Sindrom atletskog srca sastoji se od anatomskih (strukturnih ili građevnih) i funkcionalnih promjena koje se zbivaju u miokardu osoba koje treniraju > 1 sat dnevno. Sindrom je asimptomatski, a znakovi su bradikardija, sistolički šum i dodatni srčani zvukovi. Elektrokardiografske abnormalnosti su česte. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom i ultrazvukom srca. Liječenje nije potrebno. Sindrom je značajan jer se mora razlučiti od drugih teških srčanih poremećaja.
Intenzivno, produženo treniranje snage i izdržljivosti uzrokuje mnoge fiziološke prilagodbe. Volumno i tlačno opterećenje u lijevom ventrikulu (LV) raste, što s vremenom povećava masu LV, debljinu stineki i veličinu komore. Maksimalni udarni i minutni volumen se povećavaju, što dovodi do manjeg broja otkucaja srca u mirovanju i produljenog dijastoličkog punjenja. Manji broj srčanih otkucaja rezultat je primarno povećanog tonusa vagusa, ali i smanjene simpatičke aktivacije i drugih ne–autonomnih čimbenika koji snižavaju intrinzičnu aktivnost sinusnog čvora. Bradikardija smanjuje potrebu miokarda za kisikom; istovremeno, povišenje ukupnog hemoglobina i volumena krvi poboljšava transport kisika. Unatoč ovim promjenama, sistolička i dijastolička funkcija ostaju normalne. Anatomske (strukturne) promjene u žena su u pravilu manje izražene no u muškaraca iste dobi, površine tijela i načina treninga.
Simptomi i znakovi
Simptoma nema. Znakovi se razlikuju, ali mogu uključivati bradikardiju; iktus LV koji je lateralno pomaknut, povećan i jače amplitude; sistolički ejekcijski šum na lijevom donjem rubu sternuma; treći šrčani ton (S3) koji se javlja zbog ranog, brzog dijastoličkog punjenja klijetke; četvrti srčani ton (S4) koji se najbolje čuje u mirovanju i bradikardiji jer se povećava dijastoličko vrijeme punjenja; i konačno hiperdinamični karotidni puls. Ovi znakovi odražavaju strukturalne promjene srca koja su znak adaptacije na intenzivni trening.
Dijagnoza
Nalazi se obično otkriju prilikom rutinskih pregleda ili prilikom obrade drugih simptoma. Većina športaša ne zahtijeva široku obradu, premda je obično uputno učiniti EKG. Ako simptomi upućuju na bolest srca, potrebno je učiniti EKG, UZV srca te test opterećenja (ergometriju).
Sindrom atletskog srca je dijagnoza koja se postavlja isključenjem ostalih te se mora razlikovati od drugih poremećaja koji uzrokuju slične promjene, ali ugrožavaju život (npr. hipertrofična ili dilatativna kardiomiopatija, ishemijske bolesti srca, aritmogena displazija desne klijetke).
EKG
Mogu se javiti razne promjene u ritmu i morfologiji EKG-a, no one slabo koreliraju s jačinom treninga i kardiovaskularnim performansama. Najčešći EKG nalaz je
Rijetko, srčana frekvencija je < 40 otkucaja/min. Česta je i sinusna aritmija uz nalaz bradikardije. Bradikardija u mirovanju može također pogodovati
Ostali EKG nalazi koji se mogu pojaviti su
-
Atrioventrikularni (AV) blok prvog stupnja (do trećine sportaša)
-
AV blok drugog stupnja (uglavnom tip I) koji se nalazi u mirovanju, a nestaje tijekom opterećenja, rjeđi je nalaz.
-
Visoke amplitude QRS kompleksa s promjenama T valova inferolateralno (što odražava hipertrofiju LV)
-
Duboka inverzija T valova anterolateralno
-
Inkompletni blok desne grane
Međutim, AV blok trećeg stupnja je patološki nalaz koji treba temeljito obraditi.
Ove promjene EKG-a i ritma nisu povezane s nepovoljnim kliničkim događajima, što ukazuje da razne aritmije nisu abnormalne u sportaša. Aritmije obično nestaju ili su značajno rjeđe nakon relativno kratkog razdoblja bez treninga.
