Peritonzilarni apsces i celulitis su akutne infekcije ždrijela, najčešće kod adolescenata i mladih odraslih osoba. Simptomi su jaka grlobolja, trizmus, "hot potato" glas i devijacija uvule. Za dijagnozu je potrebna citološka punkcija. Liječenje obuhvaća antibiotike širokog spektra, drenažu gnoja, hidraciju, analgetike i ponekad, hitnu tonzilektomiju.
Etiologija
Apsces i celulitis vjerojatno predstavljaju spektar istog zbivanja, kod kojega se bakterijska infekcija tonzila i ždrijela širi na meka tkiva. Infekcija je gotovo uvijek jednostrana i smještena između tonzile i gornjeg mišića konstriktora ždrijela. Obično uključuje brojne bakterije. Najčešći aerobni uzročnici su Streptococcus i Staphylococcus, dok su najčešći anaerobni uzročnici Bacteroides sp.
Simptomi i znakovi
Simptomi uključuju postupni razvoj jake jednostrane grlobolje, disfagiju, vrućicu, otalgiju i asimetrično povećanje vratnih limfnih čvorova. Trismus "hot potato" glas (govori kao da je vrući predmet bio u ustima), loše opće stanje (primjerice, oslabljen ili odsutan kontakt očima, neprepoznavanje roditelja, razdražljivost, nemogućnost utjehe ili distrakcije, vrućica, tjeskoba) slinjenje, izražena halitoza, eritem krajnika, i eksudati su česti. I apsces i celulitis pokazuju edem iznad zahvaćene tonzile, no kod apscesa postoji nešto naglašenije izbočenje, uz asimetriju mekog nepca i uvule.
Dijagnostika
-
aspiracija iglom
-
Ponekad CT
Peritonzilarni celulitis se prepoznaje kod bolesnika s jakom grloboljom i trizmusom, "hot potato" glasom te pomakom uvule u suprotnu stranu. U svih takvih bolesnika potrebna je citološka punkcija tonzilarne mase i kultivaciju uzročnika Aspiracija gnoja razlikuje apsces od celulitisa.
Kad je tjelesni pregled otežan, ili dijagnoza dvojbena, postavljanju dijagnoze može pomoći CT ili ultrazvuk vrata, osobito kad je potrebno razlikovanje od parafaringealne ili druge duboke infekcije vrata.
Liječenje
-
Antibiotici
-
Drenaža apscesa
Celulitis se povlači, obično, obično za 48 h uz hidraciju i visoke doze penicilina (npr. 2 milijuna jedinica IV svaka 4 h ili 1 g PO 4×/ dan); aternativa uključuje prvu generaciju cefalosporina ili klindamicin. Potom se, prema antibiogramu, propisuju antibiotici kroz 10 dana.
apscesi se incidiraju i dreniraju u hitnoj službi pomoću temeljite lokalne anestezije, a ponekad i lagane sedacije; mnogi kliničari vjeruju da sama punkcija pruža odgovarajuću drenažu. Premda se mnogi bolesnici mogu liječiti ambulantno, zbog parenteralne primjene antibiotika, IV hidracije i nadzora nad dišnim putom, neke je potrebno kratkotrajno hospitalizirati. Rijetko se izvodi hitna tonzilektomija, osobito u mladog i nesuradljivog bolesnika koji ima druge indikacije za elektivnu tonzilektomiju (npr. česte rekurirajuće tonzilitise ili opstruktivnu apneju u snu u anamnezi). U suprotnom, provodi se elektivna tonzilektomija 4 do 6 tjedana kasnije, kako bi se spriječilo ponavljanje apscesa