Akutni transverzalni mijelitis je akutna upala sive i bijele tvari u jednom ili više susjednih segmenata kralježnične moždine, obično torakalnih. Uzroci su multipla skleroza, optički neuromijelitis, infekcije, autoimuna ili postinfektivna upala, vaskulitis i određeni lijekovi. Simptomi uključuju obostrane motoričke i osjetne deficite te poremećaj kontrole sfinkter ispod razine lezije. Dijagnosticira se obično MR-om, analizom likvora i krvnim pretragama. U ranom stadiju mogu pomoći intravenski kortikosteroidi i plazmafereza. U suprotnom, provodi se suportivno i simptomatsko liječenje.

(Vidi također Pregled poremećaja kralježnične moždine.)

Najčešći uzrok akutnog transverzalnog mijelitisa je multipla skleroza; međutim, može se pojaviti i kod pacijenata koji imaju vaskulitis, sistemski eritematozni lupus (SLE), antifosfolipidni sindrom, druge imunološke poremećaje, infekciju mikoplazmama, Lajmsku bolest, sifilis, tuberkulozu(TB) ili virusni meningoencefalitis ili kod pacijenata koji uzimaju amfetamine, intravenski heroin i antiparazitike ili antifungike. Transverzalni mijelitis pojavljuje se s optičkim neuritisom kod optičkog neuromijelitisa (Devic-ova bolest), bolešću koja se ranije smatrala kao varijanta multiple skleroze, a sada se razmatra kao zasebna bolest.

Mehanizam nastanka transverzalnog mijelitisa često je nepoznat, a neki slučajevi javljaju se nakon virusne infekcije ili cijepljenja, sugerirajući autoimunu reakciju. Upala teži difuznom zahvaćanju leđne moždine na jednoj ili više razina i utječe na sve funkcije leđne moždine.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi akutnog transverzalnog mijelitisa

Simptomi akutnog transverzalnog mijelitisa mogu uključivati bol u vratu, leđima ili glavi. Stezanje poput obruča oko prsnog koša ili abdomena, slabost, trnci, utrnutost stopala i nogu te otežano mokrenje razviju se tijekom nekoliko sati ili dana. Deficiti mogu napredovati kroz nekoliko narednih dana do potpune transverzalne osjetno–motoričke mijelopatije uzrokujući paraplegiju, gubitak osjeta ispod razine lezije, urinarnu retenciju i fekalnu inkontinenciju. Ponekad su osjet pozicije i vibracije pošteđeni, barem na početku.

Akutni transverzalni mijelitis povremeno se ponovo javlja u bolesnika s multiplom sklerozom, SLE ili antifosfolipidnim sindromom.

Dijagnoza

Dijagnoza akutnog transverzalnog mijelitisa

• MR i analiza cerebrospinalnog likvora

• Ostali testovi za identifikaciju uzroka koji se mogu liječiti

Na dijagnozu akutnog transverzalnog mijelitisa upućuje pojava transverzalne osjetno-motoričke mijelopatije sa segmentalnim ispadima. Guillain–Barréov sindrom se može razlikovati jer on ne ostaje lokaliziran na određenom segmentu moždine.

Dijagnoza se postavlja MR-om i analizom likvora. Ako je prisutan transverzalni mijelitis, MR obično pokazuje oticanje leđne moždine, što pomaže isključiti druge izlječive uzroke disfunkcije leđne moždine (npr. kompresija leđne moždine). Likvor najčešće sadrži monocite, blago povišene proteine te povišen IgG indeks (normalne vrijednosti ≤0,85).

Dokazivanje IgG neuromijelitis optica (NMO-IgG) - autoantitijela koja napadaju astrocitni protein vodenog kanala aquaporin-4 (AQP-4) - je visoko specifično i pomaže u razlikovanju optičkog neuromijelitisa od multiple skleroze.

Pretrage za lječive uzroke trebale bi uključivati RTG prsišta; PPD (pročišćeni proteinski derivat) za tuberkulozu; serološke testove na mikoplazme, Lyme-sku bolest i HIV; sedimentaciju eritrocita (SE); antinuklearna antitijela; obradu likvora i krvi na testove za spolne bolest (VDRL). Anamneza može sugerirati zlouporabu droga/lijekova kao uzrok.

Diferencijalna dijagnoza akutnog transverzalnog mijelitisa uključuje i druge transverzalne mijelopatije zbog nutritivnih nedostataka (npr. nedostatak vitamina B12, folata, cinka ili bakra), vaskularnu insuficijenciju i intraspinalne tumore.

Radi se i MR mozga; multipla skleroza se razvija u 50% bolesnika koji imaju više periventrikularnih T2 "svijetlih" lezija i u 5% onih koji ih nemaju.

Prognoza

Prognoza za akutni transverzalni mijelitis

Općenito, što je napredovanje bolesti brže, prognoza je lošija. Bol sugerira intenzivniju upalu. Otprilike se trećina bolesnika oporavi, kod trećine zaostaje određena mišićna slabost i nagon za žurno mokrenje, a trećina bolesnika je vezana za krevet i inkontinentna.

Konačno, u oko 10 do 20% pacijenata kod kojih je uzrok u početku bio nepoznat, razvija se multipla skleroza.

Liječenje

Liječenje akutnog transverzalnog mijelitisa

• Liječenje uzroka

• Ponekad kortikosteroidi

Liječenje akutnog transverzalnog mijelitisa je usmjereno na uzrok ili pridruženi poremećaj, dok je u protivnom suportivno.

U idiopatskim slučajevima, često se daju visoke doze kortikosteroida s naknadnom plazmaferezom, jer uzrok može biti autoimunosni. Učinkovitost takvog režima je nesigurna.

Ključne točke

• Autoimune i demijelinizacijske bolesti, infekcije i lijekovi mogu izazvati upalu tkiva u segmentima leđne moždine, uzrokujući transverzalni mijelitis koji može napredovati do kompletne transverzalne senzomotorne mijelopatije.

• Učinite MR kralježnične moždine, analizu likvora, testiranje na IgG protutijela optičkog neuromijelitisa i na druge lječive uzroke (npr, infekcije).

• Liječite uzrok ako je identificiran, a ako uzrok nije dokazan, razmislite o primjeni kortikosteroida i plazmaferezi.