Poremećaj orgazma uključuje odsutnost orgazma, rijetkost, njegovu izrazitu oslabljenost ili naglašeno kašnjenje s obzirom na poticaj, usprkos visokoj razini subjektivne nadraženosti.
Poremećaj može biti primaran ili sekundaran.
-
Primarni: žena nikada nije bila u mogućnosti postići orgazam
-
Sekundarni: žena je prije mogla doživjeti orgazam, ali sada to više ne može..
(Vidi također Pregled ženske seksualne funkcije i disfunkcije.)
Etiologija
Čimbenici koji doprinose disfunkciji orgazma kod žena:
-
Kontekstualni čimbenici (npr. konstantna nedovoljna predigra, partnerova preuranjena ejakulacija, loša komunikacija o seksualnim sklonostima)
-
Psihološki čimbenici (npr. anksioznost, stres, nedostatak povjerenja u partnera)
-
Kulturološki čimbenici (npr. nedostatak priznanja ili pažnje koja se pridaje ženskom seksualnom užitku)
-
Terapija lijekovima (npr. neki antipsihotici ili, obično, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI))
-
Nedostatak znanja o seksualnoj funkciji
-
Oštećenje genitalnih senzornih ili autonomnih živaca ili putova (npr. zbog dijabetesa ili multiple skleroze)
-
Distrofija vulve (npr. lichen sclerosus)
Simptomi i znakovi
Žene s poremećajem orgazma često imaju druge vrste seksualne disfunkcije (npr. dispareunija, disfunkcija dna zdjelice). Anksiozni poremećaji i depresija su također najčešći među ženama s ovim poremećajem.
Dijagnoza
Kliničari intervjuiraju oba partnera odvojeno i zajedno ako je moguće; od žene se traži da opiše problem vlastitim riječima i treba uključiti specifične elemente (vidi tablicu Komponente seksualne povijesti za procjenu ženske seksualne disfunkcije).
Dijagnoza poremećaja orgazma je klinička, temeljena na kriterijima u DSM-5:
-
Odgođen, rijedak ili izostanak orgazma ili izrazito smanjeni intenzitet orgazma nakon normalne faze seksualnog uzbuđenja u svim ili gotovo svim prilikama seksualne aktivnosti
-
Uznemirenost ili interpersonalni problemi zbog orgazmičke disfunkcije
-
Nema drugog poremećaja ili tvari koja je isključivo odgovorna za orgazmičku disfunkciju
Simptomi moraju biti prisutni ≥ 6 mj.
Budući da vrsta stimulacije koja izaziva orgazam uvelike varira, kliničari moraju koristiti kliničku prosudbu kako bi utvrdili je li ženina reakcija manjkava, na temelju njezine dobi, seksualnog iskustva i primjerenosti seksualne stimulacije koju prima.
Liječenje
Liječenje poremećaja orgazma
Samo-stimulacije
Psihološka terapija
Podaci podupiru samo–stimulaciju (mastrubaciju). Prva linija liječenja poremećaja ženskog orgazma je usmjerena masturbacija koja uključuje niz propisanih vježbi.
Može pomoći vibrator postavljen na mons pubis blizu klitorisa, kao i povećanje broja i jačine podražaja, simultano ako je potrebno. Može pomoći i edukacija o seksualnoj funkciji (npr. potreba za stimulacijom i drugih dijelova tijela prije stimulacije klitorisa).
Seksualna terapija za žene, sa ili bez partnera, često im može pomoći u rješavanju zabrinutosti oko seksualne izvedbe i osjećaja.
Psihoterapija, koja uključuje i kognitivno-bihevioralnu terapiju i psihoterapiju, može pomoći ženi da utvrdi i savlada strah od ranjivosti i problema s povjerenjem u partnera. Preporuka prakticiranja mindfulnessa i upotreba mindfulness-bazirane kognitivne terapije (MBCT) može pomoći ženama da obraćaju pažnju na seksualne senzacije (ostajući u sadašnjem trenutku) i da ne procjenjuju ili nadziru te osjete.
Trenutno nema podataka koji upućuju na to da je bilo koji lijek učinkovit u liječenju poremećaja orgazma kod žena.
Ključne točke
Dijagnoza poremećaja orgazma kod žena temelji se na DSM-5 kliničkim kriterijima.
Liječi se usmjerenom mastrubacijom, obično kao prvom terapijskom opcijom
Preporučite seksualnu terapiju i druge psihološke terapije kako biste ženama pomogli u prepoznavanju i upravljanju čimbenicima koji pridonose poremećaju orgazma.