Peritonzilarni apsces i celulitis

Autor: Alan G. Cheng, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Davor Vagić, dr. med.
Prijevod: dr. sc. Andro Košec, dr. med.

Peritonzilarni apsces i celulitis su akutne infekcije ždrijela, najčešće kod adolescenata i mladih odraslih osoba. Simptomi su jaka grlobolja, trizmus, "hot potato" glas i devijacija uvule. Za dijagnozu je potrebna citološka punkcija. Liječenje obuhvaća antibiotike širokog spektra, drenažu gnoja, hidraciju, analgetike i ponekad, hitnu tonzilektomiju.

Etiologija

Apsces i celulitis vjerojatno predstavljaju spektar istog zbivanja, kod kojega se bakterijska infekcija tonzila i ždrijela širi na meka tkiva. Infekcija je gotovo uvijek jednostrana i smještena između tonzile i gornjeg mišića konstriktora ždrijela. Obično uključuje brojne bakterije. Najčešći aerobni uzročnici su Streptococcus i Staphylococcus, dok su najčešći anaerobni uzročnik Bacteroides species.

Simptomi i znakovi

Peritonzilarni apsces

Ova fotografija prikazuje peritonzilarni apsces s izbočenjem i devijacijom uvule, uz umjereni trizmus.

Sliku omogućio Clarence T. Sasaki, MD.

Simptomi uključuju postupni razvoj jake jednostrane grlobolje, disfagiju, vrućicu, otalgiju i asimetrično povećanje vratnih limfnih čvorova. Trizmus "hot potato" glas (govori kao da je vrući predmet bio u ustima), loše opće stanje (primjerice, oslabljen ili odsutan kontakt očima, razdražljivost, nemogućnost utjehe ili distrakcije, vrućica, tjeskoba) slinjenje, izražena halitoza, eritem krajnika, i eksudati su česti. I apsces i celulitis pokazuju edem iznad zahvaćene tonzile, no kod apscesa postoji nešto naglašenije izbočenje, uz asimetriju mekog nepca i uvule.

Dijagnostika

  • aspiracija iglom

  • Ponekad CT

Peritonzilarni celulitis se prepoznaje kod bolesnika s jakom grloboljom i trizmusom, "hot potato" glasom te pomakom uvule u suprotnu stranu. U svih takvih bolesnika potrebna je citološka punkcija tonzilarne mase i kultivacija uzročnika. Aspiracija gnoja razlikuje apsces od celulitisa. Ultrasonografija na mjestu liječenja može se koristiti za dijagnozu i određivanje optimalnog mjesta za aspiraciju ili inciziju i drenažu.

Kad je tjelesni pregled otežan, ili dijagnoza dvojbena, postavljanju dijagnoze može pomoći CT vrata, osobito kad je potrebno razlikovanje od parafaringealne ili druge duboke infekcije vrata.

Liječenje

  • Antibiotici

  • Drenaža apscesa

Celulitis se obično povlači kroz 48 sati, uz hidraciju i visoke doze penicilina (npr. 2 milijuna jedinica IV svaka 4 sata ili 1 g oralno 4 puta dnevno); alternativa uključuje prvu generaciju cefalosporina ili klindamicin. Potom se, prema antibiogramu, propisuju antibiotici kroz 10 dana.

Apscesi se incidiraju i dreniraju u hitnoj službi pomoću temeljite lokalne anestezije, a ponekad i lagane sedacije; mnogi kliničari vjeruju da sama punkcija pruža odgovarajuću drenažu. Ultrazvučno vođenje se ponekad koristi kada je dijagnoza apscesa nejasna ili kada je apsces mali (< 1 cm). Premda se mnogi bolesnici mogu liječiti ambulantno, zbog parenteralne primjene antibiotika, IV hidracije i nadzora nad dišnim putom, neke je potrebno kratkotrajno hospitalizirati. Rijetko se izvodi hitna tonzilektomija, osobito u mladog i nesuradljivog bolesnika koji ima druge indikacije za elektivnu tonzilektomiju (npr. česte rekurirajuće tonzilitise ili opstruktivnu apneju u snu u anamnezi). S druge strane, ako su pacijenti također imali rekurirajuće tonzilitise, provodi se elektivna tonzilektomija 4 do 6 tjedana kasnije, kako bi se spriječilo ponavljanje apscesa