Intersticijski cistitis je neinfektivna upala mjehura koja izaziva bol (suprapubičnu, zdjeličnu, trbušnu), polakisuriju i urgenciju s inkontinencijom. Dijagnosticira se anamnezom i isključivanjem drugih kliničkih poremećaja te cistoskopijom i biopsijom. Liječenjem se većina bolesnika oporavi, ali je izlječenje rijetko. Terapija je različita, ali se sastoji iz promjene u prehrani, vježbi mjehura, upotrebe pentosana, analgetika i intravezikalne primjene lijekova.
(Vidi također Pregled mokrenja.)
Učestalost intersticijskog cistitisa je nepoznata; čini se da je češći no što se ranije mislilo i da može biti u podlozi drugih kliničkih sindroma (npr. kronična bol u zdjelici). Bijelci su osjetljiviji, a 90% slučajeva čine žene.
Uzrok je nepoznat, a u obzir dolazi gubitak zaštitnog uroepitelnog mucina s prodorom kalija i drugih sastojaka mokraće u stijenku mjehura s posljedičnim podraživanjem osjetnih živaca i oštećenjem glatkog mišića. U procesu možda posreduju i mastociti, ali im je uloga nejasna.
Simptomi i znakovi
Intersticijski cistitis je inicijalno bez simptoma, ali se godinama simptomi razvijaju i pogoršavaju razmjerno oštećenju stijenke mjehura. Javljaju se pritisak i bolovi u maloj zdjelici i suprapubično, obično uz polakisuriju (do 60×/dan) ili urgenciju. Simptomi se pogoršavaju kako se mokraćni mjehur puni, a smanjuju prilikom mokrenja; u nekih ljudi simptomi se pogoršavaju kod ovulacije, menstruacije, sezonske alergije, fizičkog ili emocionalnog napora te pri spolnom odnosu. Hrana s puno kalija (npr. čokolada, agrumi, rajčice, kofeinski napitci) mogu uzrokovati pogoršanje. Duhan, alkohol i začinjena hrana mogu pogoršati simptome. Ako se zid mokraćnog mjehura ožiljkasto promijeni, rastezljivost i kapacitet mjehura se smanjuje ili se pogoršava urgencija i polakisurija.
Dijagnoza
Na dijagnozu upućuju simptomi nakon isključenja daleko češćih uzroka sličnih smetnji (npr. uroinfekti, upalne bolesti male zdjelice, kronični prostatitis ili prostatodinija, divertikulitis).
Cistoskopija je potrebna, a ponekad otkriva benigni ulkus mjehura (Hunner) ; biopsija je potrebna radi isključenja raka mokraćnog mjehura. Točnost dijagnoze može poboljšati procjena simptoma upotrebom standardizirane skale simptoma ili tijekom intravezikalne primjene kalijevog klorida (ispitivanje osjetljivosti kalija), ali još nije u rutinskoj praksi.
Liječenje
-
Promjene u načinu života
-
Vježba mjehura
-
Lijekovi (npr pentosan polisulfat natrij, triciklički antidepresivi, NSAID, instilacija dimetil sulfoksida)
-
Posljednju mjeru predstavlja kirurški zahvat
Promjene u načinu života:
U do 90% bolesnika stanje se poboljša s terapijom, ali je izliječenje rijetko. Liječenje uključuje poticanje svijesti i izbjegavanje potencijalnih uzroka poput duhana, alkohola, hrane s visokim sadržajem kalija i začinjene hrane.
Izbor liječenja
Osim promjena načina života, po potrebi se koriste i vježbe mokraćnog mjehura, lijekovi, intravezikalna terapija i operacija. Smanjenje stresa i biofeedback (za jačanje mišića dna zdjelice, npr. Kegelove vježbe) mogu pomoći. Nema dokazano učinkovitog režima, no prije pristupanja kirurškom zahvatu preporučuje se kombinacija ≥2 konzervativna pristupa.
Terapija lijekovima
Najčešće korišteni lijek je natrij pentozanpolisulfat, molekula nalikheparinuslična urotelnom glukozaminoglikanu; doze od 100 mg PO može pomoći u obnovi zaštitne površine mjehura. Poboljšanje se ne mora primjetiti sve od 2 do 4 mjeseca Intravezikalna primjena 15 ml otopine koja sadrži 100 mg pentosana ili 40000 jedinica heparina uz 80 mg lidokaina i 3 ml NaHCO3 zna pomoći bolesnicima koji ne reagiraju na peroralnu terapiju. Triciklički antidepresivi (npr. imipramin, 25–50 mg 1×/dan) i NSAID u standardnim dozama mogu olakšati bolove. Antihistaminici, npr. hidroksizin 10– 50 mg 1× dnevno prije spavanja, mogu pomoći izravnom inhibicijom mastocita ili blokiranjem alergijskih okidača.
Instilacija dimetil sulfoksida u mjehur kroz kateter i zadržavanje od 15 minuta može iscrpiti supstancu P i uzrokovati granulaciju mastocita; 50 ml svakih 1 do 2 tjedna kroz 6 do 8 tjedana, ponovljenog po potrebi, ublažava simptome kod do jedne polovine bolesnika. Intravezikalna primjena BCG-a i hijaluronske kiseline su još u fazi ispitivanja.
Kirurški i ostali postupci
Nekim bolesnicima pomaže hidrodistenzija mjehura, cistoskopska resekcija Hunnerovih ulkusa i stimulacija korijena sakralnog živca (S3).
Kirurški zahvati (npr. parcijalna cistektomija, augmentacija mjehura, formiranje novog mjehura ili formiranje drugih urinarnih derivacija) su zadnja nada bolesnicima s nesnosnim bolovima koji ne reagiraju na druge metode liječenja. Ishod je nepredvidiv; u nekih bolesnika simptomi ostaju trajni.
Ključne točke
-
Intersticijski cistitis je neinfektivna upala mjehura koja izaziva kroničnu bol u zdjelici i polakisuriju.
-
Dijagnoza zahtijeva izuzeće drugih uzroka simptoma (npr infekcije mokraćnih puteva, upalne bolesti zdjelice, kronični prostatitis ili prostatodinija, divertikulitis), cistoskopiju i biopsiju.
-
Izliječenje je rijetko, ali uz terapiju dolazi do poboljšanja u do 90% bolesnika.
-
Liječenje uključuje modifikaciju prehrane, vježbe mokraćnog mjehura i lijekove (npr pentosan polisulfat natrij, triciklički antidepresivi, NSAID, instilacija dimetilsulfoksida).
-
Kirurški zahvat je zadnja mjera za bolesnike s nepodnošljivom boli refraktornom na sva druga liječenja.