Ehokardiografija (ultrazvuk srca)
Ehokardiografijom se obično može razlikovati sportsko srce od kardiomiopatije (vidi tablicu), no razlika nije uvijek jasna jer postoji kontinuum od fiziološkog do patološkog proširenja srca. Zona preklapanja između sportskog srca i kardiomiopatije je debljina septuma lijeve klijetke:
U ovom području preklapanja, prisutnost sistoličkog anteriornog kretanja mitralne valvule (SAM - systolic anterior motion), snažno ukazuje na hipertrofičnu kardiomiopatiju. Također, dijastolički indeksi mogu biti poremećeni u kardiomiopatija, ali su obično normalni kod sportskog srca. Općenito, ehokardiografske promjene slabo koreliraju s jačinom treninga i kardiovaskularnim performansama. Mitralna i trikuspidalna regurgitacija u tragu su čest nalaz. Treba spomenuti, smanjenje fizičkog treninga će rezultirati regresijom srčanog proširenja u bolesnika sa sportskim srcem, ali ne i u onih s kardiomiopatijom.
Test opterećenja
Prilikom testa opterećenja (ergometrije), srčana frekvencija ostaje ispod normale u submaksimalnom opterećenju, a povećava se do razine koja je usporediva s nešportašima pri maksimalnom opterećenju, a nakon završetka testa brzo se vraća u normalu. Kretanje krvnog tlaka je uredno:
Mnoge promjene EKG-a koje nalazimo u mirovanju, nestaju ili se smanjuju tijekom vježbanja; ovaj nalaz je jedinstven za sportsko srce, što ga razlikuje od patoloških stanja. Ipak, pseudonormalizacija inverzije T–valova može biti pokazatelj ishemije miokarda te zahtijeva daljnju obradu u starijih sportaša. Međutim, uredan test opterećenja ne isključuje kardiomiopatiju.
Značajke kojima razlikujemo sportsko srce od kardiomiopatije
|
Značajka
|
Sportsko srce
|
Kardiomiopatija
|
|
* Vrijednost od 13 do 15 mm u muškaraca i 11 do 13 mm kod žena je neodređena.
|
|
†Vrijednost od 60 do 70 mm je neodređen.
|
|
E:A omjer = omjer rane i kasne brzine transmitralnog protoka
|
|
Debljina septuma lijeve klijetke*
|
kod muškaraca, < 13 mm
u žena, < 11 mm
|
kod muškaraca, > 15 mm
u žena, > 13 mm
|
|
Promjer lijeve klijetke na kraju dijastole†
|
< 60 mm
|
> 70 mm
|
|
Dijastolička funkcija
|
Normalna (E:A omjer > 1)
|
Abnormalna (E:A omjer < 1)
|
|
Hipertrofija septuma
|
Simetrična
|
Asimetrična (u hipertrofičnoj kardiomiopatiji)
|
|
Obiteljska anamneza
|
nijedan
|
Može biti pozitivna
|
|
Odgovor RR–a na opterećenje
|
Normalan nalaz
|
Normalan ili sniženi sistolički RR odgovor
|
|
Dekondicioniranje
|
Regresija hipertrofije lijevog ventrikula
|
Bez regresije hipertrofije lijevoga ventrikula
|
Prognoza
Iako anatomske (strukturne) promjene podsjećaju na one u nekim patološkim poremećajima, nisu zamijećeni nepovoljni učinci. U većini slučajeva, strukturne se promjene i bradikardija povlače poslije smanjenja treniranja, premda, do 20% vrhunskih športaša, ima ostatno povećanje srčanih komora, čime se postavlja pitanje u nedostatku dugotrajnih istraživanja, je li sindrom atletskog srca uistinu benigan.
Liječenje
Nije potrebno liječenje, iako 3 mjeseca pauziranja od treninga može biti potrebno kako bi se opservirala regresija veličine LV, a kao način razlikovanja ovog sindroma od kardiomiopatije. Takvo pauziranje od treninga može bitno ometati način života sportaša te se može očekivati otpor.
Ključne poruke
-
Intenzivna tjelovježba povećava mišićnu masu LV, debljinu stijenki i veličinu komore, ali sistolička i dijastolička funkcija ostaju normalne.
-
Srčana frekvencija u mirovanju je snižena, a može se javiti i sistolički ejekcijski šum na lijevom donjem sternalnom rubu, treći srčani ton (S3) i/ili četvrti srčani ton (S4).
-
EKG pokazuje bradikardiju i znakove hipertrofije, a ponekad i druge nalaze, kao što su sinus aritmija, atrijska ili ventrikulska ektopija i 1. ili 2. stupanj AV bloka.
-
Strukturne i EKG promjene kod sportskog srca su asimptomatske; prisutnost kardiovaskularnih simptoma (primjerice, bol u prsima, dispneja, palpitacije) ili 3. stupanj AV bloka treba obraditi i verificirati podležeći poremećaj rada srca.