostaju velike površine ogoljene kože koje potom budu prekrivene tekućinom i krustom boje meda.
Sliku ustupio Thomas Habif, MD.
Ektimu karakteriziraju maleni, gnojni, plitki, udubljeni čirevi s debelim, smeđe-crnim krustama i okolnim eritemom.
Ektima
Ova slika prikazuje malene, gnojne, plitke, udubljene čireve s debelim, smeđe-crnim krustama i okolnim eritemom.
© Springer Science+Business Media
Impetigo i ektima izazivaju blagu bol ili neugodu. Pruritus je čest; grebanjem se infekcija može proširiti na zdravu okolnu i udaljenu kožu.
Dijagnoza
Dijagnoza impetiga i ektime
Dijagnoza impetiga i ektime se postavlja na temelju karakteristične kliničke slike.
Kultivacija brisa lezija je indicirana samo ako bolesnik ne odgovori na empirijsko antibiotsko liječenje. Bolesnicima s recidivirajućim impetigom treba uzeti bris nosne sluznice za uzgoj uzročnika u kulturi. Kod dugotrajnih infekcija treba učiniti uzgoj uzročnika u kulturi za prepoznavanje eventualne infekcije MRSA-om.
Liječenje
Liječenje impetiga i ektime
Zahvaćena područja treba oprati lagano sapunom i vodom nekoliko puta dnevno kako bi se uklonile kruste.
Tretman za lokalizirani impetigo je lokalno mupirocin mast 3xdnevno/7 dana ili retapamulin mast 2xdnevno/ 5 dana. Fusidatna kiselina 2% krema 3 - 4 x dnevno do nestanka promjena jednako je učinkovita, ali nije dostupna u SAD-u.
Oralni antibiotici (npr. dikloksacilin ili cefaleksin 250 do 500 mg 4xdnevno [12.5 mg / kg 4xdnevno kod djece] tijekom 10 dana) može biti potrebna u bolesnika s opsežnim ili rezistentnim lezijama; klindamicin 300 mg svakih 6 h ili eritromicin 250 mg svakih 6h može se koristiti u alergičnih na penicilin, ali otpornost na oba lijeka je sve veći problem.
Upotreba inicijalne empirijske terapije protiv MRSA-e obično se ne preporučuje, osim ako ne postoje uvjerljivi klinički razlozi (npr. kontakt s osobom kod koje je zabilježena bolest, izloženost zabilježenoj epidemiji bolesti, prevalencija veća od 10% ili 15% u bakterijskoj kulturi). Liječenju MRSA-e treba prethoditi test kulture i test osjetljivosti rezultata; obično, klindamicin, trimetoprim / sulfametoksazol i doksiciklin su učinkoviti protiv većine sojeva MRSA zajednice.
Drugi oblici liječenja obuhvaćaju uspostavu normalne barijere kože u bolesnika s atopijskim dermatitisom ili opsežnom suhoćom kože lokalnom primjenom emolijensa, ili prema potrebi, kortikosteroida. Osobe koje u nosnoj šupljini kronično nose uzročnike liječe se lokalnim antibiotikom (mupirocin) tijekom jednog tjedna svaki mjesec tijekom 3 uzastopna mjeseca.
Pravovremeno liječenje dovodi do brzog ozdravljenja. Odgađanje može uzrokovati celulitis, limfangtis te hiper– i hipopigmentaciju sa ili bez stvaranja ožiljaka. Djeca u dobi od 2–4 godine su pod visokim rizikom akutnog glomerulonefritisa ako su uzročnici nefrogeni sojevi streptokoka grupe A (tip 49, 55, 57, 59); nefritis je češći u južnim dijelovima SAD-a nego u drugim regijama. Malo je vjerojatno da liječenje antibioticima sprječava poststreptokokni glomerulonefritis.
Ključne točke
S. aureus izaziva većinu nebuloznih impetiga i sve bulozne oblike.
Kruste boje meda su karakteristične za bulozni i nonbulozni impetigo.
Kod perzistentnog impetiga, uzeti bris za bakterijsku kulturu rane (kako bi se identificirao meticilin rezistentni S. aureus [MRSA]) i nosne sluznice (kako bi se identificirao uzročni rezervoar u nosu).
Većinu bolesnika treba liječiti lokalnim antibioticima.