Idiopatska plućna fibroza (IPF), najčešći oblik idiopatske intersticijske pneumonije, dovodi do progresivne fibroze pluća. Simptomi i znakovi se razvijaju mjesecima i godinama a uključuju dispneju u naporu, kašalj i fine inspiratorne pukote (krepitacije) poput zvuka zatvarača na čičak. Dijagnoza se temelji na anamnezi, fizikalnom pregledu, nalazu CT-a visoke rezolucije i/ili biopsiji pluća, ako je potrebno. Može se liječiti antifibroticima i kisikom. Stanje većine bolesnika se pogorša unatoč liječenju. Srednje preživljenje iznosi oko 3 godine od postavljanja dijagnoze.
Na idiopatsku plućnu fibrozu, dijagnosticiranu histološki kao obična intersticijska pneumonija, otpada većina slučajeva idiopatske intersticijske pneumonije. IPF pogađa muškarce i žene koji imaju > 50 godina u omjeru 2:1, s tim da se incidencija značajno povećava sa svakim narednim desetljećem. Sadašnji ili bivši pušači su izrazito skloni ovoj bolesti. Postoji i genetska predispozicija; i do 20% slučajeva unutar pojedinih obitelji.
Etiologija
Zajednički učinak okolišnih (vanjskih), genetskih i drugih nepoznatih čimbenika smatra se inicijalnim pokretačem oštećenja epitela alveolarnih stanica ili njihovog reprogramiranja, što dovodi do patološke fibroproliferacije u plućima. U tijeku je istraživanje doprinosa genetike, pokretača iz okoline, upalnih stanica, alveolarnog epitela, mezenhima i matriksa.
Patologija
Ključni histolški nalazi kod IPF-a su subpleuralna fibroza s poljima proliferacije fibroblasta (fibroblastna žarišta) i gustog ožiljavanja, koja se izmjenjuju s područjima normalnog plućnog parenhima (heterogenost). Rasuta žarišta intersticijske upale sadrže limfocite, plazmocite i histiocite. Cistična dilatacija perifernih alveola (saćasta pluća) nađena je kod svih bolesnika a s progresijom bolesti se povećava. Slična histološka slika rijetko se viđa u slučajevima intersticijskih bolesti pluća poznate etiologije ( vidi: Ključne značajke idiopatskih intersticijskih pneumonija).
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi idiopatske plućne fibroze obično se razvijaju u razdoblju od 6 mjeseci do nekoliko godina, a uključuju dispneju u naporu i neproduktivan kašalj. Opći simptomi, kao što su subfebrilitet i mijalgije, su rijetki. Klasični znak IPF-a su fini, suhi inspiratorni pukoti (krepitacije poput zvuka zatvarača na čičak) obostrano nad plućnim bazama. Batićasti prsti se viđaju u oko 50% slučajeva. Ostali fizikalni nalazi su normalni sve dok bolest ne uznapreduje, tada se mogu razviti znakovi plućne hipertenzije i sistoličke disfunkcije desne klijetke.
Dijagnoza
Na dijagnozu idiopatske plućne fibroze sumnja se u bolesnika sa subakutnom dispnejom, neproduktivnim kašljem i auskultacijski čujnim krepitacijama poput zvuka zatvarača na čičak. Međutim, IPF se obično u početku previdi, najčešće zbog kliničke sličnosti s drugim češćim bolestima, kao što su bronhitis, astma i zatajenje srca.
Dijagnoza zahtijeva HRCT, a u nekim slučajevima i kiruršku biopsiju pluća.
Rendgenski snimak prsnog koša obično pokazuje difuzni retikularni crtež u donjim i perifernim područjima pluća. Dodatni nalazi su male cistične promjene (saćasta pluća) i prošireni dišni putovi zbog trakcije bronhiektazija.
HRCT pokazuje difuzne, mrljaste, subpleuralne retikularne sjene s nepravilnim zadebljanjem interlobarnih septa, intralobularne linearne sjene, subpleuralno saćasta pluća i trakcijske bronhiektazije. Zasjenjenje poput mliječnog stakla (alveolitis) koje zahvaća > 30% pluća upućuje na alternativnu dijagnozu.
Laboratorijske pretrage imaju malu dijagnostičku vrijednost.
Prognoza
Većina bolesnika u trenutku postavljanja dijagnoze ima klinički umjerenu do uznapredovalu bolest, a stanje im se pogoršava unatoč liječenju. Srednje preživljenje je < 3 godine od postavljanja dijagnoze. Predloženo je nekoliko prognostičkih modela. Među čimbenicima koji nagovještavaju lošiju prognozu su starija životna dob, muški spol, niži forsirani vitalni kapacitet i niži DLco.
Uzroci akutnog pogoršanja su infekcije, plućna embolija, pneumotoraks i zatajenje srca. Također, moguće su akutne egzacerbacije bez prepoznatljivog uzroka. Sve akutne egzacerbacije imaju visok morbiditet i mortalitet. Karcinom pluća je češći u bolesnika sa IPF-om, iako je uzrok smrti najčešće respiratorna insuficijencija. Zbog loše prognoze IPF-a, važno je odmah bolesniku i obitelji objasniti situaciju i tražiti od bolesnika da pismeno odredi daljnju zdravstvenu skrb i skrb u terminalnom stadiju bolesti.
Liječenje
Pirfenidon i nintedanib su antifibrotici dostupni u nekim zemljama koji usporavaju napredovanje idiopatske plućne fibroze (1, 2). Potporna terapija se sastoji od davanja kisika i plućne rehabilitacije. Pacijenti mogu otkriti da ulazak u grupu za podršku može smanjiti stres od bolesti.
Brojne nove terapije za IPF su u fazi razvoja ili se testiraju kao lijek za IPF, pa bolesnike treba poticati na sudjelovanje u kliničkim ispitivanjima kad je to potrebno.
Transplantacija pluća se pokazala uspješnom kod inače zdravih ljudi s IPF-om koji imaju < 65 godina. Inače zdrave pacijente s IPF-om treba u trenutku postavljanja dijagnoze obraditi za eventualnu transplantaciju pluća.
Literatura
-
1.King TE, Bradford WZ, Castro-Bernardini S, et al: A phase 3 trial of pirfenidone in patients with idiopathic pulmonary fibrosis. N Eng J Med 370:2083-2092, 2014.
-
2. Raghu G, Rochwerg B, Zhang Y, et al: An Official ATS/ERS/JRS/ALAT Clinical Practice Guideline: Treatment of Idiopathic Pulmonary Fibrosis. Update of Clinical Practice Smjernicom 2011. Am J Respir Crit Care Med 192 (2): pp e3-e19, Jun 15, 2015.
Ključne poruke
-
IPF čini većinu idiopatskih intersticijskih pneumonija i uglavnom pogađa starije ljude.
-
Simptomi i znakovi (npr. subakutna dispneja, neproduktivan kašalj i inspiratorni pukoti, tj. krepitacije poput zvuka zatvarača na čičak) su nespecifični i obično ih uzrokuju druge, češće bolesti.
-
HRCT može pomoći u dijagnostici, pokazujući promjene kao što su difuzne, mrljaste, subpleuralne, retikularne sjene s nepravilno zadebljanim interlobularnim septama i intralobularnim linijama; saćasta pluća subpleuralno; i trakcijske bronhiektazije.
-
Terapija je potporna i, ako je moguće, primijeniti pirfenidon ili nintedanib.
-
Poticati sudjelovanje u kliničkim ispitivanjima, a ako bolesnici imaju < 65 godina i inače su zdravi, razmislite o transplantaciji pluća u vrijeme postavljanja dijagnoze.