Idiopatska plućna fibroza

Autor: Joyce Lee, MD, MAS
Urednik sekcije: Željko Ivančević, dr. med.
Prijevod: Željko Ivančević, dr. med.

Idiopatska plućna fibroza (IPF), najčešći oblik idiopatske intersticijske pneumonije, dovodi do progresivne fibroze pluća. Simptomi i znakovi se razvijaju mjesecima i godinama a uključuju dispneju u naporu, kašalj i fine inspiratorne pukote (krepitacije) poput zvuka zatvarača na čičak. Dijagnoza se temelji na anamnezi, fizikalnom pregledu, nalazu CT-a visoke rezolucije i/ili biopsiji pluća, ako je potrebno. Može se liječiti antifibroticima i kisikom. Stanje većine bolesnika se pogorša unatoč liječenju. Srednje preživljenje iznosi oko 3 godine od postavljanja dijagnoze.

Na idiopatsku plućnu fibrozu, dijagnosticiranu histološki kao obična intersticijska pneumonija, otpada većina slučajeva idiopatske intersticijske pneumonije. IPF pogađa muškarce i žene koji imaju > 50 godina u omjeru 2:1, s tim da se incidencija značajno povećava sa svakim narednim desetljećem. Sadašnji ili bivši pušači su izrazito skloni ovoj bolesti. Postoji i genetska predispozicija; i do 20% slučajeva unutar pojedinih obitelji.

Etiologija

Zajednički učinak okolišnih (vanjskih), genetskih i drugih nepoznatih čimbenika smatra se inicijalnim pokretačem oštećenja epitela alveolarnih stanica ili njihovog reprogramiranja, što dovodi do patološke fibroproliferacije u plućima. U tijeku je istraživanje doprinosa genetike, pokretača iz okoline, upalnih stanica, alveolarnog epitela, mezenhima i matriksa.

Patologija

Ključni histolški nalazi kod IPF-a su subpleuralna fibroza s poljima proliferacije fibroblasta (fibroblastna žarišta) i gustog ožiljavanja, koja se izmjenjuju s područjima normalnog plućnog parenhima (heterogenost). Rasuta žarišta intersticijske upale sadrže limfocite, plazmocite i histiocite. Cistična dilatacija perifernih alveola (saćasta pluća) nađena je kod svih bolesnika a s progresijom bolesti se povećava. Slična histološka slika rijetko se viđa u slučajevima intersticijskih bolesti pluća poznate etiologije ( vidi: Ključne značajke idiopatskih intersticijskih pneumonija).

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi idiopatske plućne fibroze obično se razvijaju u razdoblju od 6 mjeseci do nekoliko godina, a uključuju dispneju u naporu i neproduktivan kašalj. Opći simptomi, kao što su subfebrilitet i mijalgije, su rijetki. Klasični znak IPF-a su fini, suhi inspiratorni pukoti (krepitacije poput zvuka zatvarača na čičak) obostrano nad plućnim bazama. Batićasti prsti se viđaju u oko 50% slučajeva. Ostali fizikalni nalazi su normalni sve dok bolest ne uznapreduje, tada se mogu razviti znakovi plućne hipertenzije i sistoličke disfunkcije desne klijetke.

Dijagnoza

  • CT visoke rezolucije (HRCT)

  • ponekad kirurška biopsija pluća

Na dijagnozu idiopatske plućne fibroze sumnja se u bolesnika sa subakutnom dispnejom, neproduktivnim kašljem i auskultacijski čujnim krepitacijama poput zvuka zatvarača na čičak. Međutim, IPF se obično u početku previdi, najčešće zbog kliničke sličnosti s drugim češćim bolestima, kao što su bronhitis, astma i zatajenje srca.

Dijagnoza zahtijeva HRCT, a u nekim slučajevima i kiruršku biopsiju pluća.

Rendgenski snimak prsnog koša obično pokazuje difuzni retikularni crtež u donjim i perifernim područjima pluća. Dodatni nalazi su male cistične promjene (saćasta pluća) i prošireni dišni putovi zbog trakcije bronhiektazija.

HRCT pokazuje difuzne, mrljaste, subpleuralne retikularne sjene s nepravilnim zadebljanjem interlobarnih septa, intralobularne linearne sjene, subpleuralno saćasta pluća i trakcijske bronhiektazije. Zasjenjenje poput mliječnog stakla (alveolitis) koje zahvaća > 30% pluća upućuje na alternativnu dijagnozu.

Laboratorijske pretrage imaju malu dijagnostičku vrijednost.

Prognoza

Većina bolesnika u trenutku postavljanja dijagnoze ima klinički umjerenu do uznapredovalu bolest, a stanje im se pogoršava unatoč liječenju. Srednje preživljenje je < 3 godine od postavljanja dijagnoze. Predloženo je nekoliko prognostičkih modela. Među čimbenicima koji nagovještavaju lošiju prognozu su starija životna dob, muški spol, niži forsirani vitalni kapacitet i niži DLco.

Uzroci akutnog pogoršanja su infekcije, plućna embolija, pneumotoraks i zatajenje srca. Također, moguće su akutne egzacerbacije bez prepoznatljivog uzroka. Sve akutne egzacerbacije imaju visok morbiditet i mortalitet. Karcinom pluća je češći u bolesnika sa IPF-om, iako je uzrok smrti najčešće respiratorna insuficijencija. Zbog loše prognoze IPF-a, važno je odmah bolesniku i obitelji objasniti situaciju i tražiti od bolesnika da pismeno odredi daljnju zdravstvenu skrb i skrb u terminalnom stadiju bolesti.

Liječenje

Pirfenidon i nintedanib su antifibrotici dostupni u nekim zemljama koji usporavaju napredovanje idiopatske plućne fibroze (1, 2). Potporna terapija se sastoji od davanja kisika i plućne rehabilitacije. Pacijenti mogu otkriti da ulazak u grupu za podršku može smanjiti stres od bolesti.

Brojne nove terapije za IPF su u fazi razvoja ili se testiraju kao lijek za IPF, pa bolesnike treba poticati na sudjelovanje u kliničkim ispitivanjima kad je to potrebno.

Transplantacija pluća se pokazala uspješnom kod inače zdravih ljudi s IPF-om koji imaju < 65 godina. Inače zdrave pacijente s IPF-om treba u trenutku postavljanja dijagnoze obraditi za eventualnu transplantaciju pluća.

Literatura

  • 1.King TE, Bradford WZ, Castro-Bernardini S, et al: A phase 3 trial of pirfenidone in patients with idiopathic pulmonary fibrosis. N Eng J Med 370:2083-2092, 2014.

  • 2. Raghu G, Rochwerg B, Zhang Y, et al: An Official ATS/ERS/JRS/ALAT Clinical Practice Guideline: Treatment of Idiopathic Pulmonary Fibrosis. Update of Clinical Practice Smjernicom 2011. Am J Respir Crit Care Med 192 (2): pp e3-e19, Jun 15, 2015.

Ključne poruke
Politika privatnosti